Postojale su priče koje su nakon Drugog svjetskog rata dolazile sa Zapada, da iza tog čovjeka opsjednutog s vlašću i moći stoji i seksualni predator, no one su bile odbacivane kao 'kontrapropaganda'. S vremenom – kako je popuštao njegov kult ličnosti u SSSR-u – došlo se do prave istine. A ona se pokazala da je Staljin ženama i seksom bio opsjednut jednako kao i s politikom.

Imao je crkveno vjenčanje

Mladi Staljin snimljen 1906. godine

Prva žena koju njegovi biografi spominju (makar je jasno da je i u mladosti bio ženskar) bila je Jekaterina Svanidze, nju smatraju i jedinom pravom ljubavi diktatora. Upoznali su se u njegovoj rodnoj Gruziji, Tbilisiju, zahvaljujući Jekaterininom bratu Aljoši koji je s mladim Josifom (tada još nije bio Staljin, već Iosif Džugašvili, ime će rusificirati tek 1912.) zajedno bio na bogosloviji, prije nego što će se i jedan i drugi okrenuti lijevim idejama. Jekaterinu – poznatu pod nadimkom 'Kato' – upoznao je kad mu je bilo 24, njoj šesnaest. Između njih postojala je obostrana naklonost koja je ubrzo prerasla u ljubav. Ipak, vjenčali su se tek četiri godine poslije (1906.). Koliko je Josifu bilo stalo do nje, govori i to da je pristao na crkveno vjenčanje. Godinu poslije dobili su i sina, Jakova.

No, sreća im nije dugo potrajala. Kako bi namaknuli novac za financiranje partije, Josif je sa svojim istomišljenicima organizirao veliku pljačku banke, odnosno dostavu novca, a u oružanom napadu ubijeno je 40 ljudi. Sa suprugom i sinom morao se skloniti u Baku, danas glavni grad Azerbajdžana, a vruća i suha klima oslabili su zdravlje i imunitet njegove supruge. Godinu poslije, Kato će se vratiti u Tbilisi, a tijekom napornog, 13-satnog puta popila je zagađenu vodu od koje se zarazila tifusom. Tri tjedna potom Kato je umrla.

Smrću prve žene izgubio je sve osjećaje

Prva Staljinova supruga, Jekaterina Svanidze

Staljin je tada pomislio na samoubojstvo, "bio sam toliko tužan da su mi moji drugovi morali oduzeti oružje", priznao je daleko poslije, a uz Kato se veže i citat koji će postati znakovit za njegovu budućnost.

"Ona je smekšala moje kameno srce. Umrla je i s njom su umrli moji posljednji osjećaji za humanost."

Tijekom sahrane, bacio se za lijesom u grob, no kraj sprovoda nije dočekao. Shvatio je da ga prate carski agenti te se ponovo dao u bijeg. Ipak, ni beskrajna ljubav koju je gajio prema Jekaterini u budućnosti nije spasila fatalne sudbine njene najbliže. Tijekom čistki koje je Staljin provodio 1930-ih stradao je i brat Aljoša koji ih je upoznao.

Tokom izgnanstva dobio dva sina 

Kao 'dobar poznanik' policije Staljin je u više navrata osuđen na zatvor ili izgnanstvo

Poslije obiteljske tragedije vratio se u Baku, no 1908. uhićen je, a iduće godine provest će ili u zatvoru ili progonstvu. Pet puta je bio pritvoren i prognan, a iz tog razdoblja pratila ga je afera s Marijom Kuzakovom, udovicom, koja ga je primila u kuću tijekom njegovog izgnanstva u provinciji Vologda. S vremenom je između njih nastalo i više od prijateljstva, a Marija je sa Staljinom i zatrudnjela. No, rođenje sina Konstantina nije dočekao. Osim s Kuzakovom, iz tog razdoblja se spominje i veza s 17-godišnjom školarkom Pelagijom Onofrijevom.

Staljin je napustio Vologdsku oblast, no 1914. uslijedio je novi progon, ovaj put u Sibir. Ondje će kao 37-godišnjak upoznati 14-godišnju Lidiju-Lidu Perepriginu. Ta afera biti će jedna od burnijih u njegovom životu. Kasnija istraživanja bacala su sumnju da je Staljin silovao djevojčicu, makar će se kasnije pokazati da je spolni odnos bio s pristankom. Kako bi izbjegao pritisak okoline, a osim toga ostala je u drugom stanju, Staljin je obećao da će je oženiti. Rodila je s 15 godina, no dijete im nije preživjelo. Ipak, 2017. Lidija-Lida rodit će i drugi put, sina kojeg je nazvala Aleksandar.

Svoje obećanje o ženidbi nije ispunio, čim je isteklo vrijeme izgnanstva pobjegao je i od Sibira i od majke svog djeteta. Kasnije će s njom imati kontakt tek pismenim putem, na isti način sjetit će se i Kuzakove. I jedna i druga su se tijekom 30-ih pismeno morale obvezati da neće otkriti tko je otac njihovih sinova.

Samoubojstvo druge supruge

Iz braka s Nadeždom Alilujevom Staljin je dobio sina i kćer

No, Staljin će se ipak oženiti, i to 1919. s Nadeždom Alilujevom. Romansa je počela nakon njegovog povratka iz Sibira, on je bio 37-godišnjak, njoj je bilo 16 godina. S njom se znao još dok je bila dijete, bio je blizak i s njezinom majkom Olgom (možda i ljubavnik?), a njezin otac pružio je sklonište Staljinu nakon što je ovaj pobjegao iz Sibira. Kad su revolucijom komunisti došli na vlast, Nadežda je radila kao daktilografkinja u Lenjinovom uredu.

Osim ideološke povezanosti, među njima je postojala i emotivna. Iz tog braka Staljin je dobio dvoje djece, sina Vasilija i kćerku Svjetlanu, no daleko od toga da im je brak bio idiličan. Šuškalo se o velikim usponima i padovima, a u jednom od tih padova Nadežda je presudila sebi. Iz pištolja si je pucala u srce. Jedna teorija tvrdi da ju je slomila brutalnost supruga, a vjerojatno realnija teza je da se – ionako oboljela od depresije - nije mogla nositi s njegovom nevjerom. Također, vjeruje se da ju je Staljin u više navrata tjerao na pobačaje što je dodatno poljuljalo njezino ionako krhko psihičko stanje.

Balerine, operne dive, glumice...

'Sovjetska Marlene Dietrich' - Ljubov Orlova

Kasnije će Staljina povezivati s najvećim zvijezdama sovjetskog doba tog vremena. Primabalerina Boljšoj baleta Olga Lepešinska, operna diva Vera Davidova i glumica Ljubov Orlova najpoznatije su među njima.

Zbog Lepešinske je dolazio u balet, redovno joj slao cvijeće, pozivao na prijeme. Ipak, nikad se nije otkrilo je li među njima bilo više od uzajamnog poštovanja. Oko odnosa s Davidovom manje je sumnji. Prema njezinoj biografiji - čiju je autentičnost, doduše, osporavala obitelj dive - objavljenoj 1983. sa Staljinom je bila u intimnoj vezi punih 19 godina.

Davidova je bila udana, no tvrdila je da nije imala izbora.

"Kako sam se mogla suprotstaviti i odbiti ga? Bila je dovoljna jedna njegova riječ da mi karijera bude uništena ili da čak budem fizički likvidirana", citiraju se njezine riječi.

Ljubov Orlova - kako je predstavljena u hrvatskom prijevodu njezine biografije - bila je 'platinasta ljepotica, koketna boljševička džepna Venera u doba stroge proleterske konzervativnosti, ruska Marlene Dietrich'. O njenom odnosu sa Staljinom, kao i slučaju Lepešinske, postoje određene dvojbe, no činjenica da je Staljin bio njezin najveći obožavatelj baca sumnju da je među njima bilo nešto više od međusobnog uvažavanja. Ipak, mnogi baš zbog te Staljinove slabosti prema Orlovoj smatraju da je ona jedina koja mu je mogla reći 'ne'. 

Kućnu pomoćnicu poslao je u Sibir 

Posljednja žena koja se veže uz Staljina bila njegova kućna pomoćnica, Valentina Istomina s kojom je navodno bio u vezi od 1934. godine. Ona je među sovjetskom elitom bila fatalna žena. Prvi ju je primijetio general Nikolaj Vlasik, koji je vodio Staljinovo osiguranje, potom i Lavrentij Berija, šef zloglasne tajne službe NKVD, no morali su se povući kad je zapela za oko Staljinu.

Za nju se veže još jedna stravična priča, navodno su je Vlasik i Berija silovali, a kad je to doznao sam Staljin, za kaznu je i Istominu i Vlasika poslao u Sibir, dok je Beriju, koji mu je bio desna ruka u čistkama, poštedio. No, kasnije je preinačio odluku te je vratio u Moskvu. Istomina mu to nije zamjerila. Kad je umirala, navodno je izrekla rečenicu da 'bolji čovjek od Staljina nije hodao zemljom'.