Nije prošlo ni dva mjeseca nakon uspostave zločinačke Nezavisne Države Hrvatske, a novonastala se država morala odreći dijela svog teritorija u korist fašističke Italije. To je regulirano potpisivanjem Rimskih ugovora od 18. maja 1941. godine. Ugovore su u Rimu potpisali Ante Pavelić i Benito Mussolini, a prisutni su bili i talijanski ministar vanjskih poslova, grof Ciano, te svi ministri vlade NDH.

Rimski ugovori sastoje se od tri dokumenta. Prvim je utvrđena granica između dvaju država. Njime je Italiji pripalo područje Prve zone, koja je obuhvaćala dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara, najrazvijeniji dio Dalmacije, zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša, te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara. Na jugu otoci Korčula i Mljet, ali i Boka Kotorska.

Drugim dokumentom NDH se obvezala da u jadransko-primorskom području neće podizati nikakve vojne objekte ni držati ratnu mornaricu, osim manjih postrojbi za potrebe policijske službe. To je bila Druga zona koja se protezala od Prve zone do linije Vinica – Plitvička jezera – Plješivica – Čabar – do planina Prenj i Troglav u Bosni i Hercegovini.

Treći dio sporazuma definira politički odnos kojim Italija preuzima garancije za političku neovisnost NDH.

U službenoj obavijesti o sklapanju Rimskih ugovora navodi se da je “uspostavljena Kraljevina Hrvatska” te da je Pavelić kralju Viktoru Emanuela III. u ime Hrvatske ponudio krunu kralja Zvonimira dinastiji Savoja, a za hrvatskog kralja određen je vojvoda od Spoleta. On je trebao biti okrunjen kao Tomislav II., no to nikada nije učinjeno.

Posljedice ugovora su bile katastrofalne. Nestanak početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom pretočio se gnjev na ustašku vlast, što je bio okidač za splitske radnike, komuniste i antifašiste da počnu sa štrajkovima, diverzijama i svim mogućim oblicima otpora.

Već u junu 1941. Talijani zabranjuju rad svim hrvatskim kulturnim i sportskim društvima, te mijenjaju imena ulica u talijanska. Uskoro se zabranjuje djelovanje svim strankama i organizacijama osim Biskupskog ordinarija, a Židovima se zabranjuju ulazi u lokale i kupališta.

Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, svi krajevi vraćeni su NDH, ali su u biti bili pod kontrolom njemačkih trupa.

Za konačni povratak okupiranih područja zaslužni su Titovi partizani, a 26. oktobra 1944. godine partizani su oslobodili Split, grad u kojem je osnovan prvi ilegalni partizanski pokret u Europi.

(SB)