SLOVENAC KOJI JE ZADUŽIO HRVATSKU: Prvo se protivio, pa priznao Pavelićevu tvorevinu, bio je zatočenik Jasenovca i Luburićevog stana, a onda je pobjegao glavom bez obzira

„Slobodna Bosna“ nastavlja serijal iz povijesti

  • Jeste li znali

  • 15. Maj 2019  

  • 0

Glavni lik naše današnje priče je hrvatski političar i vođa HSS-a Vladko Maček.

Otac mu je bio Slovenac, a majka kći Hrvata i Poljakinje. Godine 1903. stekao je doktorat prava u Zagrebu. Do 1905. godine bio je u sudskoj službi, a tri godine kasnije Maček je otvorio vlastiti odvjetnički ured.

Bio je član Hrvatske pučke seljačke stranke od osnutka, a od 1906. godine i član glavnoga stranačkog odbora. Kao časnik sudjelovao je u Prvome svjetskom ratu, a nakon rata preselio se u Zagreb, gdje je bio blizak suradnik predsjednika HSS-a Stjepana Radića. Tokom izdržavanja zatvorske kazne (1919.-20.) bio je izabran za potpredsjednika HPSS-a, a nakon izlaska iz zatvora 1920. godine za zastupnika u Narodnoj skupštini.

Početkom 1925. godine, nakon odluke Stjepana Radića o priključenju Hrvatske republikanske seljačke stranke Seljačkoj internacionali u Moskvi, te primjene Obznane i vladine odluke o zabrani rada stranke, bio je uhićen zajedno s ostalim članovima stranačkoga vodstva. Iako u zatvoru, na izborima 1925. godine bio je izabran u skupštinu kao stranački zastupnik Srijemske županije.

Nakon promjene političkog usmjerenja HRSS-a i preimenovanja u Hrvatsku seljačku stranku (HSS) te ulaska u zajedničku vladu, s radikalima, u srpnju 1925. godine bio je pušten iz zatvora.

Nakon smrti Stjepana Radića bio je postavljen za predsjednika HSS-a.

U početku je prihvatio uvođenje diktature od strane kralja Aleksandra I. Karađorđevića, no ubrzo je postao njegov kritičar.

Godine 1932. Maček oštro osuđuje kraljev apsolutizam i hegemoniju te traži preuređenje države na načelima složene državne Zajednice bez prevlasti jednog ili više njezinih dijelova nad ostalima.

Zbog toga je bio uhićen 31. siječnja 1933. godine i interniran u Čajniču, a potom je odveden u zatvor u Beograd i  osuđen na zatvorsku kaznu od 3 godine.

Jedno od Mačekovih temeljnih političkih stajališta bilo je da se postojeća višenacionalna država, izložena srbijanskoj prevlasti mora preustrojiti, ako želi opstati. Kako bi riješio hrvatsko pitanje u Kraljevini Jugoslaviji, ušao je u pregovore s Predsjednikom vlade Dragišom Cvetkovićem te s njime 1939. godine sklopio sporazum kojim je osnovana Banovina Hrvatska.

Pritom su predstavnici HSS-a ušli u vladu, a sam Maček bio je dopredsjednik.

Nakon puča 27. ožujka 1941. godine Maček prihvaća mjesto prvog dopredsjednika u vladi generala Dušana Simovića.

Napad Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju, 6. travnja 1941. godine, Maček se zadesio u Beogradu. Nakon toga napušta vladu a na svoje mjesto u vladi, koja se spremala na odlazak u izbjeglištvo, delegirao je Jurja Krnjevića, glavnog tajnika HSS-a i vratio se u Zagreb. Odbio je mogućnost proglašenja hrvatske samostalnosti pod njemačkom zaštitom.

Poslije Mačekovog odbijanja njemačke ponude, njemački emisari se okreću ustaškoj skupini okupljenoj oko Slavka Kvaternika. Nakon što je Kvaternik, 10. travnja 1941. godine, putem radija pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske pročitana je i Mačekova izjava kojom on poziva hrvatski narod, pristaše HSS-a i niže organe vlasti da surađuju s novom vladom.

Izvor: Public 

Smatrajući da će pobjedom savezničkih snaga HSS preuzeti vlast u Hrvatskoj, zauzimao se za politiku čekanja odbijajući suradnju i s partizanima i s ustašama.

Kako bi ga spriječili u političkom djelovanju, vlasti NDH zatvorile su ga 1941. godine u zloglasni logor Jasenovac, a od ožujka do rujna 1943. zatočen u stanu ustaškog zločinca Vjekoslava Luburića.

Screenshot 

Nakon sloma NDH u svibnju 1945. Maček je otišao u emigraciju, prvo u Francusku, a 1947. godine u SAD. Zastupao je ideju kako bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazuma iz 1939. godine, a od 1956. godine isticao je misao da bi jugoslavensku zajednicu valjalo preustrojiti na konfederalnom načelu. Vladko Maček umro je na današnji dan 1964. godine u Washingtonu, a njegovi posmrtni ostatci 1996. godine preneseni su u Zagreb.

(SB)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...