DA LI NAS FRANCUSKA GURA U NOVU JUGOSLAVIJU? Zašto Macron podržava Vučićev državni projekt "Malog Schengena"

Ono što je Francuska u cilju sprječavanja širenja utjecaja Njemačka očigledno spremna učiniti je prepuštanje Zapadnog Balkana dominatnom utjecaju Srbije. No upravo ove zamke ostale države Zapadnog Balkana moraju biti svjesne i adekvatno se postaviti ili tačnije suprotstaviti ideji o uspostavi “Malog Schengena”.

  • Mini market

  • 01. Nov. 2019  01. Nov. 2019

  • 8

Američki portal Politico koji ima i izdanje za Evropu, blizak briselskim političkim strukturama, objavio je analizu zašto je crveno svjetlo francuske administracije Emmanuela Macrona zemljama Zapadnog Balkana za proširenje prema EU zapravo potencijalno i dobra stvar:

“Kada je dao "crveno svjetlo" za početak pregovora o pristupanju Sjeverne Makedonije i Albanije, francuski predsjednik Emmanuel Macron uništio je ključnu strategiju Unije za transformaciju Zapadnog Balkana, jer ne samo da je članstvo u Uniji udaljeno za dvije države regije, već i ostale polako gube nadu.

To, međutim, ne mora nužno biti loše, jer, kao što je svojevremeno rekao britanski premijer Winston Churchill: "ne treba protraćiti dobru krizu", navodi Politico u svojoj analizi.

Na kraju teksta Politico ističe da šest zemalja regije sada trebaju sami naći model da se usvajanjem evropskih standarda integrišu u EU, pa čak možda u dogledno vrijeme uđu i u šengensku zonu i evropski ekonomski prostor, iako možda formalno neće biti dio EU:

“Na taj način, čak i ako se ispostavi da je put do članstva duži od očekivanog, region bi se mogao približižoti EU-u. Čak i ako to sada nije zamislivo, države regiona bi mogle  postati dio šengenske zone ili evropskog ekonomskog prostora. Na kraju bi ulazak u EU bio kraći i brži, jer bi se države postepeno integrisale u strukturu EU.

Rampa Sjevernoj Makedoniji i Albaniji treba da bude i dragocjena lekcija reformatorima u regionu koji su se predugo oslanjali na podršku autsajdera. Poruka iz Brisela sada je jasna - u ovome ste sami”, zaključuje se u tekstu.

Odmah po odbijanju Sjeverne Makedonije i Albanije, na scenu je opet stupila ideja koja se već dugo spominje u javnosti kao alternativa članstvu u EU, o novoj uniji između balkanskih zemalja, ovaj put pod nazivom “mali Schengen”. U startu treba reći da je ideja o formiranju tzv. "Malog Schengena", regionalog projekta carinske unije kojim  bi se na viši, intenzivniji i dinamičniji nivo podigla suradnja  između država Zapadnog Balkana izvorno  autorsko djelo Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, sa kojom on licitira već duže vrijeme. Prvi korak na tom planu učinjen je 10. oktobra u Novom Sadu, na sastanuk čiji je Vučić bio domaćin, a na kojem su sudjelovali premijeri Albanije Edi Rama i Sjeverne Makedonije Zoran Zaev. Trojica lidera su tom prilikom potpisali Deklaraciju o namjerama za uspostavljanje "malog Schengena" između svojih zemalja, kojom bi se, kako je rečeno, "osigurala implementacija četiri slobode, kretanje ljudi, kapitala, roba i usluga". Vučić je potom pozvao i ostale zemlje “balkanske šestorke da se pridruže sporazumu”, a iako nije precizirao koje su ostale tri zemlje, jasno je da riječ o BiH, Crnoj Gori i Kosovu.

Postavlja se pitanje najprije zašto Vučiću odgovara ovaj koncept te toliko istrajava na njemu, a zatim i zašto on nailazi na podršku unutar određenih krugova u EU na čelu s Francuskom, posebno uzimajući u obzir da između zemalja Zapadnog Balkana već postoji sličan sporazum o slobodnoj trgovini CEFTA, iako  u daleko manjem obimu od ideje “Malog Schengena”.

Kada je riječ o Srbiji, jasno je da joj kao najvećoj državi regije projekt “Malog Schengena” otvara vrata da pod krinkom ekonomske unije i jedinstvenog tržišta između zemalja regije  postane ekonomski, a potom i politički hegemon na Zapadnom Balkanu, dolazeći na taj način u poziciju da ključno oblikuje tokove u državama oko sebe.

Ekonomske koje postepeno nužno postaju političke unije moguće su, možda čak i poželjne, među zemljama između kojih ne postoji preveliki broj otvorenih političkih pitanja niti sumnjivih namjera. Međutim, u regionu koji iza sebe ima stoljeće i po iskustva hegemonističke politike Srbije, koju je u manje ili više drastičnoj mjeri osjetila svaka zemlja, gdje je aktuelna ideja o razgraničenju s Kosovom, gdje se poteže pitanje potencijalnog otcjepljenja Republike Srpske i čak pripajanja Srbiji i gdje Srbija kroz mnogobrojne aktivnosti otvoreno radi na kulturnom, ekonomskom i obrazovnom usisavanju bh. entiteta Republike Srpske u svoj socio-politički poredak, ulazak u “Mali Schengen”  sa sobom  nosi nepredvidive sigurnosne i političke rizike sa nesagledivim posljedicama, vjerovatno najtežim upravo za Bosnu i Hercegovinu kao najzapadniju granicu između "malog" i "velikog" Schengena (Hrvatske), i Srbijom kao faktorom koji ponovo dobija priliku da ovlada teritorijama u okruženju.

Toga je savršeno svjestan i Albin Kurti, ider Pokreta Samopredjeljenje, pobjedničke stranke na nedavnim izborima i vjerovatni novi premijer Kosova koji je istakao da je:  "Srbija je posvećena stvaranju nove platforme za Veliku Srbiju - Srbiji je potrebna ta platforma za širenje i ne smijemo dozvoliti Četvrtu Jugoslaviju što je njen cilj"

Animoziteti koji postoje trenutno na Balkanu, i dalje neriješeno pitanje granica i historijske srbijanske hegmonističke ambicije u ovakvoj uniji bile bi vrlo vjerovatno dodatno pojačane, a nikako prevaziđene kroz međusobnu saradnju, prije svega zato što iza čitavog projekta stoje manje ili više skriveni državni interesi Srbije koji ne idu na ruku ostalim zemljama. Naravno, zajedničko članstvo u daleko većoj i kompleksnijoj zajednici poput Evropsko unije omogućilo bi s druge strane amortizovanje ovih antagonizama.

Pa zašto je onda Francuska sklona zatvoriti vrata Zapadnom Balkanu za članstvo u EU, ali s druge strane podržati formiranje balkanske unije? Odgovor je Njemačka.

U evropskim odnosima potpuno je jasno da, kada je Balkan u pitanju Njemačka ima daleko veći utjecaj na dešavanja u ovom dijelu Evrope nego što ima Francuska čiji je utjecaj krajnje simboličan. Njemačka je najveće izvozno tržište za zemlje Zapadnog Balkan te jedan od najvećih investitora. Historijske veze s ovim prostorom su duboke, te je jasno da bi integracijom Zapadnog Balkana u EU, Njemačka dobila dodatno zaleđe zemalja iz njene interesne zone koje bi dodatno osnažile njen položaj unutar Evropske unije.

No, s obzirom da je od prvog dana ideja da EU treba da opstaje na paritetu moći između Francuske i Njemačke, te da obje zemlje imaju svoje podjednako snažne sfere utjecaja, jasno je da Francuska sada pod svaku cijenu pokušava spriječiti dodatno narušavanje ovog balansa u korist Njemačke koja je ekonomski naprosto nadmoćnija država s centralnim geografskim položajem na kontinentu, što je sve skupa dovelo do toga da je njen opseg utjecaja unutar Evrope postao daleko veći.

Cijena koju je Francuska u tom cilju očigledno spremna platiti je prepuštanje Zapadnog Balkana dominatnom utjecaju Srbije  i na taj način pokušaja ograničavanja širenja utjecaja Njemačka. No upravo ove zamke ostale države Zapadnog Balkana moraju biti svjesne i adekvatno se postaviti ili tačnije suprotstaviti ideji o uspostavi “Malog Schengena”.

(D.H.)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 8

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...