Piše: AMARILDO GUTIĆ

Glasovima dva dioničara Aluminija, Vlade Federacije sa 44% i Vlade Hrvatske sa 12% dionica prihvaćena je ponuda „Abraham Group“ o iznajmljivanju pogona Ljevaonice. Prethodno je punuda ove izraelsko-kineske grupacije bila dva puta odbijena, no sada je prihvaćena iako je resorni ministar Nermin Džindić izrazio neslaganje i za ovaj eventualni ugovor, ocjenjujući ga štetnim.

Razlozi su bila nerealno niska cijena garantovane električne energije koju su iz Abraham Grupe tražili, ali i podozrenje spram cijelog angažmana jer je sve ukazivalo da su u pozadini Dragan Čović i interesne grupacije povezane sa Rusijom, o čemu je Žurnal pisao.

No, ovih turbulentnih dana HDZ i SDA imaju brojne nedorečene interesne stavke na „političkoj tržnici“ i prihvatanje ponude može se shvatiti kao dio toga, iako samo uslovno. Kažemo uslovno, jer koliko god se iz okruženja predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića širio optimizam jer se ostvaruje njihov plan, sve je tek jedna faza do konačnog potpisivanja ugovora s izraelsko-kineskom grupacijom. Ukoliko bi i zanemarili trenutnu situaciju sa borbom protiv korona virusa, do konačne verzije ugovora treba ispuniti još nekoliko preduslova.

Vremensko trajanje ugovora trebalo bi biti 15 godina, a plaćanje najamnine podijeljeno je u tri faze. Prve dvije godine mjesečni zakup bio bi 30 hiljada, naredne tri godine 40 hiljada, te preostalih deset godina 50 hiljada maraka. Ukoliko bi ugovor bio produžen još petnaest godina najamnina bi bila 75 hiljada maraka mjesečno.

Prema stavkama ugovora u koji je Žurnal imao uvid, ugovorom bio bio obezbjeđen posao za 170  radnika, koji bi bili primljeni unutar pet mjeseci od stupanja ugovora na snagu, a još 50 bilo bi zaposleno nakon pokretanja pogona ljevaonice. Previđena minimalna plata je 1100 maraka. Sa stanovišta radnika Aluminija, kojih je od 900 u julu prošle godine preostalo tek 60, ovo je konačno, makar uslovno, dobra vijest.

Iako je najavljivano da Abraham Group neće insistirati na beneficijama, primjetno je da se u članku 2. stav b. prijedloga ugovora očekuje oslobađanje od plaćanja carina na nelegirani aluminij. To je svakako stavka koja može prolongirati proces. Tu je i dio koji kazuje da se Ugovoru ne bi smjeli protiviti založni vjerovnici Aluminija, a najveći dug ova firma pored nekoliko banaka ima i prema Elektroprivredi HZHB.

Da bi Elektroprivreda HZ HB to prihvatila, mora biti sazvana Skupština društva, a tada ponovo glavnu riječ ima Vlada FBiH. Na štetnost ugovora ne ukazuje samo resorni ministar.

„Donošenje ovakve odluke je protivno zakonu jer se kosi sa odlukom o finansijskoj konsolidaciji, jer ne osigurava opstojnost Aluminija u hladnom pogonu, protivno je i Zakonu o finansijskom poslovanju FBiH. Ukoliko Vlada ne pokrene kaznenu odgovornost, naša Udruga podnijeti će krivične prijave i tužbe protiv svih počinitelja ovog djela,” rekao je nakon sjednice Skupštine Zlatko Topić, predstavnik Udruge malih dioničara.  

Ništa manje sporan nije ni član 14, prema kojem Abraham Group može direktno pristupiti svim povjeriocima koji nisu pod upravom Federalne vlade, te postići sporazum o otkupu duga.

Kako je uobičajeno, dug bi se otkupljivao za nižu sumu od efektivnog, jer je potpuno namirenje od samog Aluminija dugoročno itetako neizvjesno. Abraham Group bi brzo mogla postati i najveći povjerilac firme, a tada su aduti u pregovorima o iznajmljivanju ili čak konačnoj prodaji Aluminija u potpunosti na njihovoj strani.

Sve navedeno treba biti nagovještaj radnicima, koji su na žalost  jedine žrtve ovih političko interesnih trvljenja, da uslovno prihvate optimistične vijesti kojima ih obasipaju iz pojedinih krugova. Radničke sudbine za te su „pozitivce“ oduvijek bile potpuno nevažne, baš kao što je HDZ-ova ministrica Jelka Miličević nakon gašenja Aluminija poručila radnicima: „Što će vam uplata staža kada ionako idete u Njemačku...“

(zurnal.info)