Zamislite da u Inzkovoj Austriji najveći državni autoritet izjavi kako bi valjalo „napraviti katalog svega što ima“ određeni narod, etnička skupina, da se vidi po „svim razinama da li imaju puno ministara i koliko je to procenata“. Zamislite da u SAD-u primjerice netko slično izjavi za afroameričku ili gay populaciju. Najmanje što bi se dogodilo jeste odstupanje sa pozicije, a vjerojatno bi se dogodio doživotni izgon iz javnog života.

„Staviti nekoga u kategoriju, broj, to je ultimativna forma stavljanja nekoga u okove. Znači da taj netko može raspolagati i kretati se samo unutar točno određenih granica. Ograničava mu se sloboda unutar okvira u koje ga zatvara jači, brojniji, naoružaniji. Ukoliko iskaže volju za kretanjem van tih granica, snosi posljedice po svoj život.“ Riječi su ovo Elie Wiezela s kojima je u jednoj od svojih knjiga opisao začetke zla koje je kasnije kulminiralo u progon Židova u 2. Svjetskom ratu, nudeći odgovor na temu značenja brojanja nečijih prava.

Inzkova inicijativa za katalogiziranje „svega što Hrvati imaju“ nije ništa drugo nego baš volja brojnijega za ograničavanje slobode malobrojnijem. Ograničavanje prava onome koji ne želi ništa tuđe, nego isključivo se bori za svoje osnovno ljudsko pravo suvremenog demokratskog društva: birati i biti biran. Inzko je praktično postao glasnogovornik bosanskog vezira, pa ponavlja izjave Bakira Izetbegovića i njegovih begova koji su prije izbora u više navrata govorili kako „Hrvati u FBiH čine 22% stanovništva FBiH, a u vlasti sudjeluju sa 40%, dok na razini BiH čine 12%, a sudjeluju u vlasti sa 33%. Bošnjaci će se morati u skorijoj budućnosti izboriti za prestanak diktature manjine nad većinom“.

Bakir je očigledno u toj borbi protiv „diktature manjine nad većinom“ dobio najjačeg mogućeg saveznika. Ono što nikako ne možemo shvatiti jeste kako nitko od tih preplaćenih nižerazrednih diplomata ne shvaća kako podržavanjem bošnjačkog političkog nasilja ne samo da vode BiH u propast, nego u biti baš pomažu tom hrvatskom koruptivno uhljebničkom establišmentu protiv kojeg bi se tobože borili „katalogiziranjem“ prava Hrvata u BiH. Svojim ponašanjem im na pladnju daju opravdanje za politiku zlouporabe pozicija za svoju osobnu i interesnu korist, osuđujući i nas hrvatsku oporbu na zbijanje redova s njima po pitanjima nacionalne politike.

Po tko zna koji put pozivamo veleposlanike zemalja PIC-a da profesionalno i temeljito ispitaju angažman Valentina Inzka, te ako on samostalno ne odstupi radi toga što je glavni izvor nestabilnosti u BiH, da oni učine potrebne aktivnosti prema Vijeću sigurnosti UN-a kako bi ga se smijenilo, zaključeno je u priopćenju  HRS-a.