Naša današnja priča vraća nas u februar 1943. godine. Tada su njemačke snage potučene kod Staljingrada, pri čemu je zarobljena čitava armija Wehrmachta, na čelu s feldmaršalom Paulusom. U isto vrijeme stanje na sjevernoafričkom frontu za fašiste više je nego zabrinjavajuće.

U sveopćoj atmosferi poraza i defetizma, Joseph Goebbels urla u mikrofon: “Želite li totalni rat”? Masa, okupljena u berlinskoj Palači sportova, mu odgovara: “Daaaaaa”!

Zločinac nastavlja ispaljivati verbalne rafale o židovskoj krivici, mesijankoj ulozi Wehrmachta te potrebi pojačanog angažmana njemačkog naroda u ratnim naporima, a pokliči u dvorani sa svakom rečenicom jačaju.

Oduševljenje publike snažno je ali, ispostavit će se i lažno. Galamdžije su, naime, pomno selektirani, kako bi se u propagandnom filmu prikazalo njihovo oduševljenje Goebbelsovim riječima. Ovo je samo jedan od primjera neograničene moći mašinerije koju je stvorio zloglasni nacistički ministar. Njegova sposobnost za mobiliziranje i manipuliranje masama, koje je smatrao “glupim, proždrljivim i zaboravljivim”, bila je osnovna karakteristika Josepha Goebbelsa. Njegovi govori mržnje pripremili su tlo za holokaust, a on je bio jedan od  najzaslužnijih za građenje kulta ličnosti Adolfa Hitlera, čovjeka s kojim je na kraju otišao i u smrt.

Hitlerov “krvnik u rukavicama”, kako su mu tepali, bio je među prvima koji su marketinške strategije uveli u sferu politike. Zadobio je punu kontrolu štampe, ali i kulturnog života, oblikujući javne predodžbe u skladu s nacističkom ideologijom. Kako bi zadobio naklonost masa, koristio se jednostavnim porukama i lako pamtljivim formulama a, kao sjajan psiholog, vrlo je rano shvatio da svijest najefikasnije zamućuju poluistine, a ne otvorene laži. Uz to, bio je iznimno vješt u korištenju novih medija, radija i filma, u propagandne svrhe. Beskurpulozan, patološki ambiciozan i inteligentan, vještinu manipulacije doveo je do nikad ranije viđenih vrhunaca. Na koji je način njegov propagandni aparat utjecao na živote pojedinaca, ilustrira tragična sudbina glumca i redatelja Kurta Gerrona, njemačkog Jevreja.

Slavni je Gerron 1830. bio na vrhuncu karijere. Dolaskom Hitlera na vlast, bio je prisiljen napustiti domovinu, strahujući od posljedica antisemitizma. Utočište je pronašao u Amsterdamu, ali samo privremeno. Godine 1943., nacisti su ga uhapsili te odveli u geto u češkom Theresienstadtu. Nesretni čovjek ondje bi umro da se u Goebbelsovom demonskom umu nije rodila monstruozna ideja.

Zločinac ga je natjerao da snimi propagandni film “Der Führer schenkt den Juden eine Stadt” (“Führer poklanja Jevrejima jedan grad”), koji je javnosti trebao pokazati kako se u Trećem Reichu humano postupa s deportiranim Jevreja. Redatelj Gerron je kao glumce i tehničko osoblje angažirao na hiljade logoraša, nadajući se kako će ih time spasiti od deportacije.

Njegove nade bile su uzaludne. U trenutku kad je međunarodnoj delegaciji prikazan Gerronov fim o idiličnim uvjetima života u Theresienstadtu, svi sudionici filmskog projekta već su bili likvidirani. Goebbels nije poštedio ni samog režisera.

Nesretni Kurt Gerron skončao je u koncentracijskom logoru Auschwitz, kao i svi njegovi statisti.

(SB)