Krivična prijava protiv direktora SIPA-e Goran Zupca za zločine nad Bošnjacima u Ahatovićima kod Sarajeva

U prijavi stoji da je dio civila u Ahatovićima zarobljen, da su neki od njih i ranjeni, a da je potom jedinica pod komandom Zupca učestvovala u njihovoj likvidaciji. U jednom od vozila poubijao je veći broj civila, navodi se u prijavi.

  • Hronika

  • 07. Avg. 2013  

Nakon što je zastupnik Stranke demokratske akcije (SDA) u Parlamentu Bosne i Hercegovine Šemsudin Mehmedović nedavno podnio krivičnu prijavu protiv direktora Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Gorana Zupca, u kojoj iznosi saznanja da je Zubac 1992. godine na Ilidži, navodno, ubio civila bošnjačke nacionalnosti, na površinu izlaze i nova saznanja o ratnoj ulozi aktuelnog šefa državne policije u Bosni i Hercegovini, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).

Mehmedović je, podsjetimo, bez naloga Tužilaštva BiH uhapšen u akciji SIPA-e 19. jula ove godine zbog sumnji da je odgovoran za ratne zločine nad Srbima u Tešnju 1992. godine, istog dana kada je trebao dati iskaz o ratnoj ulozi direktora SIPA-e.

Agencija Anadolija je u posjedu krivične prijave za ratne zločine protiv civilnog stanovništva koju su još u maju 2006. godine Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu protiv Zupca podnijeli službenici Centra javne bezbjednosti (CJB) Trebinje, čiji je načelnik bio do 2012. godine. U prijavi se navode brojni detalji i imena osoba koje bi mogle svjedočiti o ratnoj ulozi Gorana Zupca, te predlaže konkretna dokumentacija. Iz Kantonalnog tužilaštva Sarajevo nisu željeli pojasniti šta se desilo nakon podnošenja krivične prijave.

Inače, u prijavi se tako ističe da je Zubac u periodu od aprila do avgusta 1992. godine bio komandir Specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske (RS), stacionirane u kasarni Butila kod Sarajeva, na čijem čelu je bio Branko Tešanović. Pratilac Zupca u tom periodu, pojašnjava se, bio je Dragan Trapara.

Spomenuta Specijalna jedinica, navodi se u prijavi, je u ljeto 1992. godine učestvovala u napadu na bošnjačke civile u sarajevskom naselju Ahatovići gdje, kako je navedeno, nije bilo nikakvih vojnih ciljeva.

''Pri čemu je Zubac sudjelovao u tom napadu, odnosno komandovao jedinicom u ovom slučaju potčinjenoj komandantu kasarne Butila Branku Tešanoviću. Za potrebe ove vojne operacije u Ahatovićima, jedinica je ojačana sa četiri oklopna borbena vozila 'praga' koja su učestvovala u napadu i iz kojih je dejstvovano po civilnim objektima. U jednom od tih vozila se nalazio i Goran Zubac, koji je i sam iz topa na ovom oklopnom borbenom vozilu dejstvovao po civilnim ciljevima, odnosno stambenim jedinicama mještana naselja Ahatovići, odnosno civilnim vozilima kojima su mještani pokušavali pobjeći iz Ahatovića želeći spasiti svoje živote'', navodi se u prijavi, te dodaje da je u jednom trenutku Zubac ''zabunom'' pucao i po položajima Specijalne policije MUP-a RS.

Autori prijave iz CJB Trebinje naveli su da žele da se utvrdi ratna odgovornost Zupca jer ''istog štite u MUP-u RS'', a on proganja sve koji ''mogu biti za njega lično opasnost zbog toga što imaju saznanja o njegovom učešću u ratnim zločinima i drugom kriminalu''.

Nadalje, u prijavi se naglašava da su tokom napada na Ahatoviće ''pobijeni mnogi stanovnici bošnjačke nacionalnosti koji su pokušavali pobjeći'', a pričinjena je velika šteta na objektima.

''Dio civila je zarobljen, neki od njih i ranjeni, te je potom Jedinica pod komandom Zubca učestvovala u njihovoj likvidaciji. Tokom akcije, odnosno pred njen kraj, Zubac je napustio spomenuto oklopno borbeno vozilo 'praga' te je naoružan ručnim raketnim bacačem 'OSA' dejstvovao po civilnim objektima i posebno po vozilima kojima su stanovnici Ahatovića bježali, te je u jednom od tih vozila poubijao veći broj civila. Po tom događaju, odnosno po upotrebi navedenog ručnog raketnog bacača, Zubac je dobio nadimak 'OSA' kojeg i danas nosi. Nakon završetka borbenih dejstava u Ahatovićima, Zubac je zajedno sa drugim pripadnicima Jedinice kojom je komandovao učestvovao u pljačkama bošnjačke imovine'', dodaje se u prijavi upućenoj sarajevskom tužilaštvu.

Nadalje, u prijavi se napominje da je Zubac zbog ''ratnih zasluga'' imenovan za komandanta Specijalne policije MUP-a RS na Ilidži, gdje se zadržao do kraja 1992. godine kada ga je, navodno, zbog učešća u kriminalnim radnjama smijenio lično Milenko Karišik, zapovjednik Specijalne policije MUP-a RS.

Između ostalog na teret mu je stavljano da je uz novčanu iznudu prebacivao Bošnjake na područje pod kontrolom Armije RBiH u Sarajevu.

''Nakon toga Zubac je postavljen za načelnika SJB Rajlovac, gdje je, također, učestvovao u deportacijama bošnjačkih civila iz Rajlovca, odnosno u različitim oblicima njihovog zlostavljanja, te pljačke njihove imovine. A, također, i u svim vidovima šverca sa Kiseljakom'', piše u prijavi.

Također, iznosi se i niz drugih saznanja o tome da je Zubac od opljačkane bošnjačke imovine na Rajlovcu prisvojio dva automobila marke ''Audi'' koje je kasnije koristio, odnosno prodao u Trebinju. Jedno od tih vozila je učestvovalo u nesreći u kojoj je stradala jedna osoba.

''Kao načelnik SJB Rajlovac omogućavao je registraciju vozila koja su otimana od bošnjačkih civila, te njihovu kasniju preprodaju, a od strane različitih kriminalnih grupa'', zaključuje se u prijavi.

Podnosioci prijave predlažu Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo razgovor na ove okolnosti sa Tomom Kovačem, bivšim načelnikom Srpske stanice javne bezbjednosti Ilidža i bivšim ministrom unutrašnjih poslova RS, Milenkom Karišikom, komandantom Specijalne policije MUP-a RS, komandantom kasarne Butila Brankom Tešanovićem, komandantom Specijalne jedinice Trebinje Miroslavom Dukom, Draganom Radovanovićem, članom komande Specijalne policije iz Trebinja, Goranom Sarićem, kasnijim komandantom Specijalne brigade policije MUP-a RS, komandantom Odreda Specijalne policije Sarajevo Dušanom Tešićem, oficirom za bezbjednost u komandi Specijalne policije Milutinom Erakovićem, sa Branislavom Okukom, članom komande Specijalne policije iz Sarajeva, te sa Momom Tepavčevićem, personalcem iz SJB Ilidža.

Predlaže se uvid u evidencije Ministarstva odbrane i utvrđivanje spiska Jedinice kojom je komandovao Zubac, te razgovori sa njima.

Na zahtjev novinara agencije Anadolija da prokomentira navode o učešću u napadu na Ahatoviće, kao i tvrdnje parlamentarca Mehmedovića da je Zubac lično ubio jednog Bošnjaka na Ilidži 1992. godine, direktor SIPA-e nije imao komentar. Glasnogovornica SIPA-e Kristina Jozić kratko je za AA kazala da ''SIPA nema komentar na navedene navode''.

Amir Smječanin, predsjednik Udruženja logoraša Novi Grad, podsjetio je u razgovoru za agenciju Anadolija da je u Ahatovićima krajem maja i početkom juna 1992. ubijeno više desetina osoba bošnjačke nacionalnosti, dok je između 550 i 600 njih zarobljeno i odvedeno u logore na području Novog Grada. U prva tri dana u zatočeništvu logoraši su proveli bez hrane i vode, a potom su vođeni na prinudne radove na linije gdje su ih ''koristili kao živi štit''.

''Kroz ove zloglasne logore prošlo je 550 ljudi, tačnije kroz Veliki hangar 113, Mali hangar 90, Distributivni centar 105 i Kisikanu 243 logoraša. Od toga pet logoraša je ubijeno u ovim logorima, 15 pripadnika teritorijalne odbrane je zarobljeno i nemilosrdno ubijeno, 11 je odvedeno na Ilidžu, gdje su, po našim saznanjima, i pogubljeni, a 48 ih je stradalo na Sokolini'', kazao je Smječanin.

Prema izjavama preživjelih, u junu 1992. godine pripadnici srpskih jedinica su autobusom "GRASA" u Sokolinu kod Srednjeg dovezli 55 muškaraca iz Ahatovića, a potom ga zasuli projektilima iz ručnih bacača, bombama i rafalima iz automatskog naoružanja. Tom prilikom ubijeno je 48 osoba.

Smječanin je ranije istakao je da su i danas glavni izvršioci ovih zločina Nikola Stanišić, Mile Stojanović, Žarko Krsman, Radomir Špirić i drugi na slobodi, no ulozi samog Zupca u napadu na Ahatoviće nije mogao ništa reći.

Trebinjski imam Husein ef. Hodžić podsjetio je u razgovoru za agenciju Anadolija kako su Udruženje povratnika iz Trebinja, Islamska zajednica u Trebinju i SDA još prije sedam godina tražili smjenu Zupca. U njegovo vrijeme, kako kaže, napadi na povratnike i njihovu imovinu, bogomolje i groblja bili su česti. Hodžić je početkom 2008. godine ukazao na ''ratne aferime'' Gorana Zupca, te se upitao kako da ta osoba štiti bošnjačke povratnike.

U to vrijeme, sjeća se efendija Hodžić, u Trebinju su lijepljene ''osmrtnice Bosni i Hercegovini''. U jednoj od njih navedeno je da je BiH ''krepala i preselila na ahiret na Vidovdan, 28. juna 2006. godine u 11 godini života''.

''Mi smo davno znali ko je Zubac. To je čovjek koji podriva BiH. To je radio i u Trebinju. Sada je dobio veliku ulogu i razotkriva se. Čovjek je to koji je spreman na sve, čovjek sa dva lica sto posto. Formalno, bori se za red i zakon, ali to u njegovom život ništa ne važi. On je nakon dolaska u Trebinje sagradio veliku kuću u elitnom dijelu grada. Uz to, oteo je zemljište bošnjačkoj porodici Isović, protjeranoj iz Trebinja. Imali smo saznanja i o tome kako je fiktivno prodavao svoju imovinu. To je čovjek kojem ja ne vjerujem. Kad bih bio vlada, ne bih ga tu postavio. Pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu'', izjavio je Hodžić za agenciju Anadolija.

Predsjednik Alternativnog kluba Trebinje Blažo Stenović je još u novembru 2011. godine, prije imenovanja Zupca za direktora SIPA-e, upozorio da je taj čovjek opasan za bezbjednost BiH, te da iza njega stoje Milorad Dodik i vladika Grigorije.

Prema izvještaju EUFOR-a od prije nekoliko godina u biografiji Gorana Zupca se navodi da je prije rata prošao školu Kontraobavještajne službe u Pančevu te da je bio “jedan od ljudi koje je SDS pripremao za rat u BiH”.

EUFOR ga povezuje i s pojedincima (Miodrag Janković) koji su sakrili velike količine naoružanja na prostoru Trebinja, a koje su dobili “iz policijske stanice u Trebinju”.

loading...

trenutak ...