Jedna od glavnih tema u političkoj javnosti proteklih dana jesu problemi sa kojima se suočavaju poduzetnici, uslijed novonastale krize. Mnogo je lica u javnosti, koja ocjenjuju stanje i predlažu mjere, a rijetko se postavlja pitanje ko od tih lica uopće ima kredibilitet da govori o biznisu.

Isto važi i za današnju sjednicu Federalnog parlamenta, na kojoj zastupnici razmatraju "korona zakon".

Najveći dio njih nikada nije okusio privatni sektor. Rijetko ko je od parlamentaraca bio i radnik, a kamoli poslodavac u privatnom sektoru, te najveći dio njih zapravo zna samo šta znači uzimati novac iz budžeta, a ne i šta znači uplaćivati ga kroz poreze.

U tom kontekstu, malo je poznata činjenica da se federalna zastupnica Naše stranke Sabina Ćudić, kao jedna od najagilnijih zastupnica u raspravi o ekonomskom aspektu pandemije, prije (totalnog) ulaska u politiku, okušala i u privatnom biznisu.

Ćudićeva je naime u periodu 2012-2014. godina vodila dizajnerski studio pod nazivom "Studio Kolektiva", koji je proizvodio i distribuirao skupocjene torbe.

Razlog što je djelatnost "Studija Kolektiva" malo poznata jeste što je zastupnica Ćudić to svoje poduzetništvo vješto sakrila od očiju javnosti, ali i od očiju države, nakon što je ušla u politiku.

Sve stranice na društvenim mrežama, kao i web-stranica www.studiokolektiva.com, te blogovi Sabine Ćudić posvećeni "Studiju Kolektiva" su izbrisani ili nedostupni za pristup. Zašto se to desilo?

Na upit koji smo poslali Poreskoj upravi FBiH, u vezi sa "Studijom Kolektiva", dobili smo odgovor da nijedan privredni subjekt pod tim imenom, kao ni pod imenom Sabine Ćudić, nikada nije bio registriran kao poreski obveznik.

Jedini preostali javni tragovi o djelatnosti "Studija Kolektiva" jesu dva intervjua, čiji je tekst dostupan na internetu. Jedan je iz 2012. godine, koji je Ćudićeva dala "Oslobođenju", a u kojem govori o "Studiju Kolektiva" te njegovom najpoznatijem brendu – torbi "Zuko".

"Moj angažman potaknut strašću za dizajnom i kvalitetom, ali i realnim strahom da će Baščaršija, nekadašnji evropski zanatski centar, zbog nedostatka vizije i podsticaja grada – nestati. Bila mi je potrebna torba u koju može stati čitav moj dan, od knjiga i foto aparata do povrća i laptopa. Torba je inspirisana Zukom Džumhurom, njegovim nenametljivim stilom i pristupom putovanjima, stoga i ime", kazala je Ćudićeva.

U tom intervjuu ona dodaje da će "u budućnosti Studio Kolektiva služiti i kao spona između mladih dizajnera i dizajnerica i zanatlija, te na taj način podsticati inovacije i održivost zanatske proizvodnje u Sarajevu.

U intervjuu datom za magazin Buro, u novembru 2013. Ćudićeva kaže: "Nadamo se da su vlasnice emotivno vezane za Zuku (torbu, op. a.) i njegovo putovanje do njihovih ruku, i najčešće nam to potvrđuju šaljući nam fotografije sa Zukinih putovanja i mjesecima nakon što ga preuzmu."

Dobro upućeni izvori "Slobodne Bosne" kažu da je Sabina Ćudić preko "Studija Kolektiva" pravila i prodavala skupocjene torbe, koje su dosezale cijenu od 200 do 300 KM. Klijentela je uglavnom bila sarajevska elita, što se može prepoznati u načinu na koji Ćudićeva opisuje svoje torbe i njihove vlasnice.

Sama patetika i malograđanština vezana uz "Studio Kolektiva" i torbe Zuko je manje bitna od činjenice da je jedna federalna zastupnica obavljala obrtničku djelatnost, a nije plaćala porez državi.

"Slobodna Bosna" je 2014. godine već pisala o "Studio Kolektiva", u članku pod "Studio 'obavještajnog' kolektiva" u kojem je tematizirana činjenica da se ovaj dizajnerski studio nalazio u poslovnom prostoru, koji je bio u vlasništvu Izdavačkog preduzeća Rad, a koji je prešao u vlasništvo oca zastupnice Ćudić – Seada Ćudića, bivšeg pripadnika KOS-a i AID-a, koji je u Sarajevo stigao iz Beograda u aprilu 1992.

Općinski sud u sarajevu je 2002. godine donio rješenje po kojem je poslovni prostor u vlasništvu IP Rad, ali ta presuda nikada nije bila implementirana. Unatoč presudi, poslovni prostor je koristio Kabaš Krasnići, koji je osamdesetih godina stigao u BiH kao oficir bivše JNA.

Kabaš Krasnići se, nakon rata, vratio iz Njemačke u BiH i osnovao firmu sa Bakirom Alispahićem (BH Pol).

Sporni poslovni prostor, Krasnići je 2005. godine "prodao" Seadu Ćudiću, a nikada registrirani privedni subjekt "Studio Kolektiva" ga je koristio sve do ulaska Sabine Ćudić u parlamentarne klupe.

(S. B.)