Oko 560. godine Avari su prodrli na područje Karpata i zavladali Slavenima. Granica njihove moći išla je od današnje Srbije do Balatona u Mađarskoj, zatim istočno do Bratislave i duž južne Slovačke i Rutenije.

Nakon propasti avarsko-slavenske opsade Carigrada, početkom 7. stoljeća, Slaveni sjeverno od Dunava podigli su ustanak protiv Avara. Pritom su kupovali oružje od franačkih trgovaca sa zapada. Jedan od tih trgovaca bio je Samo, porijeklom Franak iz Senonije u današnjoj Francuskoj.

VLADAR SAMO UTEMELJIO JE PRVU ZAJEDNIČKU DRŽAVU SLAVENA

Uskoro se pokazalo da Samo ima veće ambicije od trgovanja jer se uspio nametnuti kao vođa pobunjenih Slavena.

Pod njegovim vodstvom Slaveni su zbacili vlast Avara te 623. izabrali Sama za svoga prvog vladara. Arheološka istraživanja pokazala su da su se u sastavu Samove države nalazile: Moravska, Slovačka, Donja Austrija, Karantanija, Lužička Srbija na Labi i dio Češke. Središte te države uvelike se poklapalo s onim buduće Velikomoravske Kneževine (9. i početak 10. stoljeća).

Vođa Samo je 631. ušao u rat s Francima, pod optužbama da su njegovi vojnici opljačkali i pobili neke franačke trgovce. Franački kralj Dagobert I. Merovinški poveo je vojsku protiv Sama, ali je teško poražen.

Samo je uz pomoć lužičkosrpskog vladara Dervana izveo protunapad i opljačkao pokrajinu Tiringiju. Samova država raspala se ubrzo nakon njegove smrti 659. godine. Iako je Samo imao 12 supruga i 37 djece, država nije imala institucije koje bi omogućile miran prijenos vlasti s jedne generacije na drugu. Avari su se vratili na prostor južne Slovačke i pomiješali s tamošnjim Slavenima, dok su Slaveni u ostalima dijelovima bivše države očuvali neovisnost. Svi ovi događaji prethodili su nastanku  Velikomoravske Kneževine.

(SB)