Ustaški zločinac Andrija Artuković rodio se u Klobuku kraj Ljubuškog, 19. novembra 1899. godine. Ustaškom pokretu pristupa 1932. godine, a jedan je od organizatora Velebitskog ustanka, prije kojega ga Pavelić imenuje poglavnim pobočnikom u Glavnom ustaškom stanu i zapovjednikom svih ustaških jedinica u Italiji. Pseudonim mu je bio Hadžija.

Godine 1934. sastaje se s Pavelićem u Milanu, a onda odlazi u London, gdje je u oktobru 1934. godine uhapšen zbog sumnje za sudjelovanje u pripremanju atentata u Marseillesu, te predan Francuskoj, koja ga je, nakon što je tri mjeseca odležao u zatvoru, početkom 1935. godine izručuje Kraljevini Jugoslaviji.

Sud za zaštitu države ga je nakon što je 16 mjeseci odležao u zatvoru oslobodio krivnje.. U Berlinu ga 1937. godine saslušava Gestapo. Napušta Berlin pod prijetnjom uhićenja, te se sklanja u Francusku, zatim živi u Budimpešti pa opet u Berlinu.

Po proglašenju Nezavisne Države Hrvatske vraća se u Zagreb, te postaje članom privremenog hrvatskog državnog vodstva. Nakon povratka Ante Pavelića iz Italije u Zagreb, imenovan je ministrom unutarnjih poslova u NDH. Sudjeluje pri potpisivanju Rimskih ugovora, te prati Pavelića u posjetu Hitleru. Dana 10. oktobra 1942. godine napušta mjesto ministra vanjskih poslova, te postaje ministar pravosuđa i bogoštovlja, a od 29. aprila do 1. oktobra 1943. godine ponovno je ministar unutarnjih poslova NDH.

Zajedno s ostalim članovima zločinačke vlade, 6. maja 1945. bježi iz Zagreba i odlazi u Austriju. Sa skupinom ministara i ostalih državnih dužnosnika, Britanci ga zatvaraju u logor Spittal na Dravi, odakle je pušten te prelazi, iz britanske u američku, a potom u francusku zonu. Sa švicarskim dokumentima na ime Alois Anich odlazi u Irsku. Godine 1948. odlazi u Kaliforniju, te pod pravim imenom radi u bratovom poduzeću.

U srpnju 1945. godine Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača proglašava ga ratnim zločincem. Vlada FNRJ 1951. godine postavlja zahtjev za njegovo izručenje, nakon čega dolazi do sedmogodišnjeg sudskog procesa u Los Angelesu. Presuda je bila – odbijanje jugoslavenskog zahtjeva.

Jugoslavenske vlasti obnavljaju zahtjev za njegovim izručenjem, te je na današnji dan 1984. godine uhićen, a nakon sudskog procesa i višemjesečnog zatvora izručen jugoslavenskim vlastima te otpremljen u Zagreb.

Sudski proces ratnom zločincu Artukoviću bio je najvažniji sudski proces u bivšoj državi, koja je za njim tragala punih 40 godina. Na današnji dan 1984. godine helikopteri i policijski gliseri okružili su njegovu kuću u Los Angelesu.

Ponad glavnog ulaza u kuću na broju 62, lebdjela je policijska letjelica, dok se gliser zaustavio ispred široke pješčane plaže sa stražnje strane dvokatnice u kojoj je tvrdim snom spavao stariji bračni par. Policajci su upali u kuću i za nekoliko sekundi iz nje su izvukli muškarca. Munjevita akcija uspješno je okončana, i ubrzo su u policijski automobil ugurali ratnog zločinca na čije je izručenje Jugoslavija u tom trenutku čekala 38 godina.

Tako je otprilike izgledalo uhićenje tada 85-godišnjeg Andrije Artukovića, desne ruke poglavnika Ante Pavelića.

Ovo su neki dijelovi optužnice:

"Odlukom Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Federalne Države Hrvatske iz 1946. godine Artuković dr Andrija proglašen je zločincem, jer je u organizaciji oružane borbe protiv Saveznika i Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i u svojstvu ustaškog "ministra unutrašnjih poslova", "ministra pravosuđa i bogoštovlja" i "državnog prabilježnika", a naročito kao člana "Hrvatskog državnog vodstva", bio začetnik, podstrekač, organizator i naredbodavac zločinačkog policijskog poretka, koji je sprovodio masovna ubistva, hapšenja, mučenja, prisilna iseljavanja, odvođenja u koncentracijske logore, internacije, na prisilan rad, te pljačku imovine stanovništva jednog dijela Jugoslavije. Toj odluci priložen je spisak od više hiljada žrtava, koje su bile ubijene po naređenju Artuković Andrije i kao posljedica režima koji je inaugurirao sistematski teror, pljačku i masovna ubijanja..."

„Okrivljeni Artuković, prema činjeničnim utvrđenjima optužnice, je već u svibnju 1941. godine naredio svojim podčinjenima da liše slobode i pobiju tisuće i tisuće građana srpske nacionalnosti, od svećenika pravoslavne vjeroispovijesti pa do djece, žena i staraca, te da pale i ruše čitava naselja, zatim u svibnju mjesecu 1942. godine prišao sistematskom upućivanju u koncentracijske logore građana romskog porijekla i to sa teritorija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, pa je tako u logor Jasenovac uputio preko 30.000 osoba s područja Osijeka, Dalja, Županje i drugih mjesta“, stajalo je u optužnici.

Zločinac iz Hercegovine na koncu je osuđen je na smrt, no presuda zbog njegovog zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je početkom 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu.

(SB)