PRAZNA RUPA: Zašto u Njemačkoj nema Street Viewa

Postoji dobar istorijski razlog za nepovjerljivost Nijemaca u nadzor nad njima. Ali, da li je Google loš kao Gestapo ili Stasi?

  • Jeste li znali

  • 02. Okt. 2019  

  • 0

Od svog lansiranja 2007. Google Street View je mapirao na milione kilometara cesta širom svijeta, a otišao je čak i u svemir te okean, ali čini se kako nema baš pristup svagdje. Povučemo li slavnu Google ikonu Pegman preko cijele Evrope, ukazaće se zanimljiv prizor – bukvalno cijeli kontinent prekriven je plavim linijama koje indukuju da je aplikacija Street View dostupna, ali Njemačka i Austrija su gotovo posve prazne.

To je slika koja podsjeća na one mape Afrike s kraja 19 vijeka, gdje je centar kontinenta ostavljen prazan s oznakom "nepoznata regija".

Njemačka i Austrija su jedne od ekonomski najnaprednijih država svijeta, pa kako je moguće smatrati ih nepoznatim ili nepristupačnim kao nepoznatu divljinu Afrike?

Neobičan smisao za privatnost

Dio razloga leži u tome što su Nijemci slavno ljubomorni na svoju privatnost, a to je stav koji dijele sa svojim kulturološki bliskim susjedima Austrijancima. Sve zavisi o tome šta se smatra "privatnošću". Na primjer, Nijemcima njihovi "privatni dijelovi" poput genitalija nisu toliko privatni. I dok je javna golotinja veliku tabu npr. u SAD-u, Nijemci imaju dugu tradiciju poznatu kao FFK ili Freikörperkultur (kultura slobodnog tijela).

Pojedine plaže i dijelovi gradskih parkova posvećeni su nudističkom sunčanju. S druge strane, Nijemci su ekstremno posesivni oko svojih ličnih podataka te ih šokira spremnost ostatka svijeta da dijele svoja imena, adrese, liste prijatelja i online istoriju pretraživanja.

Prema istraživanju objavljenom u Harvard Business Reviewu, prosječni Nijemac je spreman platiti do 184 dolara kako bi zaštitio svoje zdravstvene podatke. S druge strane, to prosječnom Britancu vrijedi maksimalno 54 dolara, a za Kineze taj trošak može biti i jednocifren.

Zašto? Jer Nijemci nose traumu čak dva totalitarna režima nad svojim glavama u njihovoj nedavnoj prošlosti - trećeg Rajha i komunističke Istočne Njemačke. Oba su ta režima zahtijevala totalnu kontrolu nad svojim građanima. U godinama nacizma, najvažniji instrument države bila je tajna državna policija Gestapo, dok je u Istočnoj Njemačkoj to bio Stassi. U tim sistemima građani su u stvarnosti izgubili svoje pravo na privatnost i mogli su biti proglašeni kriminalcima zbog svojih privatnih misli i radnji, što je rezultiralo strogom kaznom.

Kao i kod mnogih drugih aspekta nacističke vladavine, poslijeratna je Njemačka poprimila "Nie wieder" (nikad više) politiku kada je u pitanju kršenje privatnosti. To je jedan od razloga zašto prvi članak, tada još samo zapadnog njemačkog poslijeratnog ustava kaže: "Ljudsko dostojanstvo će biti neprikosnoveno. Njegovo poštivanje i zaštita je dužnost svih državnih tijela".

Samoodređivanje informacija

Tokom decenija, Njemačka je raširila i produbila svoju definiciju privatnosti. Tokom 1970. njemačka država Hese je proglasila prvi zakon o zaštiti podataka u svijetu.

Zapadna je Njemačka 1979. postavila temelje za Bundesdatenschutzgesetz, odnosno Federalni akt o zaštiti podataka, čiji je glavni cilj zaštititi lične podatke. Građani su 1980-ih uspješno tužili vladu zbog upitnika koji je bio tako detaljan da je mogao omogućiti identifikaciju pojedinca. Sud je priznao pravo njemačkih građana na "informaciono samoodređenje" i blokirao razmjenu bilo kakvih osobnih podataka s bilo kojom vladinom agencijom ili korporacijom. U martu 2010. njemački savezni ustavni sud ukinuo je zakon kojim je vlastima omogućeno pohranjivanje podataka putem telefona i e-pošte do šest mjeseci iz sigurnosnih razloga, kao "ozbiljan upad" u lična prava na privatnost, a u maju 2018. EU je usvojila Opštu uredbu o zaštiti podataka (GDPR) koja slijedi njemački model diskrecijskog podatka.

Nijemci vole keš, a ne kartice

Strane kompanije koje posluju u Njemačkoj moraju se prilagoditi nekim od najstrožih zakona o privatnosti na svijetu. Ali "nikad više" je teško održavati u svijetu koji sve više minira i monetizuje lične podatke. Kao rezultat toga, neumoljivi napredak digitalizacije promatra se s mješavinom fatalizma i nesigurnosti.

Primjer je podijeljenost Njemačke naspram društvenih medija. Iako instinktivno ne vjeruju velikim kompanijama poput Googlea i Facebooka. Google u Njemačkoj pokriva 90 odsto tržišta pretraživača, dok Facebook profil ima više od polovine Nijemaca.

I dok se njemačka makroekonomija oslanja na visoke tehnologije kako bi zadržala svoj globalni položajni položaj, na mikroekonomskom nivou dobar i staromodni novac i dalje je kralj.

U 2016. godini 80 odsto svih transakcija prodaje na prodajnom mjestu u Njemačkoj obavljeno je u novčanicama i kovanicama, a ne putem kartice.

U Holandiji je bilo svega 46 odsto. Britanci, Danci ili Šveđani mogu mjesecima živjeti bez gotovine, ali u Njemačkoj ne bi tako izdržali ni dan. Zašto? Odgovor je opet u intenzivnoj želji za privatnošću i instinktivno nepovjerenje naspram nadzora. Bezgotovinsko društvo je transparentnije i učinkovitije, ali je i puno manje privatno. A ako postoji jedna stvar koji Nijemci vole više od učinkovitosti po kojoj su svjetski poznati, to je privatnost.

Debakl Street Viewa Google je u avgustu 2010. objavio da će preslikati ulice 20 najvećih njemačkih gradova do kraja te godine. Bijes među građanima je bio golem. Neki od Googleovih automobila s kamerama su posve uništeni, a 70-godišnji Austrijanac koji nije želio da se njegova slika pojavi negdje zaprijetio je vozaču jednog od njih s vrtnim alatom. Ilse Aigner, tadašnji njemačka ministarka za zaštitu potrošača, nazvao je Googleovu "sveobuhvatnu foto-ofanzivu" "milionskim kršenjem privatne sfere.

"Ne postoji tajna služba koja bi tako nesmetano prikupljala fotografije", izjavila je. Mutne ulice Google automatski zamagljuje lica i registarske tablice vozila, a na zahtjev i prednje strane kuće. Tek 3 odsto domaćinstava na relevantnim područjima u Njemačkoj nije zatražilo je da njihove kuće budu zamagljene.

Suočeni s tim neviđenom visokim nivoom otpora, Google je 2011. objavio već prikupljene podatke, ali ih je ostavio pri tome. Od tada u Njemačkoj nisu snimljene nove slike Street Viewa. Nakon otkrića u maju 2010. godine da je Google upotrijebio podatke iz nekodiranih Wi-fi veza prilikom uspostavljanja svojih drumskih panorama, Street View bio je zabranjen iz Austrije. Google je od 2017. nastavio sakupljati slike u Austriji, a od 2018. dostupan je za odabrane lokalitete.

(Express.hr/SB)

loading...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...