DEŽULOVIĆ DEVASTIRAO RASPUDIĆA: „I on je jednom davno bio mali, mladi poskok“

Mladi migrant iz Trevisa na kraju je u Zagrebu diplomirao talijansku književnost, pa dobio posao na fakultetu i kolumnu u Večernjem listu, gdje će 25 godina kasnije napisati nadahnutu basnu o „maziteljima poskoka“ što „liju suze“ nad izbjegličkom djecom, koja bi „u svakoj uređenoj državi bila oduzeta roditeljima“. Da, Nino Raspudić

  • Društvo

  • 05. Nov. 2018  05. Nov. 2018

  • 0

Strah od zmija jedan je od najstarijih čovjekovih strahova, naslijeđen u genu koji dijelimo s prvim pretkom, bez obzira na to smatramo li prvim pretkom onoga primata što je sišao sa stabla i na tlu se suočio s gmazom, ili pak nultog rođaka Adama: i starozavjetna je edenska zmija, uostalom, konstrukt iskonskog čovjekovog straha od zmije. Nesretni je gmaz tako od početaka civilizacije simbol podmuklog zla, a arhetipska „guja u njedrima“ opće mjesto baš svake narodne mudrosti, sve od klasične Ezopove basne o seljaku koji umire od ugriza spašene smrznute zmije, do američkog pjesnika Oscara Browna, autora Al Wilsonovog soul klasika iz šezdesetih, „The Snake“, u kojoj će, umjesto Ezopova seljaka, smrznuta nezahvalna zmija ugristi neku nesretnu djevojku meka srca.

Ta je Wilsonova Zmija - usprkos zgražanju djece i nasljednika Oscara Browna, koji je i sam bio istaknuti crnački aktivist i borac za ljudska prava - DonalduTrumpu sišla s uma kao zgodna prispodoba o sirijskim migrantima, pa je YouTube prije nekoliko mjeseci poharao snimak američkog predsjednika kako na nekom konzervativnom forumu upozorava na opasnost od podmuklih migranata, i sugestivno poput Božidara Alića čita: „Oh shut up, silly woman, said the reptile with a grin/ You knew damn well I was a snake before you took me in.“

Lijepo je, eto, znati da plitki Trumpov um tavori i u glavi prof. dr. sc. Nina Raspudića. Umjesto klasične deseteračke prispodobe o guji u njedrima, ili barem „Svetinje“ Miroslava Škore, hrvatskog soul klasika o čudnim ljudima čudnog imena - „Zlato daje, dušu krade, slatko progovara/ Guja iz njedara“ - Raspudiću je, međutim, poput dara s neba na um pala bizarna novinska vijest od prošle srijede: neka je nizozemska ljubiteljica prirode meka srca, baš kao u Wilsonovoj pjesmi, na Biokovu išla nježno pogladiti malog, mladog poskoka, pa završila, jasno - i to bi, draga djeco, bila pouka ove priče - na Hitnoj pomoći i u Klinici za infektologiju KBC-a Split.

Ravno s Biokova na Raspudićev um naivna, ergo glupa Brownova „tender-hearted woman“ pala je kao arhetip „zapadnog derišta“ koje „škola ne priprema za život, opasnost, konflikt i suočavanje s realnošću“, pa „živi u iskrivljenoj, diznijevskoj slici svijeta u kojem nema pravog zla i opasnosti“ i „sve je user-friendly“, u „svijetu bez odgovornosti, u kojem je sve dobro, sve je cool, uzbudljivo, i sve što trebaš je ljubav“. Tako viđeno, nizozemsko je „derište“ Raspudiću potom sišlo s uma kao slika „onih koji vabe ilegalne migrante u Europu“ i „koji vjeruju da ih se može primiti beskonačno i da ih se sve može usrećiti“.

O tome, draga djeco, govori ova priča: o afganistanskim i pakistanskim migrantima što su ovih dana „podigli žene i djecu iz hotela Sedra u Cazinu i odveli ih prema graničnom prijelazu Izačić“, i glupim i naivnim „maziteljima poskoka“, kako ih naziva Raspudić, što onda „liju suze nad djecom koja provode noć na hladnoći, na otvorenom“, iako bi „u svakoj uređenoj državi kod takve zloporabe i izlaganja opasnosti djeca bila oduzeta roditeljima“!

Da bi već sutra, čim se raskomote i raskote - dalje priču znate i sami - maženi poskoci iz izbjegličkih kampova napravili ono što guje u njedrima već rade, i što rade oduvijek, sve od Ezopove Grčke do Ezopske unije, a naivni „mazitelji poskoka“ završili plačući poput one Nizozemke s Biokova. „Oh shut up, silly woman, said the reptile with a grin“, recitira Nino Raspudić sugestivno poput Donalda Trumpa, „You knew damn well I was a snake before you took me in“.

Evo, uostalom, jedne takve autentične i poučne izbjegličke priče iz prve ruke.

„To je bilo kaotično vrijeme“, priča u novinama mladi jedan čovjek, koji je kao šesnaestogodišnjak započeo svoju dugu migrantsku avanturu preko Hrvatske i Italije. „Kada je čovjek mlad, nekako se s time nosi. Ljudi iz moje generacije, dakle one koju je na početku srednje škole zatekao rat, bili su se dosta rasuli po svijetu i postali prepušteni sami sebi. Otac je bio cijelo vrijeme kod kuće, a majka nije mogla u izbjeglištvu imati nikakvu kontrolu nada mnom. Bili smo prisiljeni vrlo rano sazrjeti. Ili propasti ili sazrjeti“.

Iako je, tako „rasut po svijetu“, na koncu završio u izbjeglištvu u Trevisu, u Italiji, dakle u razmjerno uređenoj zemlji, iako su i tamo kojekakvi trumpovi tvrdili kako su izbjeglice i migranti „zmije u njedrima“, mladić ipak – „prepušten sam sebi“, da „propadne ili sazrije“ - niti je oduzet majci, niti je zajedno s njom vraćen odakle je došao. Naprotiv, talijanski su „mazitelji poskoka“ dječaka primili, dali mu krov nad glavom i čak ga upisali u školu, zajedno sa svojom djecom.

Zanimat će vas možda što je kasnije bilo s njim: mladi migrant iz Trevisa na kraju je završio u Zagrebu i diplomirao talijansku književnost, pa dobio posao na fakultetu i kolumnu u Večernjem listu, gdje će dvadeset pet godina kasnije napisati nadahnutu basnu o „maziteljima poskoka“ što „liju suze“ nad izbjegličkom djecom, koja bi „u svakoj uređenoj državi bila oduzeta roditeljima“.

Da, Nino Raspudić. Nino zna sve o tome: i on je jednom davno bio mali, mladi poskok.

Kako je, naime - i to bi, draga djeco, bila pouka ove priče - migrant i izbjeglica Nino zahvalio Italiji na tome što mu je devedeset treće dala sklonište i školu? Tako što je doktorirao na temu „Prekojadranski (polu)orijentalizam: prikazi Hrvata u talijanskoj književnosti“, dekonstruirajući stereotipne rasističke modele u kolonijalnoj talijanskoj kulturi, koja je Hrvate vazda vidjela kao nižu rasu, čak i onda kad ih nije smatrala opasnim divljacima.

Poželjno je, jasno, i društveno korisno demontirati takve konstrukte, i sam se pomalo amaterski time bavim već tridesetak godina, legitimno je to čak i u poziciji - ili upravo iz nje - „žrtve“ pomoći takve jedne superiorne i patronizirajuće kulture. Ili je barem legitimno sve dok se, dvadeset pet godina kasnije, ne zatekneš kako i sam ustrajno gradiš rasističke konstrukte i stereotipne modele nižih rasa, marljivo prikupljajući građu za nekog sirijskog ili afganistanskog klinca iz Velike Kladuše, da sutra - o da, i migranti, kako vidimo, ponekad na kraju završe fakultete - doktorira na temu „Prekogranični (polu)orijentalizam: prikazi izbjeglica u hrvatskom novinarstvu“.

Odvratna bi, rasistička i fašistoidna Raspudićeva teza o izbjeglicama kao otrovnim zmijama, „guji u njedrima“, bila opasna sve i da nije autobiografska: tako je samo još i otužno glupa. Jer uvaženi mladi profesor precizno slijedi patronizirajući kolonijalni konstrukcijski model, pa jednako kako u priči s Biokova brani i razumije poskoka - „mlada se Nizozemka na Biokovo uspentrala na njegov teritorij“ - tako u nastavku opasnost od migranata i izbjeglica ne vidi u njihovoj nasilnoj prirodi, već u narastajućem rasizmu koji izazivaju. U fantastično, poput čarape izokrenutoj tezi zdvaja tako Nino nad sudbinom Europe, u kojoj je, zahvaljujući ‘mazohizmu’ Angele Merkel, „AfD u tri godine postao druga najjača stranka u Njemačkoj, jednako kao što su na protumigrantskoj retorici uzletjeli Švedski demokrati i Liga u Italiji“.

„Hoće li mazitelji poskoka nastavljati poticati priljev migranata sve dok krajnje desne stranke ne zavladaju u cijeloj Europi, i ne započnu s nasilnim progonima?“’ pita se zabrinuti Nino Raspudić, desničarskom protumigrantskom retorikom precizno dekonstruirajući desničarsku protumigrantsku retoriku, sve vapijući da se migranti i izbjeglice nasilno prognaju iz Europe, kako ne bi postali žrtvama nasilnih progona.

Zato, eto - ako ni za što drugo - ne dao Bog da fašisti svojom „protumigrantskom retorikom“ „zavladaju u cijeloj Europi“. Strah me i pomisliti kako bi u tom užasu najebao Nino Raspudić.

(Portal Novosti)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...