Kako je vakcina otkrivena?

Prije nego što su nastale vakcine, svijet je bio opasno mjesto za život. Milioni ljudi umirali su svake godine od bolesti koje danas mogu da se spriječe.

Kinezi su prvi otkrili rani oblik vakcinacije u 10. vijeku: „variolacija" je predstavljala izlaganje zdravih ljudi ranicama i krastama uzrokovanih bolešću, kako bi se izgradio imunitet.

Osam vijekova kasnije, britanski ljekar Edward Jenner primetio je da mljekarke dobijaju kravlje boginje, ali da rijetko oboljevaju od onih smrtonosnih.

Velike boginje su vrlo zarazna bolest od koje je umrlo 30 odsto zaraženih. Onima koji su ih preživjeli, često su na tijelu ostajali ožiljci ili su oslepjeli.

Doktor Jenner je 1796. godine izveo eksperiment na osmogodišnjem Jamesu Phillipsu. On je ubrizgao gnoj u dečakovu krv, a njegov organizam je ubrzo razvio simptome.

Kada se Phillips oporavio, Jenner je ubacio u njega i virus malih boginja, ali je dječak ostao zdrav, jer je izgradio imunitet.

Kada su 1987. godine objavljeni rezultati, skovana je i riječ vakcina od latinske riječi vaca, što znači krava.

Šta su vakcine?

Vakcine su medicinski preparati koji sadrže oslabljenog živog ili mrtvog uzročnika bolesti, a, u nekim slučajevima, samo neki fragment uzročnika koji stimuliše imuni odgovor organizma da stvori antitijela. Antitijela su posebna klasa proteina koja imaju određene specifičnosti u strukturi molekule.  Te specifičnosti pomažu antitijelu da „prepozna“ uzročnika te da aktivira imunološki sistem organizma da uništi tog uzročnika. Neke od bolesti od kojih se možemo zaštiti vakcinama su morbili, difterija, polio, veliki kašalj i rubeola.

Značaj vakcina

Vidite, naš organizam je stalno, u svakom trenutku, izložen mnogim tvarima iz vanjske sredine. Od polena koji se nalazi u zraku koju udišemo i hrane koju jedemo, do različitih patogena, pogotovo bakterija i virusa koji izazivaju bolesti – sve djeluje na naš organizam. Naš imuni sistem – odbrambeni sistem našeg organizma, sposoban je da se sa velikim dijelom tih novih tvari izbori sam. Međutim, postoje načini da imunom sistemu “pomognemo”.

Stanice našeg imunog sistema mogu prepoznati i uništiti ono što je za nas opasno. Jedan dio našeg imunog sistema, stanice koje naučnici nazivaju B-limfociti, ima sposobnost da luči tvari koje uništavaju opasnost. Pod “opasnostima” podrazumijevamo ponajviše bakterije i viruse.  Ove tvari su veoma specifične strukture i reaguju samo na određen tim „napasnika“. Te tvari nazivamo antitijela. Ovaj sistem je sposoban da „nauči“ nešto o obliku novog napasnika i da pamti njegove osobine ako ga opet sretne. Upravo stoga kada preležimo vodene ospice (varičele), mi nećemo dobiti tu bolest. Kažemo da je naš organizam razvio otpornost ili imunost na neku bolest.

Vakcine su precizniji i efikasniji način zaštite od nekih veoma opasnih bolesti.