APELACIJA BORJANE KRIŠTO: Može li Ustavni sud BiH ponovo ignorisati Venecijansku komisiju i OHR?

Protekla godina bila je obilježena stalnim sukobom vezanim za implementaciju odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića. Sukobom koji se prije svega ogledao u različitim interpretacijama odluke.

  • Društvo

  • 17. Okt. 2018  

  • 0

Nije tajna da je HNS od samog donošenja presude u decembru 2016.godine u javnosti pokušao nametnuti iskrivljenu interpretaciju presude Ustavnog suda, po kojoj se de facto suspendira ono što je ustavna norma, odnosno onemogućava izbor delegata u Dom naroda iz svih kantona i svih konstitutivnih naroda.

Kada to, unatoč silnim naporima, medijskom i političkom pritisku i pritisku od strane zvaničnog Zagreba, kada to naime nije uspjelo, jer se odluka Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić , koja je sama po sebi pravno diskutabilna, ne može implementirati po željama HNS-a, iz ove organizacije ka Ustavnom sudu BiH uputili su novu apelaciju skoro identičnog sadržaja a koju je podnijela gospođa Borjana Krišto.

Ustavni sud BiH je 22.3.2018 održao plenarnu raspravu o zahtjevu Borjane Krišto, predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, odnosno raspravu o apelaciji u kojoj gospođa Borjana Krišto traži da Ustavni sud izbriše odbredbe koje utvrđuju da se iz svakog kantona bira po jedan delegat u Dom naroda. Apelacija je podnešena jer je metod odabira predstavnika u Dom naroda nakon presude Ustavnog suda u slučaju Ljubić ostao potpuno isti kao i do tada.

Motiv gospođe Krišto za podnošenje nove apelacije o kojoj je Ustavni sud raspravljao upravo je ležao u tome što je prethodna apelacija u slučaju Ljubić samo djelomično usvojena, pri čemu Ustavni sud nije presudio da se izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije iz svih konstitutivnih zabranjuje, kako su to iz HNS-a nastojali predstaviti. Zbog toga se pred Ustavnim sudom u martu ove godine, ponovo našla skoro identična apelacija kao oblik političkog pritiska kojom se tražilo ono što je jedino u lažnim interpetacijama Bože Ljubića Ustavni sud već presudio, dok u stvarnosti i Ljubić i Krišto, znaju da nije. Otuda je došla apelacija na apelaciju i novi zahtjev za onim što politički i još bitnije od toga, pravno nije moguće.

Apelacijma se pokušavala osporiti ustavna odredba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine a Ustavni sud je nadležan da ocjenjuje ustavnost u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine, ustave entiteta i ustave kantona. Ono što Ustavni sud nije mogao uraditi, a to je da proglasi član 4. i 5. Ustava Bosne i Hercegovine da nije u skladu sa Evropskom konvencijom, iz prostog razloga što Ustavni sud ne može da mijenja ustavne odredbe ustava čiji je on Ustavni sud.

Apelacija Borjane Krišto bila je klasičan oblik pritiska na rad Ustavnog suda BiH, sa ciljem da se, ne samo zagospodari tom institucijom, nego da se preko te institucije mijenja suština ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine za račun politika koje za to nikada nisu imale parlamentarnog kapaciteta.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 27.3. 2018 na 109. plenarnoj sjednici obavio prelimiranu raspravu o zahtjevu Borjane Krišto koji je sastojao u brisanju ustavnih odredbi kojima se omogućava izbor delegata iz svih kantona u Dom naroda, što je ustavna norma i princip na kojem počiva ustavno ustrojstvo Federacije BiH, a posljedično tome i ustavno ustrojstvo Bosne i Hercegovine.

Međutim, na 109.plenarnoj sjednici Ustavni sud se izenadno odlučio za prolongiranje odluke te najavio da će konačnu odluku donijeti na jednoj od narednih plenarnih sjednica.

Uoči same sjednice kao i mjesecima ranije kadrovi HDZ-a i tzv. HNS-a vršili su pritisak na rad Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, s ciljem da se Ustavni sud stavi u ulogu zakonodavca te protivno svojim ovlaštenjima suspendira ustavne odredbe, čime bi na najdirektniji način bio potkopan ustavni poredak Bosne i Hercegovine što bi u daljenjem slijedu događaja otvorilo ne samo ustavnu nego i duboku političku krizu, i uvod u ono što se ne smije ni zamisliti, kako su to obično govorili iz HDZ-a, kada su slikovito željeli ukazati na moguće posljedice neusvajanja njihovih nemogućih zahtjeva.

Prolongiranje odluke Ustavnog suda po zahtjevu Borjane Krišto pokazalo je da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine unatoč ogromnim pristiscima još uvijek koliko toliko u stanju, da se ophrve tendencijama podrivanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Koliko su u HDZ-u zapravo bili uvjereni u pozitivan ishod nemogućih zahtjeva koje je prema Ustavnom sudu uputila Borjana Krišto, sa ciljem suspendiranja pravnog porekta, svjedočila je i sama "šokiranost" Krišto koja je izjavila da je odluka za nju bila neočekivana.

Ono što Franjo Tuđman izgubio u Vašingtonu, pokušalo se dobiti pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Priroda saborskih zahtjeva Ljubić i Krišto bila je ni manje ni više nego takva - radikalno mijenjanje ustavnog ustrojsva FBIH i BiH, i revitalizacija tzv. Herceg Bosne. Onemogućiti izbor delegata iz svih kantona u Dom naroda Parlamenta Federacije, značilo je jedino omogućiti ono što u martu 1994. nije bilo moguće.

Prolongiranje odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Borjane Krišto ipak je bilo praćeno time da se oko ovoga pitanja uključi OHR kao prijatelj suda, te da se od OHR-a kao vrhovnog tumača Ustava BIH zatraži mišljenje.

"Prvi razlog zbog kojeg smo ne odlučili na to jeste činjenica da je OHR u period kada je mijenjan Ustav FBiH, direktno učlestvovao u tome. Osim toga, kada smo odlučivali o prethodnom zahtjevu Borjane Krišto, takođe smo imali mišljenje OHR-a kao prijatelja suda. Dakle, ne radi se o nekom novom postupanju, nego o relativno čestoj praksi koju koristimo ne samo kada je u pitanju OHR, nego i druge institucije", rekao je tada potpredsjednik ove pravosudne institucije Zlatko Knežević.

Kako je istakao, visoki predstavnik je u pojedinim slučajevima bio zakonodavac, čak i ustavotvorac, te mu se daje prilika da iznese svoje očitovanje o propisu koji je donio, a koji je osporen na Ustavnom sudu BiH.

Knežević je pojasnio da kad visoki predstavnik interveniše u ustavno-pravni poredak, on je zapravo ustavotvorac, on je donosilac osporenog akta u mjeri u kojoj je osporen, u konkretnom slučaju - jednog člana.

"Stoga je jasno da tražimo njegov komentar, po istoj logici, analogiji. Visoki predstavnik je bio zakonodavac i njemu se daje prilika da daje mišljenje. To je bilo u svojstvu prijatelja suda. Može imati tu konotaciju, odnosno taj kontekst. Mislim da je to upotpunilo ovaj dio", naveo je potpredsjednik Ustavnog suda BiH.

OHR je u svome ponovljenom mišljenju, ponovljenom obzirom na činjenicu da je isto dao i po apelaciji Bože Ljubića – mišljenju koje Ustavni sud nije uvažio, kao ni releventno mišljenje Venecijanske komisije – znakovito istakao da osporavana odbredba nije u suprotnosti sa interesom nekog od konstitutivnih naroda, čak nasuprot tome

– Ova odredba omogućava konstitutivnim narodima koji su manjina u određenom kantonu da imaju “vitalni nacionalni interes” zaštićen u tom kantonu, čak i ako je samo jedan od njihovih zastupnika izabran u skupštini. Odluka da takav delegat nema pravo da zastupa konstitutivni narod kojem pripada u Domu naroda Federacije utjecala bi na njegovu sposobnost da zaštiti nacionalni interes onih konstitutivnih naroda na kantonalnom nivou“, kazali su iz OHR.

Ostalo je ipak nejasno zbog čega taj isti Ustavni sud BiH, koji je i u apelaciji »Božo Ljubić« tražio mišljenje OHR-a, ali ga nije uključio u svoju odluku, ponovo traži mišljenje po istom pitanju? Naime, mišljenje OHR-a nije bilo na liniji odluke Ustavnog suda BiH!

Osim toga, Ustavni sud BiH koji je u svojoj odluci »Božo Ljubić« tražio i dobio mišljenje Venecijanske komisije, a ista ta Venecijanska komisija u svome mišljenju sa 11. stranice odluke »Božo Ljubić« nedvojbeno rekla »da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima« ali na kraju je Ustavni sud BiH odlučio drugačije.

Nakon ovog OHR-ovog mišljenja koje je uostalom u identičnom sadržaju dato i po apelaciji Bože Ljubića na koju su se trijumfalno pozivali iz HNS-a, iz redova ove organizacije nastala je ogromna galama na Ured visokog predstavnika, praćena standardnim optužbama na račun OHR-a koji se navodno stavlja na stranu Bošnjaka. Međutim, nije nastala samo galama iz redova HNS-a nego i šutnja od strane Ustavnog suda koji je donošenje odluke po apelaciji Borjane Krišto odgodio za kraj ove godine.

Apelacija Borjane Krišto jednostavno ne može prihvaćena od strane Ustavnog suda, i ona u ovom trenutku predstavlja vruć krompir u rukama sudija Ustavnog suda koje se kad tad po njoj moraju očitovati. Apelacija ne može biti prihvaćena jer Dom naroda je zakonodavni dom u punom kapacitetu, jednako kao i Predstavnički dom, s tim što je njegova specifičnost da osim te svoje zakonodavne aktitvnosti štiti i vitalne interese konstitutivnih naroda uz odgovarajuću aktivnost Ustavnog suda. Dom naroda Parlamenta Federacije BiH nije isključivo etnički dom jer je njegova obaveza osim zaštite vitalnog nacionalnog interesa i donošenje zakona. Zbog toga se tome domu mora omogućiti pristup svakom građaninu. Ukoliko bi se isključila ova odredba Ustava onda bi to podrazumjevalo i promjenu karaktera Doma naroda. Takvu ustavnu normu nije moguće osporavati apelacijom pred Ustavnim sudom BiH jer se radi se o ustavnom aranžmanu koji je propisan Ustavnom Federacije a koji je u skladu sa Ustavom BiH..

Pa ipak krajnja odluka je na samom Ustavnom sudu BiH koji se mora odlučiti između ustavnosti i političkih želja. Ukoliko pak Ustavni sud BiH ne ispuni političke želje a stanu u odbranu ustava biće to jasna poruka onim politikama koje u svjesno iskrivljenim tumačenjima sudskih presuda Ustavnog suda BiH hvataju posljednju slamku spasa. Mogućnost ostvarivanja političkih želja kroz odluke Ustavnog suda BiH sada je unekoliko manja, jer Ustavni sud BiH ovaj put neće - ukoliko nove smutnje i lobiranja nisu učinile svoje - moći zaobići relevantna mišljenja OHR-a i Venecijanske komisije koja nikako ne idu u prilog tendencijama suspendiranja ustavnih normi. Mogućnost za to tim je manja što međunarodna zajednica budno prati čitav proces što nije bilo slučaj u momentu kada se donosila odluka po apelaciji Bože Ljubića.

(Vijesti.ba/SB)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...