KRATKA POVIJEST KORONAVIRUSA: Kako su kineski komunisti, umjesto da tumače, promijenili svijet…

Analizu bivšeg predsjednika Skupštine grada Novog Sada, Aleksandra Jovanovića, sa portala Anatomija.info prenosimo u cijelosti

  • Društvo

  • 03. Apr. 2020  

  • 2

Piše: ALEKSANDAR JOVANOVIĆ

Podsetimo na hronologiju nekih zanimljivih i važnih događaja u nastanku korona virusa, jer ćemo tako lakše razumeti zašto se sada nalazimo u globalnoj pandemiji, gde je (zasad) najmanje trećina ljudske populacije u nekoj vrsti izolacije i u strahu da će se zaraziti. Opsednuti i uplašeni od svakodnevnih vesti i slika ljudi koji umiru, zaboravljamo kako smo došli do ovoga i odakle je sve poteklo.

8.12.2019. godine u Vuhanu, u Kini, uočen je prvi slučaj nove bolesti koja će se zvati kovid-19.

Do kraja decembra kineski lekari su imali naređenje da javno ne govore ništa o novom virusu. Starijima je rečeno da nose masku i da idu kući da se leče sami.

29.12. bolnice u Hubeju zvanično registruju četiri slučaja „upale pluća nepoznatog porekla“.

30.12. kineska država šalje stručnjake u Vuhan da istraže slučaj. 

31.12. kineske vlasti su obavestile Svetsku zdravstvenu organizaciju o pojavi bolesti koja ima oblike upale pluća.

01.01. zatvara se „mokra“ pijaca (Huanan Seafood Wholesale Market), koja se smatra za mesto na kojem se virus preneo.

01.01. počinju prva hapšenja u Kini zbog „širenja panike“. Uhapšeno je osam lekara koji su pisali o novom virusu.

08.01. prva žrtva korona virusa bio je 61-godišnji muškarac iz Vuhana.

13.01. prvi potvrđen slučaj zaraze korona virusom van Kine bio je na Tajlandu. 61-godišnja žena koja nije bila na pijaci u Vuhanu. Nakon toga se pojavljuje i drugi slučaj. 

16.01. Japan je potvrdio prvu zaraženu osobu, čovek u svojim tridesetim godinama koji je doputovao iz Kine.  Tih dana u Vijetnam su doputovali turisti iz Kine sa simptomima. Odmah su bili smešteni u karantin. 

17.01. umire druga osoba u Vuhanu, muškarac 69 godina starosti. 

18. 01. održana je velika proslava samo nekoliko kilometara od mesta gde se preneo virus, na kojoj je bilo oko 100.000 ljudi. Taj dan već je prijavljeno 45 slučajeva. Kineske vlasti i dalje govore da virus nije jako zarazan.

20.01. zvanična Kina, personifikovana u predsedniku Kine i Generalnom sekretaru Komunističke partije Kine (KPK) Si Đinpingu, priznaje da postoji novi virus koji se prenosi sa osobe na osobu.

21.01. prijavljen prvi slučaj zaraze u Hong Kongu. 

U ovom periodu obeležava se Kineska nova godina. Proslave traju više od dve nedelje.

23.01. grad Vuhan je stavljen u karantin. Procena je da je do tada iz Vuhana izašlo oko pet miliona ljudi. Ljudi su tog dana mogli da izađu avionom ukoliko nisu imali povišenu temperaturu. Tog istog dana u Evropi je registrovan prvi slučaj u Francuskoj.

26.01. drugi slučaj u Evropi, u Nemačkoj.

27.01. gradonačelnik Vuhana daje ostavku. Cela država ga je optužila da je on jedini krivac za sve ovo. Neko mora da bude kriv, ali ne i sistem.

29.01. počinju hapšenja ljudi iz medija i pojedinaca koji govore o širenju virusa. Nekoliko gradova se stavlja u karantin, u njima živi oko 35 miliona ljudi. Počinje izgradnja bolnice za pacijente koji boluju od pomenutog virusa, koja će biti gotova za sedam dana

07.02. jedan od osam zdravstvenih radnika koji su upozorili na novi virus, Li Venliang, umire od kovida-19. Ovaj pojedinačni slučaj je najviše uzburkao javnost u Kini oko virusa. Kineske društvene mreže su pune besa na vlast što su o ovome ćutale. 

24.02. prvi slučaj na teritoriji bivše Jugoslavije je bio u Hrvatskoj, a dan posle u Severnoj Makedoniji. 

25.02. virus se raširio po celoj planeti. Da budemo precizni, zvanično su potvrđeni slučajevi na pet kontinenata. 

03.03. prvi slučajevi osobe sa korona virusom u Mađarskoj, Sloveniji. Dan posle u Bosni i Hercegovini a Srbija, kako kaže, zvanično, 05.03. 

11.03. SZO proglasila pandemiju korona virusa. 

Dakle:

Bilo je potrebno 43 dana da zvanična Kina, odnosno Kineska komunistička partija, prihvati istinu da se pojavio novi smrtonosan i veoma zarazan virus. Mesec i po dana je bilo potrebno da Kina krene u akciju suzbijanja potpuno novog virusa za ljudsko telo. Poražavajuće i neverovatno.

Tog 20. januara cela država se ujedinjuje. Država, administracija, odnosno predsednik Si Đinping i Komunistička partija Kine (koji zapravo jesu država), javno saopštavaju da virus postoji i da je opasan. Kao i u svakom autoritarnom sistemu, javlja se prisilno jedinstvo, odanost i potpuno poverenje prema vladi koja se bori protiv neprijatelja zvanog korona. Preko noći, to je postala državna politika. Nacionalizam bukti i njegova uloga je da se daje privid rešavanja problema koji do juče zvanično nije nikada ni postojao jer za to nije bilo zvanične potvrde. Bilo je potrebno da neko digne ruku, da klimne glavom, da se čeka dovoljno dugo da se neko ne naljuti i da se ne snose partijske posledice, da se donese politička odluka da, nešto što u realnosti postoji, sada postoji i u njihovoj realnosti.

Da je bilo više informacija, da se o novom virusu javno govorilo, moglo se mnogo ranije krenuti u sprečavanje širenja istog. Dragocene nedelje, skoro dva meseca, izgubljene su zbog potrebe da se ćuti. Za to vreme virus se verovatno mogao lokalizovati, ili se u najmanju ruku mogao usporiti u širenju po svim kontinentima. 

Uzrok pandemije je u autokratskom kineskom režimu

Ono što je nedeljama bilo jasno lekarima, stručnjacima sada je postalo i zapravo istinito. Nauka je oduvek plaćala najveći danak zbog istine. Ako nauka kaže da je virus opasan po ljude, onda je to činjenica. Ako ideologija, teologija kažu da nije opasan i ako se država vodi tim principom, onda imamo problem i siguran krah. Bezbroj je takvih primera. Kineska komunistička partija je ćutala o virusu jer je smatrala da to nije istina, bar ne njena.  Nije verovala svojim naučnicima, svojim institucijama u koje toliko ulaže, jer smatra da od njih treba da ima korist za sebe. Ona se tako stavila iznad istine, kao moralni, pravni, nad-državni autoritet koji ima pravo da kaže da nešto što nauka tvrdi nije istina. Najvažniji zadatak nije bio ispitivanje virusa, njegova izolacija, nego da se suzbiju „glasine“. Nauka i zdravlje, medicina i činjenice su bile manje važne od protoka informacija koje nisu bile pod kontrolom države.

Kina je počela sa gradnjom bolnice za zbrinjavanje pacijenata obolelih od kovida-19 i krenule su pohvale sa svih strana sveta. U našim medijima se o tome priča kao o svetskom čudu, hvali efikasnost i brzinu sistema, koji je zapravo sve samo nije to. Brze odluke o zatvaranju desetine miliona ljudi u svojim domovima i masovnim gradnjama još bolnica jedino se mogu doneti i sprovesti čvrstom rukom, autoritarnim i centralizovanim režimom. Ovaj tip vlasti počinje da dobija simpatije i pohvale u svetu, a posebno kod nas. Smatra se da je to jedini državni sistem i ustrojstvo koji može da pobedi ovaj virus i da tu nema mesta demokratiji.

A zapravo sve je obrnuto. Jer upravo je takav sistem vladanja – gde nema demokratije, slobode govora i ljudskih prava – i doveo do toga da se ovakav virus proširi po celoj planeti. Zataškavanje istine, ućutkivanje struke dovelo nas je do toga da se sada trećina stanovnika planete nalazi u nekoj samoizolaciji, karantinu. Naravno, krivac mora da postoji, u to nema sumnje, ali za KPK krivac se ne dokazuje, nego se pokazuje. Jedna od prvih “žrtava”  ovog načina funkcionisanja je gradonačelnik Vuhana, a kasnije partijska struktura provincije Hubei. U želji da kontroliše sve, sistem time preuzima odgovornost za sve odluke koje se na nižim nivoima donose, jer one moraju dobiti saglasnost vrha. U prilog tome ide i izjava gradonačelnika Vuhana, koji je na pitanje zašto nije javnost informisana o stanju sa epidemijom, rekao da za to treba odobrenje nadležnih.

Beskrajna manipulacija

Ono što ovakav sistem ne želi, jeste prihvatanje odgovornosti i eventualne krivice. Sve mora da bude podređeno ideologiji, partiji, sistemu pa menjaju i dorađuju i kvantitativne i kvalitativne činjenice. Brojke od oko 80.000 obolelih u Kini teško da iko više može da uzme kao relevantne. Smrtnost i uzroci smrtnosti onih koji su imali virus i koji su bolovali od njega su nejasni i podložni beskrajnoj manipulaciji. 

Komunistička partija Kine, njeno birokratsko i administrativno ustrojstvo, lagala je sebe, svoje građane, građane Vuhana, ali još gore – ceo svet koji je više od mesec dana držan u zabludi da nema razloga za brigu i da je sve pod kontrolom. Lagala je jer u Kini nema slobode govora, pošto je sloboda govora antipod takvom sistemu vladanja. Posledica njhovog laganja je da je danas pandemijom ugrožena cela planeta. I nije u pitanju samo zdravstvena ugroženost, nego i sve posledice koje će uslediti. Na prvom mestu ekonomija. O temi svetske ekonomije i Kine će se tek posebno pričati.

Kovid-19 je brzo dobio svoj politički špic-namen, pa ga desničari i Tramp zovu i „kineski virus“, što je svakako pogrešno i rasistički. Ako bi trebalo da ima nadimak, možda bi najbolje bilo nazvati ga „KPK virus“ jer je Komunistička partija Kine najviše odgovorna za pandemiju.

Da ne bude zabune, Kini se ovo nije desilo odjednom niti prvi put. SARS, svinjski grip, ptičji grip, Velika kuga u srednjem veku, azijska gripa 1956-58. godine, hongkonška gripa 1968-69. godine (od koje je kod nas preminulo oko pola miliona ljudi), vode poreklo iz Kine. Razlozi za ovo su mnogobrojni: velika gustina stanovništva, njihova bliska povezanost sa ruralnim stanovništvom gde se konzumiraju divlje životinje bez sanitarne kontrole, higijenski uslovi koji nisu odgovarajući za takav način života itd. Kinezi moraju imati više svesti i odgovornosti kada se govori o nastanku i daljem širenju virusa iz njihove zemlje. Oni moraju da imaju razvijen sistem, iskustvo i ideju da se takve stvari dešavaju i da razmišljaju o razlozima za njihov nastanak. Drugim rečima, umesto da šire svoju „meku“ moć, mogli bi više da se posvete suzbijanju stvaranja i širenja opakih bolesti koje odnose više žrtava i materijalne štete nego ratovi.

„Mandat Neba“

Ovaj svojevrsni izvoz virusa se mora zaustaviti. Više pažnje se mora posvetiti i unutrašnjoj bezbednosti ishrane koja se često spominje kao veliki problem u Kini. Jedan od tih problema su i  takozvane „mokre“ pijace gde se jedu ugrožene divlje životinje. Tačnije, neke od njih se tu žive donose, kolju, pripremaju, kuvaju i konzumiraju. To je, dakle, farma, klanica, mesara i restoran, sve u jednom. Potencijalno najjača ekonomiju na svetu u 21. veku ne sme to sebi da dozvoli. Sadašnji svet ne može da prihvata ovo kao normalno. To  ne pripada savremenom čovečanstvu i civilizaciji. Ako se pojedine zemlje kontrolišu i ograničavaju sankcijama zbog ponašanja koje može da ugrozi druge zemlje, poput Irana i Severne Koreje, onda se mora razmišljati i o postupcima Kine u svojevrsnom “obogaćivanju” virusa i izvozu istih. Iran i Severna Koreja su pod sankcijama zbog neadekvatne kontrole upotrebe nuklearnog oružja. Da li to vidimo i na nivou virusa iz Kine?

Da neko ovo ne bi protumačio pogrešno, ovo nisu razmišljanja i pitanja koje imaju bilo kakvu rasističku, nacionalnu obojenost jer bi takav način razmišljanja bio poguban, pogrešan i suprotan osnovnoj poruci. Ovde se govori o pogrešnom sistemu, “ideologiji” i načinu funkcionisanja i življenja. Svet ne sme da se deli nacionalizmom, rasizmom, religijom. To još “iskašljavamo” od Drugog svetskog rata. Ali da bismo ubuduće prestali kašljati zbog kovida-19 i sličnih bolesti – moramo da lečimo izvor problema.  

„Mandat Neba“ (Mandate of Heaven) je staro kinesko verovanje da pred kraj vladavine svake dinastije dolazi do velike apokalipse, nesreće koja donosi veliku štetu, patnju. Neki mogu negirati da se ovo može nazvati Mandat neba KPK (Komunističke partije Kine) ili „Kineski Černobil“, jer možda neće doći do tog ishoda. Ali, jedno je sigurno: ovo će zauvek poljuljati poverenje u KPK i u samu Kinu na svetskoj sceni. 

(autor je bivši predsjednik Skupštine grada Novog Sada, magistar sociologije)

(Prenosimo s portala Anatomija.info)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 2

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...