Potom se Lagumdžija dramatično obratio voditeljici Emeli Burdžović koja je bila zatečena njegovim otkrićem u živom programu ove televizije. "Da, dobro ste me čuli. Neću vam govoriti imena, kada mi neko jednom zakuca i bude tražio imena, reći ću. Imam dokaze koji će biti predočeni ako budu nekome trebali", kazao je on i zaključio da postoje ljudi "u vrhu SDP-a koji su na vezama sa stranim službama iz susjedstva".

U političkim kuloarima, bliskim i SDP-u i Lagumdžiji,  odmah su počela spekuliranja i nagađanja na temu - ko su navodni članovi zavjereničke trojke "M 3" smještene, kako je Lagumdžija, kazao u "vrhu SDP-a".

No, dok mu, kako je Lagumdžija rekao "neko ne pokuca na vrata" i zatraži dokaze, sve ostaje u sferi nagađanja i maglovitih, neporovjerivih aluzija. 

Ipak, Lagumdžijin izjava ima enormnu pravnu i politički težinu.  Ako je riječ samo o još jednoj u nizu neosnovanih razmjena optužbi, uvreda, podmetanja između povrijeđenog političara i njegove bivše stranke, onda Lagumdžija zaslužuje u najmanju ruku tužbu za klevetu i dodatnu javnu kompromitaciju zbog neodgovornog istpuanja. 

No, ako on zaista posjeduje saznanja i dokaze da se u vrhu SDP-a nalaze osobe koje sarađuju sa  obavještajnim službama susjednih zemlja, onda se tu radi o saznanju o teškim krivičnim djelima.

Naime, član 163. tačka 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine po  je jasan:

""Ko stupi u stranu obavještajnu službu, prikuplja za nju podatke ili na drugi način pomaže njen rad, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina".

Iako je ozbiljna optužba Lagumdžije privukla veliku pažnju javnosti, čini se da je mali broj bio svjestan njene stvarne političke i pravne težine. S obzirom da je ovdje riječ o teškom krivičnom djelu koje se direktno tiče sigurnosti BiH i potencijalno jednom od najkrupnijih političkih skandala u modernoj historiji BiH ukoliko bi se ispostavilo da u navodima ima istine, nadležne institucije bi ove optužbe trebale krajnje ozbiljno shvatiti i Lagumdžiji zaista "pokucati na vrata".

(S.B.)