- Srebrenica mora biti iznad i ispred stranačkih, grupnih, ličnih i drugih partikularnih interesa. Srebrenica ne smije biti predmet uskostranačkih prepucavanja i dnevnopolitičkih taktika, posebno u godini kada se obilježava 25. godišnjica genocida nad Bošnjacima „sigurne zone UN-a“ Srebrenica.

Srebrenica nije pitanje pozicije ili opozicije. To je sveto mjesto gdje moramo pokazati političku zrelost, ozbiljnost i odgovornost da se izdignemo iznad uskostranačke logike razmišljanja i učinimo sve što je u našoj moći kako bi pobijedili negatore međunarodnih i domaćih sudskih presuda o počinjenom genocidu nad bošnjačkim stanovništvom. Zato je civilizacijska, moralna i politička obaveza da u Srebrenici podržimo jednog kandidata za načelnika Srebrenice koji će imati šansu da pobijedi destruktivne političke faktore koji još uvijek negiraju počinjeni genocid.

Na Lokalnim izborima 2020. godine u Srebrenici moramo osigurati jedinstven nastup svih političkih stranaka koje priznaju da je u Srebrenici počinjen genocid. Srebrenica je jedino mjesto u Evropi gdje je nakon Drugog svjetskog rata počinjen genocid. To je sudski potvrđena činjenica koju nikada i niko više neće moći promijeniti. Vrijeme je da sudske presude zažive na cijeloj teritoriji države Bosne i Hercegovine.

U Srebrenici moramo ostaviti po strani političke, ideološke i druge razlike koje postoje među političkim strankama. Glavna razdjelnica među političkim strankama u Srebrenici ne smije biti ni političke, ni ideološke, ni nacionalne, ni vjerske prirode. Sve dok je na društvenoj sceni anticivilizacijsko negiranje sudski utvrđenih činjenica glavna linija razgraničenja među političkim strankama mora biti pitanje priznanja počinjenog genocida. Suštinski u Srebrenici postoje političke stranke koje priznaju počinjeni genocid i one koje ne priznaju. Sve druge razlike među političkim strankama su sekundarne prirode dok javno djeluju destruktive snage koje negiraju sudski i naučno utvrđene činjenice.

Zbog negiranja genocida bio sam predlagač Prijedloga zakona o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u kojem sam predlagao zabranu negiranja, poricanja i minimiziranja zločina genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Poricanje genocida u literaturi se označava kao „posljednja faza u izvršenju jednog genocida”. Poricatelji genocida imaju za cilj da zadaju posljednji udarac svojim žrtvama – da negiraju, minimiziraju, trivijaliziraju, odobravaju ili opravdavaju zločin i na taj način liše žrtve makar i posthumne istine.

Genocid nad Bošnjacima dogodio se u okviru agresije koja je vođena protiv Republike Bosne i Hercegovine. Srbijanski režim Slobodana Miloševića vodio je rat zbog zločinačkog projekta stvaranja velike Srbije. Nažalost, od projekta uništenja države Bosne i Hercegovine nije se odustalo do danas. Najnoviji primjer koji neskriveno potvrđuje takve namjere su i opasne poruke Miloševićevog sljedbenika Milorada Dodika koji je javno 9. januara 2020. godine poručio: Ne smijemo bježati od integracije sa Srbijom (...) Neka se drugi ljute koliko hoće. Mi imamo pravo na to. (...) Budućnost Republike Srpske je u integriranju sa Srbijom. (...) Republika Srpska je „hrišćanska republika“ (...) koja će jednog dana odlučiti o osamostaljenju (...). Ovakve i slične poruke bile su uvod u nesreću i početkom 90-ih godina XX. stoljeća.

Ideologija i politika koje su dovele do zločina genocida nad Bošnjacima nisu mrtve. One se i dalje kreiraju u najvišim političkim, akademskim, medijskim, obavještajnim i drugim centrima moći. Velikodržavni protagonisti koji prijete da će ponovo krenuti u razaranje nezavisne, suverene, nedjeljive i punopravne članice Ujedinjenih nacija ˗ države Bosne i Hercegovine ne smiju se potcjenjivati. Ne zaboravimo, nisu u pitanju sporadične i spontane izjave nego projekat koji se pokušava provesti planski.

Nažalost, u narednom periodu treba očekivati još snažnije političke, medijske i druge udare na sudski i naučno utvrđenu istinu o genocidu nad Bošnjacima. Negiranje međunarodnih i domaćih sudskih presuda o počinjenom genocidu je prijetnja novim genocidom. Genocid je ponovljiv! Problem genocida je problem cijelog čovječanstva. Shodno tome, i genocid nad Bošnjacima treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru međunarodnog prava, Povelje UN-a, Evropske Unije. Priznanje genocida predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine.

Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema sigurne budućnosti Bosne i Hercegovine. Budućnost zasnovana na međunarodno utvrđenim činjenicama o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema ozbiljne alternative.

Istina ne može pobijediti sama.

Za nju se trebamo boriti.