Pišu: Armin Aljović i Muharem Cero

Agresivnu politiku koju danas prema državi Bosni i Hercegovini provodi predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nagovijestili su srbijanski akademik Dobrica Ćosić i prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman u novembru 1992. godine tokom sastanka u Ženevi.

U knjizi „Bosanski rat“ objavljenoj 2012. godine akademik Ćosić iznosi detalje sa tih ženevskih pregovora o Bosni i Hercegovini, na kojima je učestvovao zajedno sa Tuđmanom, dok je u Bosni i Hercegovini već bjesnio rat. Tako, na strani 37 te knjige Ćosić bilježi: „U Ženevi je postignuta jedna značajna politička saglasnost između Tuđmana i mene, u razgovorima 'u četiri oka'. Tuđman i ja smo čvrsto uvjereni da se mir u Bosni može postići samo stvaranjem konfederacije tri nacionalne zajednice.

Tuđman smatra da Bosna i Hercegovina kao država u historiji nikada nije postojala, niti može da postoji. Izrazio sam punu saglasnost sa Tuđmanovim stavom. Dogovorili smo se da na toj osnovi utičemo na svoje sunarodnike u Bosni: ja na Srbe on na Hrvate, i učinimo ih saveznicima. Bosna je do sada jedino pitanje o kojem smo se Tuđman i ja saglasili. Ako bi se Karadžić i Boban sporazumjeli, Alija bi se našao u teškom položaju. Tuđmanovoj i mojoj koncepciji konfederacije Bosne i Hercegovine odlučno su se suprotstavljale Evropska zajednica i Amerika. Ali, ako Hrvati i mi budemo jedinstveni u politici prema Bosni, postoje izgledi da se izvrši preokret u bosanskoj krizi.“ 

Skoro 27 godina kasnije politika Ćosića i Tuđmana prema Bosni i Hercegovini je ponovo aktuelna: vlasti Hrvatske zagovaraju konfederalizaciju Bosne i Hercegovine, Zagreb i Beograd Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu priznaju samo retorički, dok je utjecaj hrvatskih i srbijanskih vlasti na sunarodnjake u Bosni i Hercegovini vrlo snažan i otvoren.

Premda su građani Bosne i Hercegovine već sada podijeljeni na tri etničke teritorije, u kojima nacionalne vođe imaju primat, podjela Bosne i Hercegovine na način kako su to bili zamislili iz zvaničnog Beograda i Zagreba nije uspjela u cijelosti ratnim putem devedesetih godina, nakon što Dejtonski mirovni sporazum potpisan 1995. Bosnu i Hercegovinu ipak prepoznaje kao međunarodnu priznatu državu sa njenim ranijim granicama, dok su njena dva entiteta samo administrativne jedinice koje nemaju pravo na odcjepljenje. Ali, sve od tada Hrvatska i Srbija politiku preustroja političkog sistema Bosne i Hercegovine pokušavaju provesti diplomatskim putem, što bi bila zadnja faza podjele Bosne i Hercegovine započeta ratnim strahotama devedesetih, kada je pobijeno i raseljeno na hiljade Bošnjaka, Hrvata, Srba i drugih naroda.

Ukoliko bi se Bosna i Hercegovina u budućnosti presložila u konfederaciju tri republike kako su u Ženevi dogovarali Ćosić i Tuđman, to znači da bi svaka od tih republika imala pravo na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine, što i jeste bio cilj rata protiv Bosne i Hercegovine koji je povela Srbija devedesetih, a nešto kasnije i Hrvatska.

Karadžić, prvi predsjednik Republike Srpske, entiteta u BiH, kojeg Ćosić spominje kao operativca u Bosni koji radi na podjeli zemlje, u međuvremenu je osuđen pred Haškom tribunalom za ratne zločine u BiH kao i za zločin genocida nad Bošnjacima Srebrenice, dok je utemeljitelj Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, također spominjan u mnogobrojnim haškim optužnicama, Mate Boban, preminuo 1997. godine. Uloge i politiku od Kradžića i Bobana danas su preuzeli lider SNSD-a i aktuelni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik te predsjednik HDZ-a Dragan Čović. Kao predsjednici trenutno vodećih političkih stranaka bosanskih Srba i bosanskih Hrvata imaju čvrsto partnerstvo. 

I Dodik i Čović danas u svakom javnom istupu koriste Ćosićevu i Tuđmanu retoriku da Bosna i Hercegovina nije država, niti je ikada bila, napominjući da jedini način da ona preživi kako-tako je da se formira kao konfederacije tri republike. "Niko nije zadovoljan BiH, nisu zadovoljni ni stranci, a Hrvati bi bili sretni da se formira još jedna republika i da BiH bude neka vrsta konfederacije tri republike", rekao je Dodik u intervjuu za beogradsku "Politiku", a tu tezu ponovit će mnogo puta kasnije. 

Ćosić u knjizi „Bosanski rat“ napominje da se Tuđmanovoj i njegovoj koncepciji konfederacije Bosne i Hercegovine odlučno suprotstavljaju Evropska zajednica i Amerika, ali promijenjene međunarodne okolnosti danas dobrim dijelom ipak pogoduju politici koju su zacrtali Ćosić i Tuđman.

Konačno, Hrvatska je često na meti kritika tamošnje opozicije da većinu svoje energije i diplomatskih resursa koristi kako bi pridobila zapadne zemlje za ideju podjele Bosne i Hercegovine, poput hrvatskih zastupnika u Evropskom parlamentu koji su cijeli prošli četverogodišnji mandat tražili podršku Parlamenta za federalizaciju Bosne i Hercegovine. Bošnjačka politika artikulisana kroz najveću bošnjačku političku partiju SDA danas svojom politikom ne uspijeva pronaći odgovor na takve pritiske, naprotiv, svojim djelovanjem pospješuje procese razgradnje Bosne i Hercegovine.

(NAP)