POVIJEST NE PAMTI VEĆEG KRVOLOKA IZ HERCEGOVINE: Zloglasni Ljubušak od malih nogu je mrzio Srbe, pod njegovom komandom stradala su nedužna djeca, a onda je brutalno LIKVIDIRAN

„Slobodna Bosna“ nastavlja svoj serijal iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 06. Mar. 2019  

  • 2

Ustaški zlikovac Vjekoslav Luburić, poznatiji pod nadimkom Maks, rođen je na današnji dan 1913. godine uHumcu kraj Ljubuškog.

Pučku školu završio je u svom selu, a nakon toga pohađao je franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu.

U zimi 1923. u kuću mu upada kraljevska žandarmerija i odvodi mu oca. U Trebinju žandarmerija muči njegova oca, a od posljedica mučenja njegov otac je i preminuo. Taj se događaj smatra važnim u u kasnijem Luburićevom životu. Prolazi još nekoliko godina tijekom kojih jačaju nacionalistički osjećaji kod mladoga Luburića.

Mladi Luburić isključen je iz srednje škole u Mostaru zbog izljeva nacionalizma, a nakon toga radio je kao perač suđa u jednom restoranu. Kasnije radi kao pisar u jednoj štedionici za zdravstveno osiguranje.

U siječnju 1929. godine, krvnik s Bradine, tada pravaški odvjetnik, Ante Pavelić bježi u inozemstvol, no to nije pošlo za rukom Luburiću, kojeg policija hvata pri prelasku granice. Nakon ponovnog  pokušaja bijega iz zemlje stiže  u Mađarsku, gdje 1931. godine pristupa ustaškom pokretu, a iste godine je zbog pronevjere osuđen na 5 mjeseci zatvora.

Screenshot

Vjekoslav Luburić životari u Budimpešti, no onda ga jedan seljak iz okolice unajmljuje kao običnog radnika.

Nakon proglašenja NDH, 10. travnja 1941., Vjekoslav Luburić vraća se u zemlju kako bi se stavio na raspolaganje novoj vlasti. Prvo postaje pomoćnik generala Servatzyja, a nakon toga radi s Mijom Babićem, nakon čije smrti će biti imenovan voditeljem III. ureda Ustaške nadzorne službe, čija je funkcija bila organizacija logora, uprava i osiguranje.

U kolovozu 1941. je osnovao logor Jasenovac, a potkraj rujna 1941. bio je gost Gestapoa u Njemačkoj, gdje se upoznao s organizacijom sabirnih logora.

Screenshot

Po povratku iz Njemačke organizira logore u NDH po njemačkom uzoru, u kojima je ubijeno na desetke tisuća ljudi, te oni postaju sinonimom ustaške vladavine, a Vjekoslav Luburić kao njihov zapovjednik najpoznatiji i najozloglašeniji predstavnik ustaškog terora.

U studenom 1941. dobiva čin ustaškog satnikam a godinu dana kasnije promoviran je u čin ustaškog bojnika, te postaje šef nove jedinice "Ustaške obrane".

Tisuće djece umrlo je u logorima uspostavljenim pod Maksom Luburićem. Samo u dječjem logoru Sisak umrlo je između 1.152 i 1.631 dijete. U studenom 1942. godine Nijemci ga optužuju za incident koji se dogodio u Travniku, kada je strijeljao jednog domobrana zbog navodne pobune, što je izazvalo veliko negodovanje dobrovoljaca Domobranske dobrovoljačke pukovnije. Njemački predstavnici u Zagrebu protestiraju zbog njegove djelatnosti u Hercegovini, tvrdeći da ometa njemačke jedinice u izvršavanju zadataka.

Nakon što je kratko vrijeme stavljen u kućni pritvor pa čak i u zatvor, Luburić izlazi zahvaljujući podršci poglavnika Ante Pavelića koji odbija pritisak Glaisea von Horstenaua da ga se izruči.

Koncem 1942. Luburićeva jedinica uzima ime Ustaški obrambeni sdrug i okuplja 1.500 vojnika, a u jesen 1944. godine njezin će broj iznositi 7.000 ljudi. Ta borbena i pokretna jedinica sijala je zlo na Psunju, Kozari, Ivan Planini, Posušju, Imotskom i Banjoj Luci, a sam Luburić će za „zasluge“dobiti naslov viteza.

U ljeto 1943. godine odlazi u Šumec kraj Lepoglave u dobrovoljnu internaciju pod lažnim imenom Matija Ban. Sve vrijeme internacije logori su bili i dalje pod njegovim zapovjedništvom.

Zbog partizanskih akcija u okolici Lepoglave početkom 1944. godine vraća se u Zagreb, a ponovno se javno pokazuje potkraj kolovoza iste godine kad Pavelić počinje udar protiv Lorkovića i Vokića. Njegov je zadatak bio da bdije nad njima i ostalim uhićenicima nakon pokušaja puča, a sumnja se da je naredio njihova ubojstva.

U listopadu 1944. godine kao priznanje za svoju hrabrost Vjekoslav Luburić dobiva čin ustaškog pukovnika.

Početkom godine 1945. Vjekoslav Luburić zapovijeda „Drugim ustaškim sborom“, a 14. travnja dobiva čin domobranskog generala.

Isti mjesec u Zagreb je stigao general Svetomir Đukić, predstavnik četnika Draže Mihailovića koji je predložio savezništvo u borbi protiv partizanskih snaga. Luburić je bio pregovarač sa hrvatske strane.

Nakon katastrofalnih poraza ustaških snaga od partizanskih jednica, Luburić se povlači prema Austriji odbivši priznati poraz, te bježi u dubinu Austrije.

Nakon gerilskog rata protiv partizana, Luburić se ranjen skriva u Mađarskoj, pa preko Austrije i Pariza, stiže u Španjolsku, gdje je dobio politički azil.

Ženi se Isabelom Hernaiz, koja mu rađa četvero djece: Domagoja, Drinu, Vjekoslava i Miricu. Luburić se ponovno aktivira i  pokreće Hrvatski narodni odpor, ustaški pokret koji se raširio sve do Australije.

Luburić u privatnoj tiskari pokreće i uređuje brojna ustaška glasila, a nakon što je lociran, UDBA šalje egzekutora u Španjolsku s ciljem eliminacije ustaškog zlikovca.

Taj posao bit će dodijeljen Iliji Staniću Livaji koji dolazi u Španjolsku krajem 1967. godine, a nakon što se lažno predstavio naivni Luburić zapošljava ga u svojoj tiskari. Dana 20. travnja Vjekoslav Luburić i njegov sin Domagoj doručkuju u društvu Ilije Stanića.

Oko deset sati Luburić i Stanića ostaju sami, a sat kasnije Luburić dobiva snažan udarac šipkom ili čekićem po glavi, a nakon toga još tri uboda nožem. Luburić umire dva sata kasnije. Jedan od najvećih ustaških zlikovaca Vjekoslav Luburić pokopan je 22. travnja u ustaškoj uniformi.

(SB)

loading...

Komentari - Ukupno 2

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...