Tokom teških ratnih zbivanja u vremenu od jeseni 1991. do konca 1995. raseljeno je s vlastitih ognjišta, prema nekim statističkim podacima, više od polovine stanovništva Bosne i Hercegovine. Brojni vjerski objekti, kao najlakše prepoznatljivi znakovi nečije prisutnosti, bili su prvi na udaru pa su mnogi od njih porušeni ili oskvrnuti.

Kada je riječ o Hrvatima i drugim katolicima, posebno teško stanje bilo je u dijelu pod srpskom kontrolom, odakle je prognano više od 90 posto katolika, a sličnu sudbinu doživjeli su objekti u kojima su se okupljali na molitvu. Najviše je pogođena Vrhbosanska nadbiskupija, na čijem je teritoriju prije rata živjelo više katolika nego u sve tri ostale biskupije u BiH zajedno, a potom i Banjolučka biskupija, i to njen sjeverni dio, a dijelom i Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija. O stanju Katoličke crkve u RS govorio je nadbiskup metropolit vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić za KTA.

Nanošenje straha

- Rat na tim područjima imao je sljedeću strategiju: prvo zaplašiti, onda i prognati ljude i opljačkati njihovu imovinu. Brojni ljudi su pred opasnošću ratnih zbivanja i prijetnje smrću sklonili žive glave i potom se nastojali snaći u mjestima kamo su došli. Gotovo svi su iskusili teške prognaničke i izbjegličke dane pa samo oni uistinu znaju kako im je bilo. Mnogi su, nažalost, ubijeni, a nije mali broj onih kojima, ni nakon toliko godina poslije rata, nisu pronašli smrtne ostatke. Veliki dio Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije te jedan dio Trebinjsko-mrkanske biskupije ostao je najvećim dijelom bez Hrvata katolika na tim prostorima - rekao je kardinal Puljić.

I u godinama poslije rata stanje u tom bh. entitetu bilo je i dalje teško, navodi KTA, što pokazuju i česti napadi na vjernike.

- Nažalost, i nakon rata nastavila je živjeti strategija da se jednonacionalnim sačuva teritorij s kojeg su prognani drugi i drugačiji. Nanošenjem straha i raznim administrativnim metodama spriječen je povratak mnogima koji su se htjeli vratiti posebno u prvim poratnim godinama. Onim Hrvatima koji su se vratili u entitetu RS, a uglavnom je to bilo samoinicijativno, često su doživljavali prepade i pljačku. Najčešće nisu imali istinsku zaštitu lokalne policije ili međunarodnih predstavnika, a za njih se, osim časnih iznimaka, nisu zauzimali ni hrvatski predstavnici vlasti u BiH ili šire. Sredstva za povratak, koja je davala međunarodna zajednica, redovito su išla preko lokalnih vlasti. Zato ne čudi da je, prema nekim statistikama, samo oko 2 ili 3 posto od ukupnih spomenutih sredstava za povratak istinski utrošeno za povratak prognanih i izbjeglih Hrvata katolika - rekao je kardinal.

- Kada bi se lokalnim vlastima obraćali za pomoć i zaštitu, ponekad su im znali otvoreno prigovoriti i zapitati ih: a gdje su vaši predstavnici? Nažalost, oni koji su trebali predstavljati Hrvate na tim prostorima, više su zanimanja pokazali prema onima gdje žive većina Hrvata, a one u dijaspori su zanemarivali i na tim su se prostorima pokazivali uglavnom kada su im bili potrebni njihovi glasovi na izborima - istakao je kardinal Puljić.

Na konstataciju KTA da je mnogima neshvatljiva šutnja najviših hrvatskih predstavnika vlasti kada je riječ o pravima Hrvata u tom dijelu BiH, Puljić je naveo kako ga "duboko boli što naš čovjek na tim prostorima nema potrebnu zakonsku zaštitu iako neki smatraju da predstavljaju naš narod u vlasti."

- Ni stranački ni lični interes ne smije negirati ljudska prava pojedinca, a pogotovo naroda koji trebaju zastupati. Zato očekujem da i Hrvati u BiH na svim prostorima budu jednako zaštićeni i jednako zastupljeni - rekao je kardinal Puljić.

Imovina u BiH

Činjenica je da je 7. veljače 2020. Ustavni sud BiH razmatrao apelaciju i zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS te da je utvrdio da je odredba protivna Ustavu BiH i da isključivu nadležnost u pitanju državne imovine ima Bosna i Hercegovina, naveo je Puljić istakavši da bi provedba entitetskog zakona bila dokrajčivanje etničkog čišćenja.

- Entitetske vlasti nisu nadležne donijeti ni zakon o povratu imovine prije nego što država donese takav zakon. Takav zakon bio je svojedobno donesen na nivou entiteta RS pa ga je visoki predstavnik ukinuo dok ne bude donesen zakon na državnom nivou. Na žalost, i bez zakona oduzeta imovina na teritoriju cijele BiH često se prepisuje onima koji nisu njeni stvarni vlasnici. Unatoč svih zakonskih igara, privatna imovina u normalnim demokratskim društvima je nešto na čemu se temelje zakoni demokratije - rekao je kardinal.

Podsjećamo, sedam od ukupno devet sudija Stab+vnog suda BiH,  glasalo je za odluku kojom je osporen član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištvu Republike Srpske. Protiv su glasali predsjednik Ustavnog suda – Zlatko Knežević i Miodrag Simović, dok su za glasale sudije – Mato Tadić, Valerija Galić, Mirsad Ćeman, Seada Palavrić, Margarita Caca Nikolovska, Tudor Patiru i Giovanni Grasso. To znači da su, osim međunarodnih sudija i onih iz reda bošnjačkog naroda, i sudije Hrvati glasali da se ukida odredba Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS.