Prekjučerašnji Svjetski dan ljudskih prava (10.decembar) koji se obilježava na dan kada je u Ujedinjenim narodima usvojena Univerzalna Deklaracija o ljudskima pravima (1948.godine) obilježilo je nekoliko brutalnih slučajeva koji dovode u pitanje same temelje i smisao te najvažnijeg univerzalnog dokumenta o ljudskim pravima i slobodama.

 Svjetski dan ljudskih prava, pored ostalih loših vijesti o njihovom kršenju na brojnim mjestim u svijetu, protekao je u problematiziranju, odnosno negiranje genocida kao najsvirepijeg zločina protiv čovječnosti. U središtu pažnje su bile slučajevi dvoje Nobelovaca. Pred Međunaronim sudom pravde u Haagu pojavila se Aung San Suu Kyi, predsjednica Mijanmara, koja je optužena za genocid nad stotinama hiljada Rohinja muslimana u toj zemlji. Predsjednica Mijanmara je, inače, dobitnica Nobelove nagrade za mir 1991. godine, kao i niza drugoih priznanja kojim je nagrađen njen aktivizam iz tog perioda. Aung San je u sudnici Međunarodnog suda pravde negirala da su vojne snage pod njenom kotrolom počinile strašne zločine nad Rohinjama i njihovo protjerivanje iz Mijanmara, kazala je da je riječ bilo o legitimnim vojnim akcijama protiv muslimanskih terorista.

Nekoliko sati kasnije, još jedan je negator genocida dobio Nobelovu nagradu. Književnik Peter Handke posljednjih 25 godina svog života i književnog rada potrošio je dokazujući nedužnost Srbije i njenog lidera Slobodana Miloševića u krvavom raspadu Jugoslavije. Handke se, pri tom, posebno fokusirao na negiranje zločina koje su srpske snage, iz Srbije i Bosne i Hercegovine počinile nad Bošnjacima, negirajući presude Međunrodnog suda pravde, kao i Međunarodnog suda za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji koje su zločin u Srebrenici u više presuda kvalificirale kao genocid.

Depresivnu sliku koja je bacala sjenku na ovogodišnji Dan ljudskih prava, omeđenu negiranjem i relativiziranjem najstrašnijih zločina, upotpunio je Antonio Gutteres, generalni sekretar Ujedinjenih naroda u svom prigodnom obraćanju povodom dana ljudskih prava na twiteru.

"Holokaust nije počeo sa gasnim komorama", napisao je Gutteres. "Genocid u Ruandi i Kambodži nije počeo masovnim ubijanjem. Oni su započeli sa diskriminacijom i govorom mržnje. Odajmo počast žrtvama boreći se za ravnopravnst u našim riječima i djelima".

Da li je "ravnopravnost u riječima i djelima" to što generalni sekreta krovne svjetske organizacije zaobilazi u svom prigodnom obraćanju genocid kojeg je presudio Sud u Haagu čiji je osnivač upravo Vijeće sigirnosti Ujedinjenih naroda?! Ne može biti ozbiljan izgovor to što "kapacitet" twiter fomata ne dopušta pobrajanje svih poznatih i presuđenih genocida u novijoj povijesti. Genocid, osim diskriminacijom, govorom mržnje, počinje i njegovim negiranjem, jer se njegove žrtve dehumaniziraju, kako to čini nagrađeni Nobelovac Peter Handke. Ali, zametci nekih budućih zločina, mogu se kriti i u nerazumnoj i neprihvatljivoj podjeli na "velike" i "male" , "bitne" i "manje bitne", "općinske" i "državne" genocide, što je u svom svečarskom obraćanju iz nekih razloga učinio generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Gutteres. Genocidna namjera određene grupe da sa lice zemlje ukloni jedna zajednica zbog njenih vjerskih, etničkih, rasnih, kulturoloških, ili poltičkih razloga je geonicidna namjera, ma koliko ljudi od nje stradalo.

U tom smislu je, najblaže rečeno, neodgovorno isticati genocid u Ruandi u kojem je stradalo milion ljudi, također presuđen u Haagu, a marginalizirati, ili uopće ne pomenuti zločin iste "specifićčne težine" u Srebrenici u kojem je likvidirano "samo" osm hiljada Bošnjaka! Krovna svjetska organizacija, Ujedinjeni narodi, na čijeme je čelu portugalski diplomata podjednako je zaslužna što je njen Sud u Haagu kažnjavanjem počinitelja oba strašna zločina, vratio nadu u univerzalnu pravdu kakvu je proklamirala Deklaracija iz 1948.

(SB)