TAKAV ZLOČIN SE NE PAMTI; KRVNICI SU BRUTALNO POBILI 1.800 LJUDI: Neoustaše o ovome šute, a krvnici iz zloglasne jednice nabijali su na bajonete tek rođenu djecu…

„Slobodna Bosna“ donosi novu priču iz povijesti…

  • Jeste li znali

  • 28. Mar. 2019  

  • 2

Sedma SS dobrovoljačka gorska divizija „Princ Eugen” ili 7. SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division „Prinz Eugen“, bila je vojna jedinica u sastavu Waffen SS-a za vrijeme Drugog svjetskog rata. Osnovana je u ožujku 1942. od volksdeutschera, dobrovoljaca iz Hrvatske, Srbije, Mađarske i Rumunjske.

Prinz Eugen je formiran prvotno kao brdska divizija. Prva akcija divizije izvedena je na srpsko-crnogorskoj granici u planinama istočno od rijeke Ibar i kasnije u Operaciji Weiß u okolici Karlovca i Zagreba, gdje su s talijanskim jedinicama bezuspješno pokušali uništiti Titove partizane.

U kolovozu 1943. Prinz Eugen je pridružena 15. brdskom oružanom korpusu i poslana u rujnu 1943. na dalmatinsku obalu s ciljem razoružavanja talijanskih snaga koje su kapitulirale. Tada i okupira otoke Hvar, Brač i Korčulu te poluotok Pelješac i sudjeluje u Operaciji Landsturm, na jadranskoj obali.

U ožujku 2. bojna 14. pukovnije provodi pokolj nad Hrvatima u Cetinskoj krajini. Kasnije divizija sudjeluje u još nekoliko protupartizanskih akcija u suradnji s još nekim njemačkim postrojbama, uključujući i desant na Drvar gdje je cilj bio ubojstvo Josipa Broza Tita.

Prinz Eugen usko je surađivala sa ustašama, Handžar divizijom i jedinicom Skenderbeg, s kojima je skupa nakon njemačke opsade Beograda držala položaje.

No, najveći pokolj zloglasna jedinica Prinz Eugen izvršila je u razdoblju od 28. i 29. ožujka 1944. godine.

Pokolj u potkamešničkim selima je bio pokolj kojeg su počinili pripadnici 7. SS divizije "Princ Eugen" zajedno s ustašama i u sklopu 369. divizije i četnicima, kada su hrvatske civile pobili u njihovim kućama. Većina žrtava su bila djeca, starci i žene. Sve kuće u tom kraju su bile zapaljene. Pogođena su sela podno planine Kamešnice, u istočnom dijelu Cetinske krajine.

Ukupan broj ubijenih je 1.800 osoba u cijelom kraju.

Samo u jednom danu, 26. 3. 1944. godine, u Donjem Docu ubijeno je 272 Hrvata, većinom žena i djece, i to  na krajnje brutalan način. Najmlađa žrtva bilo je tek rođeno dijete staro tri sata koje je nabijeno na bajonet. Zaklano je i zapaljeno i 103 djece predškolske i školske dobi i 9 trudnica pred porodom.

U knjizi „Stradanja podno Kamešnice“, autora Stjepana Markovića, objavljen je niz dokumenata koji se nalaze u Državnom arhivu u Splitu i Muzeju Cetinske krajine u Sinju.

U jednom intervjuu autor je otkrio o kakvoj se razmjeri pokolja na tom prostoru radilo.

-Nijemci su najprije „počistili“ dalmatinske otoke protjeravši stanovništvo, a zatim su se okrenuli prema cetinskim partizanima. Tijekom veljače i ožujka 1944. Nijemci su imali i značajne ljudske gubitke u napadima dinarskih i kamešničkih partizana. Zbirno, bio je to dovoljan razlog za vojnu operaciju koju prati odmazda nad civilnim stanovništvom.

Foto: Slobodna Dalmacija

Odmazde su kao takve čak bile propisane u postupanju Nijemaca prema civilnom stanovništvu, a njih je u cetinskom kraju bilo i prije ožujka 1944. Na primjer, Nijemci su u studenome 1943. strijeljali u Ruduši 24 civila, a jedan je obješen u parku. Razlog za odmazdu bio je ranjavanje njemačkog vojnika u današnjoj Vrličkoj ulici u Sinju. Konkretnim izvršenjem zločina na terenu rukovodio je zapovjednik bojne Sedme SS divizije Prinz Eugen, Bernhard Dietsche, a njegovi direktni nalogodavci bili su njemački generali Artur Phleps i Lothar Rendulic. U pomno planiranu akciju Nijemci su uputili tri bojne tzv. Korpusne pričuve: bojnu SS divizije Prinz Eugen, bojnu 369. Vražje divizije i bojnu 118. njemačke divizije. Uz njih u akciji su sudjelovali i vojnici 264. njemačke divizije, kao i pridodane postrojbe OS NDH, prema dostupnim podacima dvije nepotpune satnije, tvrdi autor.

 Foto: Slobodna Dalmacija

Nadirući iz Imotskog, njemački su vojnici najprije napali Dolac Donji i protjerali partizane, da bi idućeg dana pobili civile. Nakon toga, dio njemačkih vojnika se prebacuje na Han odakle najprije napadaju partizane na Gljevu i Otoku. Drugi dio njemačke vojske napao je partizane preko Ciste i Aržana prema Tijarici, Rožama i Voštanima. Partizani su se uspjeli izvući, a, Nijemci su, dok su borbe još trajale, pristupili ubijanju civilnog stanovništva.

Masovna ubojstva su pomno planirana i još bolje provedena. Detalje tih zločina, način izvršenja, prijetvornost, govor koji se tom prilikom mogao čuti od strane njemačkih vojnika knjiga detaljno opisuje. Zanimljivo je kako su pripadnici SS bojne bili banatski Nijemci koji su govorili srpskim jezikom, pripadnici Vražje divizije bili su dijelom Hrvati čak i iz cetinskog kraja, a jedini Nijemci su bili vojnici 264. i 118. njemačke divizije.

Četnici u njemačkim odorama djelovali su u ovoj operaciji u sklopu bojne Sedme SS divizije Prinz Eugen. Njihov broj nije pouzdan, ali se zna da ih je vodio zapovjednik Kosovskog bataljona Dinarske četničke divizije Boško Asanović.

(SB)

Komentari - Ukupno 2

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...