Odmalena smo naučeni da tumačimo boje na semaforima. Crveno znači da treba da stanemo, dok je zeleno signal da je u redu da pređemo ulicu ili nastavimo da vozimo ako smo za volanom. Žuto nam signalizira da treba da budemo na oprezu jer će se promijeniti semafor između druge dvije boje.

A zbog čega su baš ove boje izabrane da budu na semaforu, a ne neke druge kao, na primjer, plava i braon? Pročitajte dalje da biste saznali pravi razlog…

Ono što je bitno da znate je da su semafori postojali mnogo prije pojave automobila. Naime, oni su prvo korišteni da pruže signale vozovima u 19. vijeku. Crvena je i u to vrijeme signalizirala da treba da stanete. Zelena, međutim, nije signalizirala da treba da krenete ili nastavite da vozite, već oprez, dok je bijela boja imala ulogu koju danas ima zelena.

Možete da zamislite koliko je to zadavalo problema mašinovođama budući da se bijela boja noću na horizontu ne razlikuje puno od zvijezda. Iz tog razloga, željezničke kompanije su odlučile da zelena bude ta koja signalizira siguran prolaz, i tako je ostalo do danas (osim u Japanu, gdje istu ulogu vrši plava boja).

Što se tiče crvene boje, ona je praktično oduvijek signalizirala opasnost, mnogo prije modernog saobraćaja. S obzirom na činjenicu da je to boja sa najdužom talasnom dužinom, ona se najlakše razaznaje iz daljine.

Žuta boja, s druge strane ima talasnu dužinu između crvene i zelene pa je iz tog razloga idealna kao simbol opreza.

(CdM)