PIŠE: DANIJAL HADŽOVIĆ

U svom prepoznatljivom teatralnom stilu predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je jučer da je sit pridika i moralnih i političkih tirada iz Bosne i Hercegovine i poručio da niko ne treba da mu objašnjava kako da obavlja posao predsjednika države.

Upitan da prokomentariše izjave Željka Komšića i Bakira Izetbegovića, koje se tiču reagiranja Srbije na situaciju u toj zemlji, ali i na postupke Milorada Dodika, Vučić kaže da postoji kampanja u regionu da Srbija mora da se optuži za sve probleme.

"A kad ih pitate šta sam uradio i rekao, nema odgovora, nego što nisi sprečio Dodika? Nije moj posao ni da sprečavam ni da ne sprečavam Dodika, već da govorim u ime Srbije. Nećete vi da mi govortite šta ću da govorim u ime Srbije", rekao je Vučić novinarima u Beogradu.

Zanimljivo je kako Aleksandar Vučić, slično poput Milorada Dodika, odnos prema BiH i Daytonskom sporazumu tretira kao švedski stol – kada je to u interesu srpske nacionalne politike onda Srbija odjednom ne samo da ima pravo da se miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, nego sebi daje i izmišljenu ulogu “garanta” Daytonskog mirovnog sporazuma koji je navodno dužan da rovari po Bosni i Hercegovini. Upravo to da je Srbija garant Daytonskog mirovnog sporazuma Vučić je ponovio u januaru ove godine.

Vučići ne smeta miješanje u unutrašnja pitanja BiH, niti je osjetljiv na suverenitet BiH i prava konstitutivnih naroda, kada s Miloradom Dodikom dogovara da Srbija i RS uvode isti nastavni program kada su u pitanju “nacionalni predmeti”, Vučić, koji poštuje cjelovitost i integritet BiH, “i sve što narodi dogovore”, nema  problem ni da tu istu BiH koristi kao sredstvo trgovine (svaka veza s proizvodnjom političkih kriza od strane Milorada Dodika je namjerna) kada pregovara o budućem statusu Kosova i položaju Srba na njemu.

Nema Vučić problem s miješanjem u unutrašnja pitanja BiH kada njegov odani dugogodišnji ministar Aleksandar Vulin upućuje direktne prijetnje riječima da “RS nema svoju vojsku, ali ima srpski narod”, i da

“Sve dok Srbiju vodi Vučić, Republika Srpska će biti čuvana i biće joj pružana pomoć” ili da je RS de facto nezavisna država".

Ne smeta Vučiću dakako ni kada njegov ministar vanjskih poslova Ivica Dačića pitanje Kosova veže uz sudbinu BiH i tvrdi da ako Kosovo ima pravo na otcjepljenje, to pravo mora da ima i Republika Srpska..

Pa kako to da Vučiću uopšte ne smetaju nasrtaji na BiH, miješanja u njen školski sistem, unutrašnja pitanja, konstatno organizovanje skupova svesrspkog jedinstva s Miloradom Dodikom, negiranje državnosti BiH, međutim, kada isti taj Milorad Dodik otvoreno najavljuje kršenje Daytona i udara na Bosnu i Hercegovinu, pa se od Vučića kao prvog srpskog lidera zahtijeva da ga “primiri”, Vučić odjednom sa svim tim nema ništa i on poštuje cjelovitost BiH te ne može i ne želi da utječe na DOdika.

Naravno, radi se o najplićem obliku demagogije i zamajavanja javnosti po kojoj je Vučić nadaleko čuven.

No šta je u svemu istina? Ima li prema Daytonskom mirovnom sporazumu Srbija pravo da se miješa u unutrašnje stvari BiH i ima li ona i ikakve odgovornosti?

Dayton iako omogućava da Srbija i RS održavaju specijalne veze, Srbiji ne nudi ulogu nikakvog garanta. Ali je po njemu Srbija jedna od potpisnica kao zaraćena strana. Drugim riječima, potpisivanjem Daytona Srbija se obavezala da će poštovati nezavisnost, cjelovitost i teritorijalni integritet BiH, i baš s te strane, Srbija je uslovljena reagovati na one politike i poteze koji bi tu cjelovitost i teritorijalni integritet doveli u pitanje.
A upravo po činjenici da Srbija vješto izbjegava reagovati kada Dodik vrši udar na BiH, njen Ustavni sud ili njene institucije, dok s druge strane pokušava trgovati sa sudbinom BiH i permanentno krojiti i kontrolisati političke procese i odnose u njoj, samo po sebi dovoljno govori koje su stvarne namjere te države prema Bosni i Hercegovini i koliko iskreno drže do odredaba Daytona.