SRBIN, SVJEDOK NA SUĐENJU MIROSLAVU MARKOVIĆU: "Bošnjaci su svezanih ruku bili u civilnoj odjeći"

Drago Tešić je kazao da su na livadi kod prodavnice u selu sjedili zarobljeni s rukama zavezanim na leđima

  • Hronika

  • 16. Sep. 2019  16. Sep. 2019

  • 1

Na suđenju Miroslavu Markoviću, svjedok Tužilaštva BiH izjavio je kako je u julu 1992. u zvorničkom selu Gornji Lokanj vidio zarobljene Bošnjake.

Drago Tešić je kazao da su na livadi kod prodavnice u selu sjedili zarobljeni s rukama zavezanim na leđima.

Naveo je da su bili u civilnoj odjeći. Među civilima, svjedok je prepoznao svog kolegu s fakulteta Faika Husića, s kojim je kratko razgovarao. Rekao je da nije bio u svojstvu da nekom pomogne, niti je očekivao šta će se dogoditi.

On je ispričao da je u Lokanj poslat s trojicom komšija iz sela Branjevo nakon informacija da je bio upad u selo.

Tešić je kazao da je kasnije čuo da su zarobljeni pobijeni. Rekao je i da je 1994. godine učestvovao u razmjeni tijela.

On je svjedočio na suđenju Miroslavu Markoviću, koji je optužen za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području zvorničkog sela Lokanj u julu 1992. godine.

Prema optužnici, on je bio pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Fahrudin Mujagić je posvjedočio kako je krenuo iz Teočaka. Naveo je da ih je bilo 124 i da ih je do određenog mjesta pratio vod, a da su oni nastavili s vodičima.

Kako je kazao, spazili su čovjeka sa puškom kako ide nizbrdo, i neki iz kolone su mu prišli. Svjedok je rekao da je samo čuo pucanj.

Prema njegovim riječima, kasnije se čuo pucanj sa strane, gdje su živjeli Srbi, i došlo je do razbijanja kolone. Naveo je da se njih 40 kasnije ponovo okupilo, dok ostali nisu došli.

Na pitanja branioca, Mujagić je odgovorio da je vidio samo jednog naoružanog u koloni nakon što se vod vratio. On lično je imao nož i bombu.

Kazao je i da se kolona na jednom mjestu približila srpskim kućama i moguće je da je neko rekao da su one bile u selu Lokanj.

Hajrija Mujčinović je posvjedočila da je njen sin Ekrem 14. jula 1992. otišao s drugovima iz Teočaka. Kazala je da je na sebi imao civilnu odjeću i da nije bio naoružan.

Sutradan, kako je dodala, ljudi su pričali da su zarobljeni, kao i da su ih pozivali na predaju, na šta su pristali.

Kako je ispričala, poslije 11 mjeseci tijelo njenog sina je dopremljeno s drugima. Ona je rekla da je jedan čovjek kazao da je skinuo žicu kojom su im bile povezane ruke.

"Moje dijete je imalo 20 godina kad je otišlo, i izdahnuo je… Kad su se predali, nisu smjeli s njima to raditi", rekla je Mujčinović.

Na pitanja odbrane, ona je negirala da su njeni sinovi bili pripadnici neke jedinice. Kazala je da su čuvali straže, ali da nisu “metka ispalili”, jer ih nije niko ni napadao.

Potvrdila je da je njen sin Enver bio ranjen “u putu”, kao i da prima invalidninu.

Nastavak suđenja zakazan je za 7. oktobar, prenosi BIRN BiH. 

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...