Piše: DRAGO PILSEL

Što je Svalina želio poručiti tim grbom? Da se misa, ne daj, Bože, ne slavi baš po pravilima koje je nametnula uprava mjesne austrijske crkve?

Jer, ako je suditi po propovijedi koju je izrekao jedan od ”koncelebranata”, krčki biskup Ivica Petanjak, euharistijsko ”slavlje” je bila prilika da evidento išamara crkvenu vlast u Koruškoj, da joj se očita bukvica i da ju se privede redu s obzirom na to da upravitelj biskupije Gurk-Klagenfurt, kako je poručio Petanjak, ne zna dobro što je kršćansko zajedništvo, dapače, diže zidove među Isusovim sljedbenicima!

Premda je crkvena vlast u Koruškoj zabranila članovima Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH da predvode mise na Bleiburgu, pametni hrvatski popovi su se dosjetili lukavog rješenja: biskup neće predvoditi misu, ali će biti pri oltaru i propovijedat će

Dakle, dobro ste pročitali: premda je crkvena vlast u Koruškoj zabranila članovima Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH da predvode mise na Bleiburgu, pametni hrvatski popovi su se dosjetili lukavog rješenja: biskup neće predvoditi misu, ali će biti pri oltaru i propovijedat će.

Taj prst u oko ili, recimo to kako treba, u dupe upravitelja mjesne austrijske crkve, pa tako i u dupe svih austrijskih biskupa s bečkim kardinalom na čelu, to ”ličko rukovanje” imalo je biti dokazom da hrvatski biskupi zaista znaju što je zajedništvo i oni će to ”pojasniti” austrijskim kolegama.

Uz cvilež i lavež.

Jer ovako reče Petanjak:

”Mi smo ovih posljednjih mjeseci jasno mogli shvatiti da se nalazimo u Europskoj uniji, ali da među nama postoje granice kao gore visoke i velike. Samo prividno živimo u ujedinjenoj Europi (…), nas je pred granicu stavilo jedno mišljenje koje je došlo iz naše katoličke sredine i tako pripomoglo da i svi oni koji su sva ova desetljeća upirali sve svoje snage da u našem narodu ugase pamćenje na prošle događaje ponovno podignu svoje glave i pokažu koliko je još uvijek velika tama u njihovim srcima. Svaki razborit čovjek mogao je spoznati kako su velike granice među nama i kako još mnoge moramo prijeći i nadići kako bismo zajedno mogli slušati i za zajedničkim stolom blagovati.

(…) Vjerujem da u našem narodu ima još toliko mudrih i razboritih koji su spremni otvoriti svoje srce i svoj um Istini i povjerovati istini, ne čekajući da ta istina dođe iz Europe ili preko Oceana. Zašto se kroz cijelu povijest ponižavamo i od drugih očekujemo i tražimo da nas sude i da nas prosuđuju i da nam svoju istinu nameću?

(…) Dokad ćemo se mi Hrvati parničiti među sobom? Dokad će nam to drugi trebati suditi i govoriti što je istina? Kad ćemo htjeti čuti riječ istine, sjesti za isti stol i živjeti u zajedništvu kao braća i sestre?”

Nota bene, to šamaranje Austrijanaca nije bilo jedino zloupotrebljavanje bleiburške mise. Ako crkvena vlast u Koruškoj prijeđe preko očite prevare u režiji HBK preko nove crkvene svinarije (prethodno je član HBK u mirovini biskup Bogović rekao da papa Franjo baca bombe iz aviona na Hrvate!!!), to je njihov problem.

Taj prst u oko ili, recimo to kako treba, u dupe upravitelja mjesne austrijske crkve, pa tako i u dupe svih austrijskih biskupa s bečkim kardinalom na čelu, to ”ličko rukovanje” imalo je biti dokazom da hrvatski biskupi zaista znaju što je zajedništvo i oni će to ”pojasniti” austrijskim kolegama

Ako se biskupija Gurk-Klagenfurt zadovolji time da pred oltarom više nema crnih zastava niti za oltarom političkih govora raznih jandrokovića i čovića (koji su se ovoga puta sakrili u mišju rupu), ako pristane na to da austrijskom kolegi hrvatski biskup stavi prst u dupe, široko im bilo Bleiburško polje.

Ono što je osobit skandal je to kako biskup Petanjak nastavlja s nacionalističkim mitovima i apsolutno nekršćanskim narativom Bleiburga.

Na početku mise veliki Hrvat Svalina je rekao da se misa služi za sve ljude, za sve ”žrtve”. Rekao je kako je vjera u uskrsloga Gospodina, čiji se spomen otkupljenja slavi na misi, sabrala vjernike na Bleiburškom polju sa svih strana Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije, Njemačke, pa i šire, ”kako bismo iskazali poštovanje prema svakoj nedužnoj žrtvi pripadala ona bilo kojem narodu, bilo kojoj vjerskoj zajednici, bilo kojem političkom uvjerenju”.

Izgleda da nije tako, da su najvažniji ustaše, da su najvažniji Hrvati; tako reče Petanjak koji je, osjećajući potrebu da šamara, odalamio šamar i nesretnom Svalini. Petanjak reče ovako:

”Nakon 74 godine ponovo smo na mjestu s kojeg je započeo Križni put našeg naroda. Već taj naziv, a ne neki drugi, znak je da je naš narod svoju poratnu sudbinu vezao uz križni put Isusa Krista i da mu je upravo to ime davalo snagu da na svom križnom putu ne posustane, nego podnese svaku bol i patnju, vjerujući da nakon križa dolazi proslava uskrsnuća (…) Ovdje slavimo euharistiju za sve stradalnike našega naroda, jer smo uvjereni da dok god njihovu žrtvu sjedinjujemo s Isusovom žrtvom, ne dopuštamo da spomen na njih bude izbrisan iz memorije našeg naroda, i štoviše, da s uskrsnulim Gospodinom doživi nebesku proslavu”.

Ako crkvena vlast u Koruškoj prijeđe preko očite prevare u režiji HBK, preko nove crkvene svinarije (prethodno je član HBK u mirovini biskup Bogović rekao da papa Franjo baca bombe iz aviona na Hrvate!!!), to je njihov problem

Dakle, Svalina je rekao da se misa slavi za sve ”u bilo kojem narodu, bilo kojoj vjerskoj zajednici, bilo kojem političkom uvjerenju”, a biskup Petanjak ga demantira jer reče da se misa slavi samo za Hrvate, za ”naš narod”. Pa nije valjda naš narod onaj tamo srpski!

Eto, idu dani, idu godine, imbecili ostaju.

I još nešto kada smo već kod imbecila. Zanimljivo je pak to da se štancaju knjige (Tvornica Juraj Batelja d.o.o. prednjači u poslu) u kojima se pokušava ”dokazati” kako je Stepinac za trajanja NDH spasio užasno puno Židova i Srba (Rome baš i nije stizao spašavati) i da je to super stvar i dokaz svetosti, ali ekipa nikako da odgovori na pitanje: Pa majku mu, od koga ih je Stepinac spašavao? Od onih istih koje veličate na Bleiburgu?

Ova šizofrena situacija u kojoj se nalaze hrvatski (nad)biskupi i svećenici mi se čini fenomenalna: htjeli bi biti ”na ti” i sa Stepincem i s Pavelićem. Ali ne ide vam to tako, pajdaši. Zapravo, možete ovako: maknite palac/prst iz dupeta austrijskih biskupa, stavite ga u svoja usta i cucljate ga do mile volje. Jednom se možda dogodi i čudo odrastanja u vjeri. I u zajedništvu.

(Prenosimo s portala Autograf.hr)