KAMO DALJE, TORNJAČE: Koja god stranka iz „Bh.bloka“ uđe u vlast sa nacionalnim strankama, neće toliko izdati (kvazi)ljevicu koliko Radončića i SBB

Komšić je prije nekoliko dana rekao da ne zna da li ga njegovi drugari iz Bh. bloka odgovaraju od ulaska u vlast da bi sačuvali tu kvazi- ljevičarsku, heterogenu skupinu, ili da bi pomogli Radončiću i Savezu za bolju budućnost da uđe u vlast

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 04. Mar. 2019  04. Mar. 2019

Piše: SENAD AVDIĆ

Koaliranje je tradicionalna disciplina u političkom životu Bosne i Hercegovine (ovako bi mogla glasiti parafraza čuvene rečenice Garyja Linekera o nogometu i Nijemcima), u kojoj redovno sudjeluje desetine političkih stranaka i lidera, a na kraju uvijek pobijedi Fahrudin Radončić i njegova privatna firma Savez za budućnost. Zašto je to tako? Pa, valjda iz razloga iz kojih i „Elf“ u većini slučajeva pobjeđuje svoje nogometne rivale: vještiji je, bezobrazniji, agresivniji, spremniji i, na koncu, efikasniji od svih drugih!

Jedino je to logično objašnjenje ovdašnjeg u korov zaraslog političkog pejsaža, u kojem trenutačno, dakle dok još nisu formirane vladajuće većine u Federaciji BiH, te na razini države, Savez za bolju budućnost sudjeluje u vlasti na svim postojećim razinama. Radončić i dalje čuva rezultat u tehničkom mandatu Vlade Federacije i Vijeća ministara, u vlasti je u nekoliko Kantona, gdje je koalirao manje-više sa svim političkim akterima prisutnim na političkom buvljaku, u široko postavljenom prostoru od Bh. bloka u Sarajevu, A-SDA u Unsko-Sanskom Kantonu, te u Tuzlanskom kantonu gdje je u koaliciji sa Kukićima i motikićima, te svih mogućih, svemogućih i nemogućih stranaka ZE-DO Kantonu. Ne zaboravimo i da je SBB prije tri godine na općinskim izborima u koaliciji sa Strankom demokratske akcije ušao u vlast u desetinama općina u Federaciji; sjetit ćete se, lokalni izbori su održani u vrijeme kada je  Radončić prije podne u sudnici Suda BiH dokazivao da je žrtva političke montaže SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića, a popodne sa istim Izetbegovićem krojio zajedničke liste za lokalne izbore i najavljivao koalicionu ljubav do groba.

Dakle, sa 50-ak hiljada glasova koliko je osvojila na izborima u oktobru, što je manje od tri posto na razini Bosne i Hercegovine, SBB će grickati pozamašan dio omamljujućeg kolača vlasti.

IDE LI KOJOVIĆ NA IZETBEGOVIĆEV MEZAR SA NACIONALNIM STRANKAMA?

Neugodno je, pa i mučno, posljednjih nekoliko nedjelja gledati kako se beskrupulozni medijski crnoberzijanac i politički predator Radončić podlo i sladostrasno igra mačke i miša sa članicama „Bh. bloka“ i njihovim liderima, mamuzajući ih da formiraju sanitarni koridor oko „nacionalnih stranaka“, prije svih Stranke demokratske akcije, dok istovremeno sebe i svoju klijentelističku družinu lobotomiranih sljedbenika drži u izlogu spremne da se p(r)odaju svakom bolje stojećem mušteriji. Samo je nedostojnije od tog kupleraja gledati i slušati kako lideri „Bh. bloka“, osobito  Naše stranke, čim ih nacionalistička mašinerija iz SDA zatrpa optužbama za deficit patriotizma, trče da se brže- bolje isplaču na širom otvorenim „Avazovim“ građansko-liberalnim stanicama.

„Oni mene vrijeđaju i napadaju, a ja svakog 1. marta idem na mezar Alije Izetbegovića“, cmizdri poput razmaženog derišta izbačenog iz mekteba Predrag Kojović, višestruki povratnik u „Avazovu“ rubriku „Ličnost dana“. Eh, sada, da imamo malo razuđeniju unutarstranačku i vanstranačku demokratsku kritičku kulturu, Kojović bi morao javnosti rastabiriti tu svoju logiku prema kojoj ni za živu glavu ne želi u koaliciju sa nacionalnim strankama, a pri tom redovno hodočasti na mezar lideru prve nacionalne stranke koja je formirana u BiH?! 

S druge strane, Naša stranka nije našla ničega spornog u koaliranju sa Narodom i pravdom u Kantonu Sarajevo, što joj se teško može zamjeriti. „Moram i ja jednom pojesti masnu čorbu“, bio je prije 20-ak godina odgovor jednog ovdašnjeg zadrtog rockera na pitanje zašto je naprasno počeo pisati šlagere. Naša stranka je u proteklih desetak godina svog života na političkoj sceni BiH relativno uspješno čuvala programsku dosljendost, politički  „obraz“ na rubu  puritanizma, što je bilo moguće u ambijentu opozicionog djelovanja.  Ulaskom u vlast ta se pozicija nevinosti bez zaštite kruni, principijelnost kapitulira pred kompromisima, a dosljednost se povija pred naletima surovog pragmatizma.

Narod i pravda Elmedina Konakovića nije ništa više (ali, ni manje!) nego urbano skorojevićki interesni  „paradžemat“, koji se nije otcijepio od SDA, nego je iz te stranke istjeran. Konaković će nakon toga tvrditi da upravo on i njegovi jarani „slijede izvorne ideje Alija Izetbegovića“, baš kao što paradžematlije u Maoči slijepo vjeruju da su jedini oni sljedbenici istinskog, izvornog islama. Naša stranka, čiju su principijelnost i dosljednost građani u sarajevskom Kantonu obilato honorirali sa 15-ak posto glasova, u vlast je ušla bez nužne ozbiljnosti, ambicioznosti i vizije. Postali su lagan plijen Konakovićeve logorejične demagogije i šanerske „zavodljivosti“ i „spretnosti“.

Kojović i premijer Forto odustali su od preuzimanja vitalnih resora u Vladi koja decenijama traže ne reforme, nego revolucionarne zahvate: nauka i obrazovanje, privreda i zdravstveno-medicinski sektor, kultura... Dopustili su Konakoviću da u Vladu i njena javna preduzeća instalira svoje ahbabe i jednokratne, sezonske fakultetske kolege sa obesmišljenog „fizikanerskog“ fakulteta. Za ministricu pravde u kantonu koji grca u endemskom bezakonju i transparentnom klijentelizmu, postavljaju osobu koja dolazi iz firme (Mikrokreditna organizacija „Prizma“, financijskog „čudotvorca“ Kenana Crnkića)  i institucije (Zavod za javno zdravstvo) kojima se godinama bave institucije zadužene za provođenje zakona. Ta ministrica na čelo antikorupcijskog tima (što je samo po sebi bespotrebno gomilanje birokratske kaste) postavlja Konakovićevog školskog druga, svoga kolegu iz Zavodu za javno zdravstvo. 

NAŠA STRANKA, NJIHOVE RUKE

Naša stranka je (to je razlog zbog kojeg se u ovoj mjeri upravo na nju fokusiram) jedina stranka za koju se na izborima glasalo iz konkretnih, programskih, principijelnih razloga; niko od 50 hiljada ljudi koji su je podržali, nije to uradio „ofrlje“, niti slučajno, a pogotovo ne zato što se tako želio okoristiti, ili na bilo koji drugi način profitirati. Pošten, savjestan, slobodnomisleći svijet željan suštinskih promjena, pravne i svake druge sigurnosti ništa ne očekuje i ničem se ne nada od Naroda i pravde, ili, gluho bilo, od Saveza za bolju budućnost; sa Našom strankom to nije slučaj, od njih se, u najmanju ruku, priželjkuje da ni po čemu ne liče na te pohlepne firme kćerke jednog lica. 

Za Našu stranku se glasalo i zato što je djelujući u opoziciji u Kantonu Sarajevo istrajala u mijenjanju imena škole nazvane po filofašisti Mustafi Busuladžiću, ali sada, kada su u poziciji, u Vladi i Parlamentu, nisu u stanju provesti vlastitu inicijativu zbog mira u koalicionoj kući!? Istovremeno, ova je stranka ulaskom u vlast iscrpila svoje nevelike kadrovske, personalne resurse i zaokružila političke ambicije. Ako je NS za kantonalnu razinu vlasti uspjela jedva skrpiti šačicu kumova, poznanika i simpatizera vrlo neuvjerljivih rezultata u minulom radu i diskutabilne kompetentnosti, teško da bi imala ozbiljniju reprezentaciju za bilo koju drugu razinu vlasti.

Sjednica  Glavnog odbora Socijademokratske partije BiH održana prije dvadesetak dana sa ciljem da se definira odnos ove stranke prema eventualnom ulasku u izvršnu vlast, ispostovila je, bez obzira na nadmoćno NE koje je poslano nacionalnim strankama, kako je ta stranka, programski pothranjena, moralno i svjetonazoski zapuštena, te da takva ne bi svojim učešćem usrećila ni osnažila nijednu vladu. Nikšić i njegovi najbliži suradnici odbijanje da sudjeluju u vlasti opravdavaju prethodnim negativnim iskustvom - lošim iskustvom iz sudjelovanja u vladi od 2010-2014. K'o biva, na izborima su tada kažnjeni zato što su ušli u vlast sa SDA. Ništa pogrešnije i besmislenije: SDP BiH je na izborima 2014. kažnjena pravedno i zasluženo, ne zbog toga što su koalirali sa SDA, nego što su u toj koaliciji bili do u dlaku isti, ili čak gori od njih, što su okupirali javna preduzeća, što su rodbinu, prijatelje, kolege partiokratskim mehanizmima rasporedili u najprofitabilnije firme, što su puštali Jerka Lijanovića da krade do mile volje, samo da bi on zažmirio na njihovo zavađenje ruke u javne i narodne džepove.

Konačno, Nermin Nikšić, koji je do preuzimanja premijerske funkcije u Vladi Federacije bio tek stranački funkcioner i poslanik srednje platežne moći, iz Vlade je izašao kao potpuno „ostvarena“ ličnost stambeno-komunalno zbrinuta i financijski situirana. Zbog čega se za Nikšića lijepe (a za Komšića i Kojovića ne lijepe) čaršijski tračevi prema kojima je kupljen, odnosno stimuliran od strane SBB i PDA da ne uđe u vladu i tako širom otvori vrata Radončiću i Kukić? Zato što je i on, poput većine premijera koji su dolazili iz SDA (Bičakčića, Brankovića, Terzića, Hadžiapašića...), nakon napuštanja funkcije pokrenuo privatni biznis i što je to učinio sa ljudima, kao što je direktor „Elektroprivrede BiH“, SDP-ov Elvedin Grabovic, sa kojim je, nakon javnih, povezan i privatnim poslovima i interesima.

ŠTA GOD IZABERE, KOMŠIĆ ĆE SE POKAJATI

Kada, primjerice, Javno preduzeće „Autoceste Federacije BiH“ na čijem je čelu Adnan Terzić, nekadašnji SDA-ov premijer, a sada jaka poluga SBB-a, u nekoliko mjeseci na tenderima dodijeli osam miliona maraka firmi „BS Telecom“, koja je i nevidljivim i vidljivim koncima povezana sa ljudima bliskim vrhu SDP-a BiH, poput rečenog Grabovice, ortaka Nermina Nikšića u privatnom biznisu, zašto se to ne bi moglo tumačiti kao „sitni oblik pažnje“ Terzićevog šefa Radončića prema SDP-u i njegovom lideru Nikšiću? Trebalo bi pretresti vlasničku strukturu firmi kojima je još jedan Radončićev federalni direktor, Boriša Misirača, namijenio pare (18 miliona KM, majčin sine!) za obnovljive izvore energije, pa vidjeti kriju li se tu imena ljudi interesno i na drugi način bliskih  SDP-u? Treba, prije nego se u to neko upusti, biti vrlo oprezan jer majka Radončićevog „obnovljivog“ direktora ima običaj tužakati (i dobijati na sudu) svakog ko joj sinčića i nju poveže sa medijskim tajkunom i političkim predatorom! 

Imamo, dakle, s jedne strane pregovaračkog, opozicionog hastala političkog lidera, Nermina Nikšića, koji tokom svog dosadašnjeg političkog života i općenito javnog djelovanja nije dovoljnio uvjerljivo dokazao da je imun na „sitne oblike pažnje“ kada mu se oni ponude, a s druge strane lidere kojima je takva praksa gotovo imanentna: jednog kojem se zbog takvih „nepodopština“ sudilo i nije uspjela dokazati „trgovina interesima“ (Radončića) i drugog (Kukića), kojem suđenje po srodnoj optužbi i dalje traje. Ne uđu li u vlast, ne isključuju se ni novi sudski procesi protiv njih dvojice, koje će teško zaustaviti čak i Radončićevi ljudi na strateškim mjestima u pravosuđu.  

Imamo, istovremeno, svugdje oko hastala raspoređene kibicere i žicare, navijače, sekundante i vitalno zainteresirane klijentelističke strvinare (u širokom pluralističkom polju primijenjene „avazovštine“ od iskorištenog i ostavljenog Tunje Filipovića, preko Dnevnog Kazaza, zaključno sa Nadžad-pašom Latićem), koji histerično dokazuju da svako onaj ko spriječi da Fahudin Radončić ne ostane u vlasti „trajno ugrožava lijevu ideju“!? 

Demokratska fronta je na zadnje izbore izašla realativno neambiciozno: priotitet im je bio Komšićev ulazak u Predsjedništvo BiH. Sve drugo je stiglo kao gotovo neočekivan izborni bonus. Komšić je prije nekoliko dana rekao da ne zna da li ga njegovi drugari iz Bh. bloka odgovaraju od ulaska u vlast da bi sačuvali tu kvazi- ljevičarsku, heterogenu skupinu, ili da bi pomogli Radončiću i Savezu za bolju budućnost da uđe u vlast. Neće, barem je tako nagovijestio, Komšić ulaziti u Vladu Federacije, jer ne želi biti ponovo privremeni privjesak SDA-ovoj i HDZ-ovoj monopolizaciji nad odavno raspodijeljim plijenom i resorima, kojeg će, kao i prošli put Izetbegović, kad mu se ćefne, istjerati na oduševljenje Čovića i HDZ-a. Iskreno, nije lideru DF-a nimalo jednostavno: ako uđe u vlast, izdat će ljevicu, koja opet ne želi izdati Radončića, koji opet ulaskom u vlast i otvorenim koaliranjem sa Čovićevim HDZ-om ne želi izdati „kretena Bakira Izetbegovića“, kako je nedavno nazvao predsjednika SDA-a!  

Vezane vijesti

trenutak ...