ROMANIJO, VISOKOGA VISA...; BIO JE HEROJ, ŽIVA LEGENDA: Lukavi Josip Broz prevario je četnike i „podvalio“ im legendarnog ilegalca, a onda su ga LIKVIDIRALI

„Slobodna Bosna“ nastavlja svoj serijal iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 19. Feb. 2019  19. Feb. 2019

  • 1

U nastavku donosimo tekst objavljen 9. februara 2006. godine, kada su reporteri „Slobodne Bosne“ u razgovoru s unukom legenarnog ilegalca Slavišom Weinerom otkrili nepoznate detalje iz biografije heroja NOB-a.

Piše: N. HASIĆ

Legenda o Slaviši Vajneru Čiči

Jedna od rijetkih komunističko-antifašističkih legendi koju “demokratske promjene”, ratni užas i vladavina fašističke ideologije nije uspjela oskrnaviti jeste priča o legendarnom partizanskom komandantu sa Romanije - SLAVIŠI VAJNERU ČIČI; naši novinari u Zagrebu su razgovarali s njegovim unukom koji nosi djedovo ime, uglednim sportskim stručnjakom, jednim od tvoraca hrvatske planetarne skijaške senzacije - Janice Kostelić

Prije tačno 64 godine u istočnom je dijelu Bosne i Hercegovine počela druga ofanziva njemačkih fašističkih snaga i tadašnjih domaćih izdajnika protiv Titovih partizana. Više od trideset hiljada pripadnika nacističke soldateske žestoko je napalo nešto manje od pet hiljada partizana, pripadnika Prve proleterske brigade, romanijskog te brčanskog odreda Zvijezda.

Foto: Arhiv

Zahvaljujući saznanjima o planovima nacističkih snaga o ofanzivi na istočni dio Bosne, Vrhovni štab je pripremio plan djelovanja i uspješno je izbjegnuto uništenje partizanskih snaga. No, teške su borbe ipak ostavile traga na partizanskim snagama. U selu Pjenovac, u blizini Han Pijeska, 21. januara 1942. godine, poginulo je 59 partizana među njima i legendarni partizanski komandant Slaviša Vajner Čiča, komandant Romanijskog odreda. Čiča je i danas, iako je prošlo mnogo vremena i iako su se umnogome promijenile spoznaje i shvatanja o značaju partizanskog pokreta i dalje na području Romanije ostao ikona partizanskog pokreta i borbe za slobodu.

SLAVKA VAJNER

Slaviša Vajner Čiča za narodnog je heroja proglašen u septembru 1944. godine. On je jedan od 1.307 partizana koji su narodnim herojima proglašeni do 1957. godine. Najviše, 282, bilo ih je iz Hrvatske, odakle je (Novi Vinodolski) rodom i Vajner, 278 ih je rodom iz BiH, 259 iz Srbije... U krajevima oko Sokoca i Han Pijeska i danas je u narodu poznata pjesma Sa vrh gore Romanije vila kliče, nema više druga Čiče, ubiše ga izdajice, u Pjenovcu kraj stanice... a spomenik poginulim partizanima iz Čičinog odreda i danas stoji tamo gdje je postavljen 1953. godine, iako je, tokom agresije na BiH, bilo nekoliko pokušaja da ga se sruši.

ČIČA SA ROMANIJE

„To su htjeli uraditi oni koji su 1943. godine iz četnika prešli u partizane, oni i njihovi potomci koji bi i danas rušili”, kazali su nam stariji mještani sela Majdani, u kojem je postavljen spomenik i u kojem se još uvijek čuva sjećanje na Čiču. No, osim stanovnika Romanije, uspomenu na Čiču njeguju još i njegovi potomci, porodica Weiner, koja već odavno živi u Hrvatskoj.

Najpoznatiji od njih je svakako Slaviša Weiner, trener hrvatske skijaške reprezentacije, Čičin unuk, koji je po njemu i dobio ime. Slaviša je sin starijeg Čičinog sina Dušana, rođenog šest godina prije no što će njegov otac skončati na Romaniji.“Otac se djeda ne sjeća, bio je suviše mali kada je on poginuo”, pričao nam je Slaviša krajem prošle nedjelje u Zagrebu. “Sve što o djedu mi znamo jeste ono što nam je pričala pokojna baka Slavka. Čak nikada nismo saznali točne detalje o njegovoj pogibiji.”

Foto: Arhiv SB

Slaviša je već godinama jedan od trenera u hrvatskoj skijaškoj reprezentaciji. Danas radi sa mladom reprezentacijom, no u svjetskom se skijanju etablirao kao jedan od prvih suradnika Ante Kostelića i trener njegove kćeri Janice.

Porodica Weiner ovih je dana ponovo na okupu, baš na obljetnicu smrti svoga djeda Slaviša se vratio iz Austrije, gdje je vodio hrvatsku dječiju reprezentaciju na međunarodnim takmičenjima. Kaže kako su u Bosni posljednji put bili prije dvadesetak godina, neposredno pred početak Olimpijskih igara. Tada su posljednji put i obišli mjesto na kojem je njihov djed

Poginuo - okončao svoj životni i revolucionarni put. “Ne mogu vam kazati koliko sam sretan što spomenik mome ocu, i pored svega što je zadesilo BiH posljednjih petnaest godina, i dalje stoji tamo gdje je on postao legenda. To mi zaista mnogo znači”, kazao nam je Slavišin otac, nakon što smo mu poklonili fotografije spomenika iz Majdana.

OBITELJ WEINER

Slavišina baka Slavka poticala je iz bogate hrvatske porodice koja korijene vuče iz Mađarske. Njezin otac, imućni posjednik, poslao ju je, s obzirom da je imala sklonosti ka stranim jezicima, u godinama prije Drugog svjetskog rata u Pariz, kako bi naučila francuski. Kada se vratila u Hrvatsku, radila je kao profesorica povijesti i zemljopisa. Nakon što je Slaviša Vajner Čiča direktivom vrha tadašnje KPJ poslan u Bosnu, Slavka je sa sinovima za njim otišla u Sarajevo, gdje je početkom rata pristupila Antifašističkom pokretu žena (AFŽ-u). Ratne godine provela je kao ilegalac u bh. prijestolnici da bi se sa djecom nekoliko godina po okončanju velike svjetske vojne vratila u Zagreb.

REVIZIJA POVIJESTI

Zahvaljujući svom slavnom prezimenu, Slaviša se nebrojeno mnogo puta našao u zanimljivim, ali i komičnim situacijama. “Moj prvi posao bio je na Zagrebačkom velesajmu”, prisjeća se. “Trebao sam raditi na štandu neke bosanske firme i prvi dan je bilo jako teško. Međutim, kada su saznali ko mi je deda, sve je bilo drugačije. Poslije sam samo sjedio, a plaća je bila izvanredna.” Kaže kako jednom prilikom nekoliko dana nije mogao ostati na miru od svojih školskih prijatelja. Razlog - brodska nesreća. “Brod Slaviša Vajner Čiča potopio je neku ribaricu i nastradalo je dosta mornara. Ne znam kako sam preživio zezanje drugova i smicalice koje su mi zbog toga pravili.”

UNUK SLAVIŠA WEINER (Foto: Arhiv SB)

Ni njegova supruga nije bila toga pošteđena. Na službenom putu u Rijeku, s kolegama je zalutala i nije mogla naći kancelariju nekog poduzeća. Kada su upitali policajca da ih uputi, on im je samo kratko pokazao desno i rekao: “Ravno ulicom Slaviše Weinera”, priča kroz smijeh Slaviša. “Svi su ušutili i danima su mislili kako je moja supruga najsretnija žena na svijetu kad ima tako važnog muža koji je za života dobio ulicu u Rijeci.”

HRVATSKI JEVREJI U ODBRANI BiH

Jevrejska porodica Weiner svoj je životni put započela u Slavoniji, u Petrinji, gdje je njihov pradjed Josip Weiner bio u državnoj službi. Životni ih je put kasnije doveo u Bosnu, odakle su se ponovno vratili u Hrvatskoj da bi, igrom sudbine, došli na Jadran, u Novi Vinodolski, gdje je slavni komunistički komandant Čiča i rođen.

Foto: Arhiv Sb

“I danas na rodnoj djedovoj kući stoji tabla, no kuća je već oronula i mislim da će je brzo srušiti, al’ se nadam da će tabla tamo i dalje ostati”, priča nam Slaviša. U vrijeme kada je već bio oženjen Slavkom, studirao je građevinu u Zagrebu i odatle ga je KPJ poslala u Bosnu i Hercegovinu. “Mi nikada nismo zapravo saznali stvarnu istinu o njegovoj pogibiji”, kaže Slaviša, nastavljajući:

“Mnogi su pričali različite priče, no mislim kako je najbliže istini ona da im je smjestio neko ko im je dojavio o vlaku koji je prevozio oružje. Kada su partizani napravili zasjedu na stanici, iz vlaka su izašli njemački vojnici koji su tu na stanici gotovo sve iz djedovog odreda pobili”. Ni mrtvom partizanskom komandantu Nijemci nisu dali mira. Vozili su njegovo tijelo na saonicama od sela do sela i pokazivali mještanima, dajući im do znanja da je legendarni komandant mrtav.

“Mi nikada zaista nismo, pa ni početkom ‘90-ih, imali problema zbog našeg prezimena. Ipak ljudi znaju da je djed bio antifašista, borac za slobodu i to oni poštuju”, priča Slaviša, zaključujući: “Sjećam se da smo 1992. godine sa reprezentacijom putovali na pripreme u Argentinu. U toj je zemlji veoma dobro organizirana hrvatska zajednica i naravno da među njima ima dosta ljudi čiji su preci bili pripadnici ustaškog pokreta. Kada smo došli tamo, na poklon sam dobio knjižicu nazvanu Istina o ustaškom pokretu.

Malo sam je listao, kad vidim da je na listi najvećih neprijatelja ime moga djeda na trećem mjestu. Ali su me ipak svi gledali s poštovanjem, jer je njegovo djelo zaista bilo čisto, a ideja slobode za koju se borio bila univerzalna. Ta ideja nije imala veze s tim kako se ko zove i koje je religije. Iako je prošlo mnogo vremena, mi se i danas ponosimo njime i mislim da mladi ljudi danas mogu mnogo naučiti upravo iz te ideje koja je moga djeda dovela u Bosnu”.

(SB)

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...