Vjerovatno nikada do sada dva nogometna kluba iz italijanske prijestolnice nisu u isto vrijeme promovirali svoje nove trenere. Nakon što je Čeh Zdenek Zeman naslijedio Luisa Enriquea na klupi Rome, Lazio je također predstavio svog novog mistera. U naredne dvije godine, za plaću od 600 hiljada eura, ovaj će rimski klub voditi 49-godišnji Sarajlija Vladimir Petković.

Pregovori Petkovića i Lazija počeli su u aprilu a okončani krajem protekle sedmice. Tako će Petković, nakon godinu dana, ponovo surađivati sa nogometnim reprezentativcem BiH, hitrim ljevonogim Senadom Lulićem, kojeg je „izmislio“ u vrijeme dok je trenirao švicarski Young Boys. Igrača koji se, sa Nijemcem Miroslavom Kloseom, pokazao kao najbolje pojačane Lazija u protekloj sezoni. Predsjednik Lazija Claudio Lotito izabrao je Petkovića nakon dugog razmišljanja.

Italijanski su mediji na klupu rimskog kluba smještali razne stručnjake, od Zole preko Gasperinija, Di Mattea do Mazzarrija. U igri su bili i stranci, Dunga i Lucien Favre, na kraju je izabran nekadašnji nogometaš Sarajeva, rođen na Ilidži. „Ko je, dovraga, Petković“, pitali su se mnogi u Italiji kada je obznanjeno ime trenera jednog od najpopularnijih italijanskih klubova. „Genije!“, odgovorio im je Senad Lulić, naglašavajući Petkovićev profesionalizam, posvećenost taktičkim inovacijama i napadačkom nogometu.

„Došao sam do tačke u karijeri u kojoj sam morao načiniti iskorak. Počastvovan sam što sam postao dio Lazijeve porodice sa tradicijom dugom 112 godina i što ću u njoj raditi. Želim biti dijelom ovog ambicioznog projekta, ciljevi kluba su uvijek viši i viši. U narednih nekoliko nedjelja saznavat ću gdje sam i što mi je činiti. Pratim italijanski nogomet posljednjih petnaest godina i dobro znam ko su igrači koji čine Lazio“, kazao je u srijedu na predstavljanju novinarima u Lazijevom sportskom centru Formello Vladimir Petković.

Prije nego što je predstavljen, sportski direktor Lazija Igli Tare kazao je kako je klub doveo stručnjaka s kojim želi napraviti iskorak u italijanskoj Serie A, ali i u evropskim takmičenjima. „Novi trener Lazija je mnogima od vas nepoznat. Pratio sam sa zanimanjem komentare o njemu i njegovim pomoćnicima. Mislim da smo napravili hrabar izbor, baziran na činjenicama. Poznajem ga već dvije godine i impresioniran sam načinom na koji njegove ekipe igraju nogomet. Izabrali smo ga jer je osoba koja radi i koja ima jasne ideje. Mislim da će donijeti uspjeh Laziju, odnosno nastaviti sa svojim uspjesima i ovdje.“

Petković je odmah po dolasku u Rim pojasnio svoju trenersku filozofiju. „Bez timskog rada se u nogometu ništa ne može osvojiti. Individualnost je svakako važna, no svaki igrač mora biti posvećen grupi. Sa rezultatima kolektiva se može unaprijediti individualnost. Možda nekome sa strane izgledam grubo, ali ja sam osoba koja voli kontakte, kontakt očima, komunikaciju bez nejasnoća. Isto zahtijevam od svojih suradnika. Za mene su igrači najbitniji“, kaže Petković, nastavljajući: „Ovaj klub ima sve uslove da bude uspješan. Planiramo sezonu i označavamo naše ciljeve. Imamo ambicije, želimo biti bolji od ostalih i nadigrati sve oponente, respektirajući ih prije svega. Moramo vladati, kako u ofanzivnom tako i u defanzivnom dijelu igre. Moramo pokušati dominirati. Sa načinom na koji ja vidim nogomet, naša će igra biti za uživanje. Nogomet bi trebao biti zabavan kako za igrače tako i za mene. Italijanska liga je teška, možda teža od svih ostalih, no to za nas neće biti problem.“

Vladimir Petković rođen je 1963. u Sarajevu: «Moji roditelji su bili prosvjetni radnici. Kako su oni mijenjali škole, tako smo se i mi selili. Prvo smo živjeli na Vrelu Bosne, a od moje pete godine u Hadžićima. Sa jedanaest godina počeo sam igrati na Ilidži, a sa petnaest na Koševu. Imao sam jednu baku takođe na Ilidži, a drugu u ulici Kralja Tomislava. Tako da sam često ostajao kod njih. I moja supruga je iz Sarajeva, sa Čengić Vile, tako da, kad dođemo u Sarajevo, možemo mijenjati lokacije. A imamo i vikendicu na Igmanu“, pričao je za SB Petković.

Italijane je zapanjilo to što Petković tečno govori tri jezika, poliglota je osoba koja se u Italiji i ne sreće baš često. No, Petković to pojašnjava činjenicom da je u trenerskoj karijeri, koju je gradio uglavnom u Švicarskoj i prošle godine jednu sezonu u Turskoj, radio u područjima u kojima su njemački, francuski i italijanski službeni jezici. „Jednu godinu sam igrao u Churu, koji se takmičio u B ligi, a onda sam prešao u Sion, koji je igrao u prvoj ligi. U tom klubu sam igrao sa Mirsadom Baljićem, nekadašnjim nogometašem Željezničara. Sa kojim je Sion četiri godine ranije igrao u Kupu UEFA. Bio sam, kasnije, i član Martignyja, potom se vratio u Chur, da bi onda otišao u italijanski dio Švicarske. Tako da sam profitirao: naučio sam tri jezika koja se govore u Švicarskoj», kaže Petković.

A igračku je karijeru počeo u možda i najboljoj generaciji Sarajeva svih vremena, onoj u kojoj je igrao Safet Sušić. „Imali smo talentovanu generaciju u juniorskom pogonu, sa Bobanom Božovićem, Vujičevićem, Bošnjakom... Prvi profesionalni ugovor potpisao sam kada mi je bilo osamnaest godina. Pa sam sa prvim timom bio na pripremama na Jahorini, još dok je igrao Safet Sušić. Igrao sam za Sarajevo u Prvenstvu Jugoslavije, ali većinom sam ulazio sa klupe. Zato što je centarfora, znači na mojoj poziciji, igrao Musemić, a onda i Teskeredžić. Standardno sam počeo igrati kod Pirića, ali iza špiceva. Prvu utakmicu odigrao sam protiv Osijeka, a posljednju protiv Budućnosti u Titogradu 1987. godine. I u toj utakmici sam postigao gol, bilo je 1:1», prisjeća se. Na Koševu je igrao i prvi dio sezone 1984./1985., kada je Sarajevo postalo prvak Jugoslavije, otišao je u Koper pa se opet vratio. „Ušao sam u igru i u onoj nesretnoj utakmici protiv finskog Kusisija, kada smo ispali iz daljeg takmičenja.» U Švicarsku odlazi 1987. godine.

Trinaest godina kasnije okončao je igračku a počeo trenersku karijeru. Vodio je nekoliko klubova, no slavu i ime u svijetu nogometa stekao je vodeći Young Boyse s kojima je bio na pragu plasmana u Ligu prvaka. Senad Lulić i Vladimir Petković unakazili su londonski Tottenham u prvoj utakmici trećeg pretkola, no nažalost izgubili su u uzvratu. Safet Sušić je shvatio kakvog igrača dobija reprezentacija, a Petkoviću su se otvorila vrata evropskih klubova. Između ostalih, htio ga je i splitski Hajduk, no on je otišao u turski Samsunspor, kojeg je vodio prošle sezone. „To su bili važni dani u mojoj karijeri. Naučio sam živjeti sa stresom i pritiskom. Imao sam tu nesreću da se tim mnogo mijenjao a nisu dovođeni igrači koji su nam bili potrebni. Nisam dobio otkaz, odluku o odlasku donio sam zajedno sa predsjednikom kluba i tu smo avanturu okončali kao prijatelji.“

Trenerski uzori su mu Arsene Wenger i Fabio Capello a o iznenađenju italijanskih medija, koji su sa povećom dozom nevjerice i skepse propratili njegovo imenovanje, kaže: „Nisam došao u Lazio kao trener bez ikakvog iskustva. Igrao sam u Evropi, razumijem okruženje. Pokušaću kreirati pozitivnu atmosferu, obostrano poštovanje“, te zaključuje: „Moram zadržati ovu grupu igrača i dovesti nekoliko ciljanih pojačanja. Svjestan sam kako je Lazio prošle sezone imao mnogo problema sa ozlijeđenim igračima. Moramo shvatiti zašto su se povrede dešavale i spriječiti da nam se to ponavlja. Ime kluba mi je jak stimulans, Lazio mora uvijek biti u vrhu italijanskog nogometa. Svjestan sam da sam u dosadašnjoj karijeri imao minimum pritiska jer sam radio uglavnom u malim klubovima. Međutim, uvijek sam čekao ovakvu priliku nadajući se da ću jedan dan dobiti poziv iz kluba kakav je Lazio. I sada sam presretan što sam postao dijelom ovog projekta. Siguran sam da ću uzvratiti čast i povjerenje koje mi je dodijelio ovaj klub.“ (Nedim Hasić)