Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Odgovor: Renterijer im je vratio milion maraka - njihovog tala iz prve faze tog lopovluka. MUP RS nakon četiri godine mora vratiti automobile, a prodajom istih "Porsche leasing" d.o.o. Sarajevo zaradiće dodatnih bar dva miliona. Znači, ukupna dobit iz ove lopovije penje se na bar TRI MILIONA maraka, a neka Višković sad proračuna je li svoj tal dobro odvagao.

U tekstu "Lukačev lizing je "pušing" za Republiku Srpsku" predstavio sam konkretne dokaze da 102 Škode Octavije, identične onima koje je MUP RS prošle godine iznajmio na četiri godine, realno koštaju nekih 3,9 miliona maraka. I to po maloprodajnim cijenama iste firme. Fotografisao sam cijene vozila identičnih karakteristika firme "Porsche leasing" d.o.o. Sarajevo i prezentovao ih u toj objavi, a ovaj dokaz ponovo postavljam u ovom tekstu.

Znači, da je ministar Dragan Lukač ušao u "Porsche leasing" kao običan kupac, za 3,9 miliona (bez PDV-a) mogao je u trajno vlasništvo kupiti 102 vozila identična onima koja je iznajmio. Sa PDV-om, to bi koštalo oko 4,6 miliona maraka. Savjestan ministar tražio bi i kakav popust s obzirom na to da je u pitanju za naše prilike zaista obiman posao, ali to je u ovoj lopoviji najmanji problem. Pokušavali su Lukač i Višković, sve podržani od strane Željke Cvijanović, objasniti javnosti kako je sklopljen odličan posao, ali matematika nedvosmisleno dokazuje drugačije. Za 5,7 miliona maraka (sa PDV-om) na četiri godine iznajmili su vozila koja su u trajno vlasništvo mogli kupiti za nekih 4,6 miliona.

Pritom je Republika Srpska, po svemu sudeći, platila i PDV za ova vozila iako je samo iznajmljivač (nije kupac), a na sve to plaćamo i kamatu za kredit kojim su obezbijeđena sredstva za nabavku vozila. Ukoliko neko zna da je Škoda Octavija u osnovnoj verziji na vaskolikom svijetu plaćana skuplje od ove naše ujdurme, volio bih da to objavi, ali teško da ima sličnog primjera.

Nema teorije da troškovi kasko osiguranja, zamjena guma i servisiranja dostignu 1,1 milion maraka - koliko su skuplje platili iznajmljivanje vozila od onoga koliko identična koštaju na našem tržištu. Elem, ključ marifetluka leži u činjenici da MUP RS nakon četiri godine mora firmi "Porsche leasing" d.o.o. Sarajevo VRATITI sva vozila.

Vrijeme prolazi, pa će za tri i po godine (od danas) policija ostati bez te 102 Škode, odnosno ponovo pregovarati o njihovoj kupovini od stvarnog vlasnika ili kupovati toliko novih vozila. Ukoliko MUP RS odluči otkupiti sporne automobile, valja građanima Republike Srpske "odriješiti kesu" minimalno još za dva miliona maraka.

Tako nas 102 Škode neće koštati već ugovorenih 5,7 miliona maraka, nego će cifra dosegnuti i nevjerovatnih OSAM (8) miliona. Jeste, osam miliona ćemo platiti nešto šta smo mogli imati za dvostruko manje novca ukoliko računamo po najnižim cijenama takvih modela vozila. I to govorim o maloprodajnim cijenama iste firme s kojom smo ovako "odlično poslovali"!

Ukoliko vlast odluči ponovo kupiti nova vozila, valja procjenjivati koliko će novi modeli koštati za tri i po godine, uz ciničku opasku da će možda procijeniti kako policiji bolje priliče Mercedesi. Ove 102 Škode ne mogu se kalkulaciono uračunavati s obzirom na to su iznajmljene i moraju, jednostavno, biti vraćene vlasniku. Ustvari, građani će još morati platiti skidanje policijskih oznaka i sve opreme. Znači, jednostavne matematičke operacije pobijaju sve silne mantre o "odličnom poslu" oko iznajmljivanja vozila za potrebe policije Republike Srpske. Tako sasvim sigurno možemo procijeniti da će "Porsche leasing" d.o.o. Sarajevo za tri i po godine biti u posjedu vozila vrijednih bar dva miliona maraka. Može se iz toga izvući više, ali računice uvijek izvodim oprezno, pa nastupam sa pozicije: 100 vozila puta 20.000 maraka. Bez ove dvije Super B, koje su koštale oko 200.000 maraka! S takvom računicom nastupao je i onaj ko je s Lukačom sklapao posao. U biti, "Porsche leasing" vozila je naplatio po maloprodajnim cjenama (i skuplje!) uz još 1,1 miliona maraka "dodatnih usluga". S njihove strane mogu staviti ruku pod glavu i čekati protok vremena. Svaka razbijena ili oštećena Škoda biće naplaćena od kasko osiguranja - koje plaća MUP RS, a odštete liježu na račun vlasnika vozila. Poslije četiri godine, eto im "iznajmljenih" vozila nazad, odnosno novih bar dva miliona maraka dodatne zarade. Nadam se da je iz ovih pojašnjenja jasno zašto govorim o mogućnosti da Lukač i Višković, u talu sa jaranom iz Sarajeva, "mažnjavaju" nekih tri miliona maraka nezakonite koristi stečene sklapanjem štetnog posla. Ukoliko je nekom nejasno - evo i konkretnih dokaza.

 
Ponovo postavljam fotografiju maloprodajnih cijena identičnih vozila preuzetih sa sajta  "Porsche leasing" d.o.o. Sarajevo, a pored su napisane cijene po kojima je Lukač vozila iznajmio. Vidite da je iznajmljivanje plaćano više od deset hiljada (10.000) maraka po vozilu u odnosu na maloprodajnu cijelu. Dakle, 100 vozila puta 10.000 maraka iznosi MILION maraka.

Sa pozicije sarajevske firme, računajte da su "na komad" prodali stotinu vozila, bez ikakvog popusta na količinu, a gdje se pod "specijalnim dodacima" podrazumijevalo četiri zvučnika (šta i Yugo ima u osnovnom paketu). Cijene sa gornje fotografije predstavljene su bez PDV-a, koji je prije prve registracije trebao platiti "Porsche leasing", a po konačnim računima, i to je palo na teret građana Republike Srpske. Baš kao što znamo kome u korist idu kasko osiguranje, servisiranje vozila i zamjena guma, a kakvi su dodatno plaćeni bar 1,1, milion maraka.

Nismo djeca: ovakav ugovor ministar će sklopiti samo ukoliko mu druga ugovorna strana vrati milion maraka zarađenih bez ikakvog truda i rizika. Čak i da je sarajevski iznajmljivač izvukao koju stotinu hiljada maraka (uz maržu), ostaje mu interes da za ovakav posao ministru vrati okrugao MILION maraka. Govorim samo o sklapanju posla, odnosno o prvoj fazi spornog kriminala! Naredna dimenzija muljaže, ponavljam, proizilazi iz činjenice da "Porsche leasing" nakon četiri godine dobija nazad stotinu vozila sa prosječnom vrijednošću od po najmanje 20.000 maraka. Dakle, eto im novih dva miliona profita bez truda i rizika. Imaju li računa ministra Lukača počastiti sa još MILION maraka?! Da se oni zadovolje sa svojim miliončetom?! Ovo ističem sa pozicije eventualnog čekanja na strani zastupnika "Porsche leasinga" dok se kompletna muljaža ne realizuje i naplati, ali to u ovdašnjim prilikama ide bitno drugačije. Lova se uzima odmah i "na komad", a koliko je Lukač doista uzeo, trebali bi ispitati nadležni istražni organi. Ovim dolazimo i do ključnog pitanja ove objave: zašto bi premijer Višković svom ministru dozvolio sklapanje ovog, po Republiku Srpsku nesporno štetnog posla?!

Bez Viškovićeve formalne saglasnosti, Lukač nije mogao zaključiti takav štetan ugovor. Opet kažem: nismo djeca. Još kako je Radovan Višković uzeo svoj dio tala iz ovog kriminala! Pitanje je samo koliki je njegov udio. To, opet, zavisi od broja moćnika koji su učestvovali u opisanom kriminalu, kao i od niza drugih faktora, a kojima ćemo se svakako baviti u narednom periodu.

Na kraju, moram spomenuti još jednu dimenziju ove teme, a to je činjenica da sam zbog javnog ukazivanja na ovaj kriminal nezakonito disciplinski gonjen i kažnjen. Zamislite, ministar Dragan Lukač donio je rješenje o mom disciplinskom (novčanom) kažnjavanju zato što sam ukazivao na njegov kriminal, odnosno kako je još jednom opljačkao "voljenu" Republiku Srpsku. Samo je u Republici Srpskoj moguće da ministar kažnjava osobe koje ukazuju na njegovu korupciju ili uzbunjuju javnost povodom kriminala kakav je ministar direktno počinio. Očigledno da ovaj "magistar pravnih nauka" još nije naučio elementarne postulate obaveznog izuzeća. Nigdje na svijetu u postupku povodom nečijeg kriminala ili korupcije ne može učestvovati onaj na čiju inkriminisanost se ukazuje, a najmanje takav može kažnjavati. Važi i za disciplinske postupke, da ne ulazimo u domen međunarodnih konvencija koje štite prava prijavitelja korupcije i uzbunjivača povodom korupcije. No, po ko zna koji put, Lukač je upao u zamku sopstvenog neznanja, a ovom prilikom uvukao je i Radovana Viškovića. Lukač u rješenju o izricanju novčane kazne tvrdi da sam iznosio neistine vezano za Viškovića i njega kada je ova sporna javna nabavka u pitanju. Odlično, sad imam pravo na dokazivanje vjerodostojnosti mojih navoda, šta podrazumijeva i pravo na uvid u kompletnu dokumentaciju vezanu za iznajmljivanje 102 Škode Octavije. Narednih dana Višković i Lukač mogu se nadati mom zahtjevu za pristup dokumentima i spisima oko ovog "posla", i to zbog prava da u daljnjim žalbenim i sudskim postupcima dokazujem vjerodostojnost navoda zbog kojih sam kažnjen. Lukač je svojim rješenjem odredio pravnu kvalifikaciju, dao činjenični opis, utvrdio moju odgovornost i izrekao sankciju, a samo na bazi njegove proizvoljne ocjene da sam objavio "izmišljene činjenice". Pravo, kao praktična i naučna disciplina, ne poznaje termin "izmišljene činjenice" pa nešto kontam da ga predložim za Nobelovu ili kakvu drugu prestižnu nagradu zbog doprinosa razvoju društvenih nauka. Vjerovali ili ne, jednostavnije je načiniti atomsku bombu nego objasniti termin "izmišljena činjenica". Ukoliko je nešto izmišljeno (lažno), ne može imati status činjenice, a činjenice su, opet, nespojive s izmišljotinama, no takve misaone konstrukcije su, očigledno, iznad nivoa retarda poput Daragana Lukača. Elem, mnogo je vjerovatnije da će Tužilaštvo BiH morati dati svoj "doprinos" ovom pitanju. Znate, ovaj kriminal i njegovi počinioci zahvataju oba entiteta, a kada su takva krivična djela u pitanju, nadležnost je dodijeljena isključivo Tužilaštvu BiH. Javno dostupni podaci koje sam dosad prikupio, dovoljan su pravni osnov za podnošenje krivične pirijave protiv Lukača, Viškovića i potpisnika ugovora sa strane "Porsche leasinga" zbog više krivičnih djela, a onda mi i tužilaštvo mora omogućiti uvid u dokumentaciju radi preciziranja krimena koji prijavljujem.

Znači, naći ću načina da se i lično pozabavim dokumentacijom sačinjenom povodom ovog lopovluka, a ponajviše iz razloga mog pozamašnog iskustva u dokazivanju krivičnih djela na bazi pregledanja spisa i pismenih dokaza. Uostalom, kao savjestan građanin, imam pravo prijaviti krivično djelo, a znam i kako se nadalje pozicionirati u istrazi i radnjama dokazivanja. Posebno kada je u pitanju Viškovićeva krivična odgovornost.

(Prenosimo s autorovog bloga)