ZASTUPNIK U BUNDESTAGU JOSIP JURATOVIĆ POTOPIO PLENKOVIĆA, KOLINDU I HDZ: Odnose Njemačke i Hrvatske pokvario je povijesni revizionizam i USTAŠLUK…

Zastupnik SPD–a u njemačkom Bundestagu Josip Juratović govorio je za Nacional zašto je pobjeda Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima pozitivno dočekana u njemačkoj i europskoj javnosti i zašto smatra da HDZ još uvijek nije klasična stranka konzervativnog profila, već pokret različitih interesa

  • Regija

  • 17. Jan. 2020  

  • 1

Na dočeku izbornih rezultata Zorana Milanovića u zagrebačkoj Tvornici kulture bio je i dugogodišnji zastupnik SPD-a u njemačkom Bundestagu Josip Juratović koji je došao čestitati pobjedniku u ime njemačke sestrinske stranke. Rođen u Koprivnici, Juratović se osjeća podjednako i Hrvatom i Nijemcem i jedan je od rijetkih iseljenika koji je uspio na njemačkoj političkoj sceni. U Njemačku je doselio po završetku osnovne škole, a onda godinama radio u automobilskoj tvrtki Audi, gdje je započeo kao automehaničar, a završio kao nadzornik proizvodnje. Vrlo brzo sindikalno se aktivirao i postao profesionalni član radničkog vijeća. U SPD se učlanio 1982., od 1983. član je sindikata IG Metalla, a 1984. postao je i povjerenik tog sindikata u tvornici automobila Audi AG u Neckarsulmu.

Kao kandidat SPD-a pobijedio je u svojoj izbornoj jedinici Heilbronn i 2005. postao prvi izvorni hrvatski zastupnik u Bundestagu. Nakon toga, biran je u njemački parlament još tri puta. Predsjednik je parlamentarne skupine za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju i potpredsjednik parlamentarne skupine za Hrvatsku i Sloveniju. Zbog dobrog poznavanja prilika u regiji, često nastupa i kao kontakt osoba za zemlje jugoistočne Europe, odnosno Zapadnog Balkana.

Kako komentirate uspjeh Zorana Milanovića i što to znači za socijaldemokraciju u Hrvatskoj, ali i u Europi?

Naravno da me kao socijaldemokrata razveselila pobjeda Zorana Milanovića, osobito s obzirom na situaciju u kojoj se danas nalazi socijaldemokracija u Europi. Ovaj uspjeh vratio je nadu da socijaldemokraciju građani prepoznaju kao opciju koja nudi perspektivu za bolju budućnost.

Drago mi je da je bila tako velika izlaznost građana, a osobito mladih. Oni ipak gledaju u budućnost, bez umanjivanja važnosti Domovinskog rata i zasluga branitelja. Ratnim veteranima treba odati svako poštovanje i počast, ali vrijeme je da se prestanemo baviti isključivo prošlošću. To su mladi birači očito prepoznali.

S Milanovićem ste surađivali i prije, a kao što znate, njegov karakter radio mu je problem dok je bio premijer. Što očekujete od njega kao predsjednika?

Zorana dugo poznajem i baš zato sam pomno pratio njegov pobjednički govor. Mislim da je to bio jako dobar, iskren i državnički govor, upravo onakav kakav bi predsjednik jedne civilizirane zemlje trebao održati. Dok je bio premijer, bio je i predsjednik stranke i nije bio u jednostavnoj situaciji. Mislim da mu je koristila ova pauza u politici. Uvidio je neke greške koje je učinio i mislim da je iz njih naučio. Vjerujem da će funkciju predsjednika koji je prije svega moralna vertikala u društvu, dobro odraditi. S druge strane, taj njegov profil može koristiti u Saboru i Vladi da se bolje postave unutar svojih okvira.

Kakve su reakcije bile u Njemačkoj, kako su reagirali mediji i sestrinska stranka?

Reakcije medija, a osobito SPD-a bile su vrlo pozitivne. I mi smo u fazi traženja novog smjera, s novim vodstvom stranke. U šali sam rekao da je nekada Njemačka bila uzor hrvatskoj socijaldemokraciji, a sada je Hrvatska postala uzor nama. Mogli bismo pitati naše kolege u Hrvatskoj kako se pobjeđuje. Među prvima koji je Milanoviću čestitao te večeri bio je bivši predsjednik EU parlamenta Martin Schultz, SPD-ovac s kojim je Zoran ostao u jako dobrim odnosima.

Milanovića optužuju da je pokvario odnose s Njemačkom i Angelom Merkel zbog lex Perković. Kako se na to gleda u njemačkoj javnosti?

Kad je Hrvatska ulazila u EU, bila je to teška situacija. U studenome 2012. tadašnji predsjednik Bundestaga je rekao kako Hrvatska nije zrela i da je on protiv toga da uđe u EU. Onda smo Miro Kovač, kao hrvatski veleposlanik u Berlinu i ja zajedno lobirali i muku mučili da dokažemo kako Hrvatsku treba primiti u članstvo, iako smo bili svjesni da objektivno nije bila spremna.

No bilo je važno dati signal Zapadnom Balkanu da europska perspektiva postoji, a Hrvatska je trebala postati svjetionik u regiji, lokomotiva koja vuče sve ostale. Hrvatska je ušla u članstvo nespremna, no bilo nam je jasno da nije ušla 1. 7. 2013., ostala bi tko zna koliko godina blokirana s ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Naime, od 1. 7. 2013. svako daljnje proširenje EU-a treba proći francuski referendum. Svi koji smo u tome sudjelovali znali smo da moramo uspjeti pod svaku cijenu, a ja sam se borio svim silama u njemačkom parlamentu. I u SPD-u je bilo onih koji su bili protiv, no na kraju su većinski glasali za. U takvoj situaciji dogodio se lex Perković, a Milanović je odbio izručiti Perkovića Njemačkoj. Zemlji koja nam je puno pomogla i trpjela puno kritika u Europi, gdje su neprestano Hrvatsku uspoređivali sa Srbijom. Bilo je logično da, ako se Njemačka kao prijatelj Hrvatske toliko trudila da nam pomogne, to na neki način trebali vratiti korektnošću. Ali težina toga zakona za odnose naših dviju zemalja nije bila takva kakva se nastojala prikazati.

Milanović i danas tvrdi da nijedna država ne bi izručila nekoj drugoj državi svog šefa obavještajnih službi.

Postavlja se pitanje zašto nije započelo suđenje Perkoviću u Hrvatskoj prije nego što je postala članica EU-a. Milanović je imao vremena to pokrenuti, nije mogao reći da nije znao za optužnicu. Budući da je Hrvatska potpisnica međunarodnih pravnih dokumenata pa i Konvencije o izručenju među članicama EU-a, morala je to poštovati. I tu sam bio ljut i rekao sam to medijima. Cijenim Milanovića i njegov rad, ali u ovom se slučaju nije ponio korektno. Stavio je u prvi plan patriotizam koji nije bio na mjestu. Ipak se radilo o političkom ubojstvu iz vremena Jugoslavije. Međutim, to što su konzervativci napravili od cijele te priče, tvrdeći da su time potpuno poremećeni odnosi s Njemačkom, to nije bila istina. Njemačku javnost to uopće nije zanimalo, zapravo nije ni znala za taj slučaj. Bio sam i u Odboru za vanjsku politiku parlamenta i iskreno, ni tamo lex Perković nikoga nije zanimao. Radi jednog takvog incidenata ne mogu se uništiti odnosi između dviju zemalja, a osobito ne s jednom Njemačkom koja se još od Domovinskog rata maksimalno trudila pomoći Hrvatskoj. Činjenica da Angela Merkel nije došla na svečanost ulaska Hrvatske u EU nema veze s lex Perković. Kao što ni teza koja se također provlačila u ovoj predsjedničkoj kampanji, da se odnosi s Njemačkom mogu razvijati jedino s HDZ-om na vlasti jer Angela Merkel samo njih uvažava, također nije točna. Njemačka je demokratska zemlja koja poštuje odluku građana i izabranu vlast u nekoj drugoj državi.

Hrvatsku je upravo pod vladom HDZ-a, ali i u mandatu predsjednice na odlasku Kolinde Grabar-Kitarović preplavio povijesni revizionizam, veličanje ustaštva, dok se upotreba ustaškog pozdrava „za dom spremni“ ne sankcionira. Kako se na to gleda u Njemačkoj koja je vrlo stroga u negiranju nacističkih zločina?

Ako je išta poremetilo odnose Njemačke i Hrvatske i otežalo ih, to je onda upravo taj povijesni revizionizam i ustašluk, o kojem se puno više zna u njemačkoj javnosti i što predstavlja puno veći problem za Nijemce, nego lex Perković. O tom se fašističkom revizionizmu u njemačkim medijima permanentno piše, a onda imate pojedince i udruge koje pišu prosvjedna pisma njemačkim medijima i objašnjavaju im povijest kao da oni pojma nemaju ni o čemu. Upravo je time najveća šteta počinjena Hrvatskoj.

Kako onda njemački političari objašnjavaju ponašanje premijera Andreja Plenkovića koji tvrdi da je demokršćanin i antifašist, a ništa nije učinio da to zaustavi?

Moram reći da sam uvjeren kako je Plenković imao dobre namjere. Ali on je isto tako, kao i mi svi, svjestan da ima stranku kakvu ima. Zapravo, to nije stranka, nego pokret različitih interesa. HDZ mora tek prerasti u klasičnu stranku demokratskih vrijednosti konzervativnog profila, kakva je neophodna Hrvatskoj, isto kao i jaka socijaldemokratska partija. Ako želimo spasiti reprezentativnu demokraciju i sačuvati povjerenje građana, trebamo jake stranke konzervativnog i progresivnog tipa. Ovo što smo sada doživjeli na izborima, to je rezultat procesa u HDZ-u. Iako pripadam drugoj političkoj opciji, Andreju Plenkoviću, za kojeg znam da ima namjeru transformirati HDZ, u tome iskreno želim puno sreće.

Integralni intervu možete pročitati ovdje.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...