ACO BRACO; DODIKOVO PRIZIVANJE VUČIĆA: Dvotrećinskom većinom u Supštini RS Dodik će kontrolirati Predsjedništvo BiH i državni parlament

Kko god hoće da bude objektivan i nepristrasan, lako će se složiti da današnji SDS liči na SNSD od prije dvadeset godina, dok je današnji SNSD i slika i prilika onoga SDS-a kojeg je Dodik, uz snažnu pomoć moćnih prijatelja sa Zapada i bratskih partija iz Sarajeva, srušio sa vlasti

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 16. Nov. 2018  16. Nov. 2018

Piše: SENAD AVDIĆ

Republika Srpska je na posljednjim izborima ima samo jednog pobjednika- Milorada Dodika i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata.

Za razliku od Federacije BiH, gdje se skoro desetak stranaka, sa manje, ili više razloga i argumenata (samo)proglašava pobjednicima, na nekoj od razina vlasti, izborni sistem i arhitektura vlasti u RS su takvi da pobjednik sa stola odnosi sve, a gubitnik ostaje bez igdje ičega, gurnut daleko na marginu političkog i svakog drugog  odlučivanja.

SNSD  je u Republici Srpskoj, doduše, osvojio tek trećinu glasova, otprilike kao i prije tri godine, međutim je ovoga puta mnogo lakše došao do parlamentarne većine (43 skupštinska glasa) zahvaljujući dobrim rezultatima svojih tradicionalnih saveznika, ali i nekim drugim okolnostima koje su im išle na ruku, od kojih su izborne muljaže najvažniji. 

Izborni uspjesi Demokratskog narodnog saveza (11 mandata), prije svih, ali i Socijalisitičke partije (6), te Ujedinjene Srpske (2) lišile su briga SNSD oko parlamnetarne većine.  

DOBOJ MORA PASTI

Dodik se iz jasnih i predvidivih razloga, nije zadovoljio komotnom parlamentarnom većinom od preko 50 poslanika koji će podržavati buduću Vladu RS, nego je pohlepno "zagrabio" i u parlamentarne zastupnike iz ne toliko teško poražene, koliko obeshrabrene, rasute opozicije.

Prvi je među pobjedničku strukturu preletio Dragan Čavić i njegov NDP čijim je dogovorom sa Dodikom prestao postojati Savez za pobjede. Potom se Dodik okomio na jedinu ozibiljnu konkurentsku formaciju, Srpsku demokratsku stranku, koju je nakon odbijanja njenog vrha da podrži buduću vladu, vještim predizbornim i postizbornim manevrima kadrovski "očerupao".

SNSD-ovom bloku u Narodnoj Skupštini pridružila se tzv. "Dobojska grupa", predvođena gradonačelnikom tog grada Obrenom Petrovićem. Dugo je Doboj bio "mračni predmet želje" Milorada Dodika. U Doboju,  baš kao ni u drugom velikom urbanom centru, Bijeljini, on nikako nije uspijevao poraziti SDS i preuzeti vlast. Sukob između Dodika i dobojskog gradonačelnika Petrovića eskalirao je prije četiri godine, tokom katastrofalnih poplava kada je predsjednik RS danima bjesnio zbog suradnje vlasti u Doboju sa okolnim općinama iz Federacije BiH.

Posebno je Dodik uzeo na zub Petrovića kada je ovaj objeručke prihvatio pomoć koju je njegov poplavama uništeni grad dobio iz Turske uz posredovanje Bakira izetbegovića, koji je jedan od raritetnih posjeta Republici Srpskoj imao upravo  u Doboju. Izbor Petrovića u Parlament BiH, gdje se (iako je bio kandidat SDS-a) pridružio SNSD-ovom klubu, otvorio je mogućnost za vanredni izbor njegovog nasljednika u Doboju, koji bi, nakon višekratnih i dugogodišnjih nesupješnih pokušaja mnogo godina trebao biti iz redova Dodikove stranke.  

Isključenjem Obrena Petrovića iz stranke nisu se okončale turbulencije u SDS-u, naprotiv, protivnici od lidera stranke Vukosava Govedarice  traže ili ostavku, ili omekšavanje principijelnog stava prema SNSD-u. Zato se ne iskljućuje ni dalje urušavanje poslaničkog kluba te stranke u NS RS.

Istovremeno se, također ne bez Dodikovog poticaja, odvijaju unutarstranačka trvenja u Demokratskom narodnom savezu, kojima je doveden u pitanje autoritet dugogodišnjeg neprikosnovenog lidera stranke Marka Pavića, ujedno i nedodirljivog gradonačelnika Prijedora, još jednog grada na kojeg Dodik neuspješno kidiše godinama.

Niko u ovom trenutku ne može prognozirati koliko će od jedanaest poslanika DNS-a u NS RS ostati lojalno Paviću (navodno 6-7), a koliko će ih se svrstati uz odmetnutog Nedjeljka Čubrilovića, bivšeg, a vjerovatno i budućeg predsjednika Narodne Skupštine RS, bespogovorno privrženog  SNSD-u.

GDJE SU NESTALI BOŠNJACI?

Katastrofalan rezultat ujedinjenih bošnjačkih političkih stranaka (čije je sjedište u u Federaciji BiH) jedna je od važnih okolnosti koje su doprinijele institutocionaliziranju Dodikove političke i parlamenterne dominacije u RS-u. Nekoliko stranaka prevođenih Strankom demokratske akcije okupljenih u koaliciju "Zajedno" uspjelo je osigurati tek  tri poslanička mjesta u NS RS, što je neporeciv dokaz i čitljiva ilustracija dugogodišnje katastrofalne politike vladajućih bošnjačkih elita u Federaciji BiH prema povratničkoj populaciji u RS.

Budući je Bošnjacima u NS RS garantiran minimum od četiri poslanika, za popunu jedne upražnjene  poslaničke klupe se pobrinuo pomenuti Obren Petrović koji je u NS RS sa kompenzacijske liste SDS-a udjenuo svoju pastorku, Bošnjakinju. Prije dvadeset godina,  nakon izbora 1998. godine, tadašnja CD Koalicija "probosanskih stranaka", osvojila je čak 15 poslaničkih mandata, čemu treba dodati i dva poslanička mjesta SDP BiH. (Dodikov SNSD tada je imao svega dva poslanika). Bilo je to vrijeme u kojem su ratno-zločinačke strukture uveliko vladale prostorom RS-a i na sve načine, pa i zločinima i nasiljem, sprječavale povratak u ovaj entitet. Pa, uprkos tome, ljudi su se vraćali predratnim kućama, gradili, živjeli, glasali.

Stranka demokratske akcije koja se odavno proglasila glavnim faktorom povratka hvali se izborom svog kandidata (i člana najužeg rukovodstva stranke) Ramiza Salkića za potredsjednika RS-a, zaobilazeći poražavajuću činjenicu da je za Salkića glasalo svega 15.500 glasača/Bošnjaka. Kada već povlačimo povijesne paralele, podsjetimo da je na izborima  1998.godine tadašnji bošnjački potpredsjednik RS-a (Adib Đozić) dobio preko 200.000 glasova. To je skoro deset puta više nego što je ukupno ljudi glasalo za svih desetak bošnjačkih kandidata za potpredsjednika RS-a na posljednjim izborima.

Namjera Milorada Dodika i SNSD-a je, dakle, jasna, uspostaviti dvotrećinsku parlamentarnu većinu koja omogućuje najmanje dvije važne stvari: promjenu Ustava Republike Srpske, te poništavanje svih odluka Predsjedništva BiH, ako bi Dodik bio eventualno preglasan od druga dva člana Predsjedništva BiH.

Za dvotrećinsku većinu u NS RS SNSD-u je potrebno 56 narodnih poslanika.Mnogi tvrde da, ako je Dodik svojevremeno sa dva zastupnika uspio postati premijer, on danas posjeduje "pregovaračke kapacitete", odnosno  i ucjenjivački potencijal da sa 31 poslanikom u Parlamenetu osigura dvotrećinsku većinu.

Nakon prošlih izbora mandatarka za sastav Vlade RS, aktuelna predsjednica Željka Cvijanović je dokazanim koruptivnim metodama uspjela namamiti "dva papka" u svoju parlamentarnu većinu. Danas se "papci" sami nude i pridružuju pobjedničkoj autokratskoj vlasti, koja se formirala po uzoru, ali i po sugestiji Aleksandra Vučića i njegove nekontrolisane vlasti i apsolutne moći u Srbiji.

ŠAROVIĆ, MEKTIĆ - PRAVIT ĆEMO IH OD BLATA

Izborni poraz Savez za pobjede, bolje rečeno Srpske demokratske stranke, kao i težak predizborni period kroz koji SDS prolazi, u pojedinim političkim krugovima u Sarajevu i njima podređenim medijima doživljava se i komentira sladostrasno, trijumfalistički kao poraz "stranke koju je osnovao ratni zločinac Radovan Karadžić i njegova klika". Ima u tome pomalo i namigivanja, odnosno samopreporučivanja Dodiku. I naravno, Draganu Čoviću, jer njih dvojica u postizborne aranžamane, ulaze kao Mirko i Slavko, Boro i Ramiz, Sloba i Franjo.

Međutim, ko god hoće da bude objektivan i nepristrasan, lako će se složiti da današnji SDS liči na SNSD od prije dvadeset godina, dok je današnji SNSD i slika i prilika onoga SDS-a kojeg je Dodik, uz snažnu pomoć moćnih prijatelja sa Zapada i bratskih partija iz Sarajeva, srušio sa vlasti. Stranke iz Saveza za promjene/pobjede i njihovi kadrovi u državnim institucijama, ministarstvima, agencijama, upravama, ma što danas neko o tome mislio, imale su izuzetno značajan, pozitivan i produktivan doprinos kakvoj-takvoj, kolikoj-tolikoj normalizaciji prilika u Bosni i Hercegovini.

Zažalit će vrlo brzo oni koji se danas nutkaju kao na pijaci koaliciji Dodik-Čović za vremenom u kojem su ministri bili Dragan Mektić, Mirko Šarović i Igor Crnadak, kada se na čelu SIPA-e nalazio Perica Stanić, a u kolegiju Parlamentarne skupštine sjedio Mladen Bosić. Bez ministara iz Republike Srpske, Vijeće ministara bi u protekle četiri godine više ličilo na neku savjetodavnu, neformalnu nevladinu organizaciju, tipa Krug 99, ili Liga humanista, nego na izvršni organ suverene države.

Predstavnici Saveza za promjene u RS-u, koji su predstavljali vlast na državnoj razini, bili su brana, nepremostiva prepreka združenim ambicijama Dodika i Čovića, u čemu im partneri iz bošnjačkih stranaka (SDA i SBB) ne samo da nisu pomagali, nego su bili destruktivni, činili su golemu štetu njihovom ugledu i rejtingu u među biračima u RS-u.

Ponašanje Borjane Krišto koja je ovih dana odbila sazvati konstituirajuću sjednicu Parlamentarne Skupštine BiH, a pogotovo njeno bahato objašnjenje, samo su nagovještaj onoga što će se u narednim godinama dešavati u insitucijama BiH u svjetlu dogovora Čović-Dodik. Kome će, ukoliko se Krišto ne smiluje u narednih nekoliko dana pa pristane na održavanje sjednice, članovi Predsjedništva BiH položiti zakletvu?

Dodik, kako je najavio, u svojoj Narodnoj Skupštini u Banja Luci. A druga dvojica, Komšić i Džaferović u Predsjedništvu BiH. Što se tiče Borjane Krišto i njenog šefa Čovića, neka se sami snalaze... 

trenutak ...