Čarkadžić je kazao kako je u ovom trenutku najvažnije da se političke stranke u Parlamentu ozbiljno uključe u izmjene Ustava BiH i Izbornog zakona, jer su to trenutno među najbitnijim pitanjima u našoj zemlji.

Kako komentirate izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine uz prijedlog pratećih amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine koje je DF zvanično uputio u Parlament BiH?

ČARKADŽIĆ: Prije svega treba istaći da se na ovaj način rasprava o ovako bitnim pitanjima vraća u okvire nadležnih institucija gdje je joj je jedino i mjesto. Jer, u posljednjih par mjeseci svjedoci smo niza izjava koje potvrđuju da se pregovori i razgovori između HDZ-a BiH i SDA po ovim pitanjima vode daleko od očiju jajvnosti ali i samih institucija, što je dugogodišnja i veoma opasna praksa sa kojom treba konačno prestati.

Što se samog sadržjaja prijedloga tiče on je veoma obiman, te su nakon Aprilskog paketa, ovo prvi ozbiljni, precizni i do kraja definisani prijedlozi izmjena Ustava BiH i Izbornog zakona koji istovremeno obuhvataju krucijalne stvari poput sprovođenja svih presuda Suda u Strazburu, ali i domaćih sudova, prijeko potrebnih tzv “tehničkih izmjena” Izbornog zakona kao i depolitizacije izborne administracije a sve u cilju povratka poljuljanog povjerenja u izborni proces u BiH, te uvođenja vanrednih izbora čime bi se definitivno spriječile višemjesečne blokade i ucjene kada je formiranje vlasti na svakom od nivoa u pitanju.

Da li su prijedlozi DF-a u skladu s Mišljenjem Evropske komisije i šta je po vama najvažniji dio ovog prijedloga?

ČARKADŽIĆ: Ponuđeni prijedlozi nude rješenja koja su u potpunosti u skladu sa Mišljenjem Evropske komisije i pratećim Analitičkim izvještajem. Treba podsjetiti da ovi briselski dokumenti na više mjesta i u više aspekata problematiziraju kako sam izbor, tako i odlučivanje na osnovu etničke pripadnosti, te je njihovo redukovanje također i jedan od preduslova koji ćemo u budućnosti morati ispuniti i kada se radi o NATO integracijama. S tim u vezi, kao posebno bitan dio DF-ovih prijedloga ustavnih promjena ovom prilikom bih izdvojio onaj koji se odnosi na redukovanje ovlasti domova naroda na odlučivanje o isključivo vitalnom nacionalnom interesu..

Uz uvođenje efikasnog i brzog mehanizma odlučivanja o tome da li određeni zakon ili odluka ugrožava vitalni nacionalini interes bilo kojeg kolektiviteta u BiH, njihova kolektivna prava i interesi bi ostali zaštićeni, a time i interesi same Države, dok bi se u isto vrijeme eliminisale mogućnosti zloupotrebe domova naroda i blokada čitavog sistema odlučivanja kojima smo godinama unazad svjedočili. Time bi i sam način izbora delegata u domove naroda, oko kojeg se najviše lome koplja, postao puno manje bitan. S obzirom na to da je presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, u smislu izbora delegata u Dom naroda P FBiH, poremetila dotadašnju ravnotežu između građanskog i etničkog u korist etničkog, to je još jedan argument više da se i ingerencije domova naroda “pomjere” u tom smjeru, što znači da se onaj dosadašnji “građanski” dio odlučivanja tim istim domovima naroda i po tom osnovu treba ukinuti, ostavljajući im da odlučuju isključivo o vitalnim interesima kolektiviteta u BiH.  

Koliko je realno očekivati od domaćih političara da kroz ozbiljnu raspravu u zvaničnim institucijama države dođu do izmjena Ustava ili Izbornog zakona?

ČARKADŽIĆ: Ono što je u ovom momentu najbitnije je da se u Parlamentu BIH, ali i čitavoj političkoj javnosti u našoj zemlji povede argumentovana rasprava o pomenutim prijedlozima, te da svako ko je u mogućnosti u tom smislu, a tu naročito mislim na političke stranke, na odgovoran, konstruktivan, produktivan i državotvoran način da svoj puni doprinos.

Izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava BiH trenutno su najbitnija pitanja, jer osim što će odrediti da li će se zemlja iznutra dalje rastakati ili integrisati, pravac u kojem pomenute izmjene budu išle odredit će i (ne)mogućnost njenog funkcionisanja na način prihvatljiv kako EU tako i NATO-u.

Stoga svaka politička partija u BiH koja može da utiče da ova zemlja postane uređena i funkcionalna u skladu sa standardima demokratskog svijeta, na najozbiljniji mogući način mora tretirati kako prijedloge DF-a tako i bilo koje druge koje eventualno budu dostupni javnosti.

HDZ BiH je odmah nakon što je DF predstavio svoj plan odbacio takve prijedloge. Da li su ga uopšte pročitali ili je to samo poruka da HDZ neće odustati od svojih ultimativnih ciljeva?

ČARKADŽIĆ: Mišljenje Evropske komisije za BiH dokument je koji se sigurno neće mijenjati i van kojeg se neće moći izaći, te kao takav predstavlja jednu vrstu buduće projekcije ustavnog uređenja evropske BiH, njenih standarda i vrijednosti. Dosadašnji prijedlozi koji su stizali od strane HDZ-a BiH u kontekstu izmjena Ustava i izbornog zakona BiH nemaju veze sa tim dokumentom kao ni sa vrijednostima, standardima i temeljima same EU u tom pogledu, te su i u tom smislu osuđeni na propast.

Sa druge strane, za sada nema naznaka da će HDZ odustati od svojih prijedloga što navodi na zaključak da ukoliko se nešto ne promijeni, jedna od mogućnosti je da Opšte izbore 2022. godine dočekamo sa istim, trenutnim Ustavom ali i Izbornim zakonom što je opcija koja bi, mislim, najmanje odgovarala upravo HDZ-u BiH.

Ukoliko bi parlamentarci ipak prihvatili da raspravljaju ozbiljno o ovom DF-ovom prijedlogu, koliko bi to moglo potrajati i šta bismo na kraju dobili iz ovoga?

ČARKADŽIĆ: Kada su kapaciteti odlučivanja aktuelne parlamentarne većine na državnom nivou u pitanju, treba naglasiti dvije stvari. Jedna je da ona, u formalnom smislu, ima dvotrećinsku većinu u oba doma PS BiH, odnosno, ima kapacitet da mijenja Ustav. Naravno, iluzorno je očekivati da se u ovom momentu oko prijedloga DF-a takva većina i okupi. Druga činjenica koju ne treba smetnuti sa uma je da SNSD, HDZ i SDA bez bilo koje druge stranke imaju dovoljno ruku da usvajaju zakone, a time i izmjene Izbornog zakona.

U ovom momentu ono što je izvjesno je da će SNSD, koji je do sada otvoreno podržavao stavove HDZ-a BiH po pitanju izmjena Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na tzv. “legitimno predstavljanje naroda” nastaviti to raditi, te je za očekivati da i SNSD negativno reaguje na prijedlog DF-a i ne treba biti iznenađen ukoliko on ne dobije dovoljnu podršku te čak i ne dođe na dnevni red u Zastupničkom domu PS BiH.

Međutim, kako god se stvari u Parlametnu BiH odvijale, ovi će prijedlozi ostati kao nešto iza čega bi barem stranke koje za sebe tvrde da žele da vide BiH u EU i NATO-u trebale stati, u isto vrijeme ne libeći se da daju svoje prijedloge za njegovu eventualnu korekciju. Na kraju, obzirom na opšte stanje, političke odnose i atmosferu u zemlji, uspjeh bi bio i ukoliko se nađe načina i spremnosti da se barem dijelovi prijedloga usvoje.

Kolegij komesara Evropske unije usvojio je novu metodologiju procesa pristupanja EU čija je svrha da se ponovo uspostavi, kako su kazali, vjerodostojna perspektiva članstva Zapadnog Balkana. Šta ovo znači za BiH?

ČARKADŽIĆ: Kada smo kod “vjerodostojnosti” EU i njene politike na Zapadnom Balkanu koja je nakon šamara Sjevernoj Makedoniji i Albaniji svedena na nulu, da bi se ona povratila trebaće puno više od usvajanja nekih novih dokumenata i perspektiva. S tim u vezi podsjetit ću na naziv prošlog takvog dokumenta s početka 2018. godine-„Vjerodostojna perspektiva proširenja i pojačana suradnja EU-a sa Zapadnim Balkanom”, od čije vjerodostojnosti na kraju nije ostalo gotovo ništa.

Novi, usvojeni dokument uvažava Makronov prijedlog te iz njega kao najbitnije treba izdvojiti uvođenje reverzabilnosti u proces, odnosno mogućnost nazadovanja ili sankcionisanja države aspirantice sve do potpune suspenzije procesa pridruživanja ukoliko država, ili ne ispunjava zadatake na svom putu ka EU, ili ukoliko već dostignute standarde ne održava, što je čest slučaj i sa samim trenutnim članicama.

Kada bi se u ovom momentu na BiH dosljedno primijenio princip reverzibilnosti, uvjeren sam da bi naša zemlja bila suspendovana iz daljih razgovora jer mi ni iz SSP-a nismo ispunili obaveze koje smo preuzeli, a koji je stupio na snagu prije pet godina gdje pored ostalog zajednički Parlamentarni odbor nikada nije profunkcionisao što je i jedan od prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. Takvih primjera sa našeg dosadašnjeg “evropskog puta” je puno-od nazadovanja u oblasti vladavine prava, do neodgovaranja na 22 dodatna pitanja, dok u isto vrijeme vlasti tvrde da napredujemo tražećin čak i kandidatski status za BiH. Tako, ukoliko ovaj princip zaživi i bude primjenjen, mogao bi najviše pogoditi upravo one koje u političkom smislu žive od svoje prazne priče o napretku BiH ka EU.

Sa druge strane, predviđen je i sistem nagrađivanja za one koje to zasluže u vidu postepenog uvođenja u tržište EU, uvođenja u određenje politike EU, te naravno i povećane finansijske podrške, ali nisam siguran da će BiH vođena ovom generacijom političkih lidera takvu vrstu nagrade u bliskoj budućnosti dobiti.

(vijesti.ba)