Posljednji u nizu je i šablonski primjer familijarno-diplomatskog nepotizma, koji, istina, ne poznaje pandemijske, epidemijske, ratne i mirnodopske granice. Nakon izuzetno zahtjevnog angažmana na čuvanju torbi u svojstvu člana zvanične delegacije BiH tokom službene posjete SAD-u, Ali Turković, sin ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, kao nagradu za izvanredno obavljen prethodni zadatak, imenovan je za službenika pri Ambasadi Bosne i Hercegovine u Kataru. Ipak, skromna ministrica Turković, nauštrb diplomatskog iskustva njenog sina, u prvi plan istaknula je njegovo obrazovanje i kvalitete. Ali Turković, prema preciznim medijskim izvještajima, zaposlen je kao službenik Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

"Ali je radio kao asistent na Univerzitetu u Kataru nekoliko godina prije mog postavljenja za ambasadoricu BiH u Kataru. Tamo je, mimo tri diplome koje je stekao na Webster Univerzitetu, na postdiplomskom nivou izučavao zemlje Zaljeva, a zatim je nastavio raditi na istom fakultetu. Po povratku u BiH se zaposlio u BHANSA-i", rekla je ministrica Turković za portal Klix.ba

Na formiranje Vijeća ministara dugo se čekalo, a izvjesno je da će se na donošenje budžeta BiH još čekati. I dok je stranka iz koje ministrica dolazi sredinom prošlog mjeseca apelirala na ovu državnu instituciju da ubrza izradu prijedloga i usvajanje državnog budžeta, gospođi Turković nije smetalo da ovu nezavidnu situaciju pogorša novim budžetskim izdacima.

No, čak i to nije najveći problem u ovom bezobrazno otvorenom primjeru nepotizma, već opravdanje i poruka koju je javnosti poslala ministrica Turković. Ukoliko je zaista njen sin Ali tako obrazovan i sposoban (trostruki diplomant, magistar i predavač na fakultetu), zašto ga, pod milim bogom, svaljuje na ramena građana jedne si jedine, pritisnute ionako dugom listom poreza, taksi i izdataka.

Ministrica Turković ipak nije usamljena u ovakvoj praksi, i njen posljednji primjer samo je potvrda uhodane prakse zapošljavanja „sposobnih“ i „obrazovanih“ potomaka naše političke elite.

Neposredno pred parlamentarne izbore Šefik Džaferović, sadašnji član Predsjedništva BiH, poručio je s moralne visne kako “nije uredu da političke stranke zapošljavaju ljude na pravosudne funkcije, da se tužioci i sudije biraju stranačkim linijama”, imajući već spreman odgovor kako “nije nikakva tajna” da je njegov sin Jasmin Džaferović, “bio kantonalni tužilac nakon što je nekoliko godina proveo kao volonter, zatim pripravnik i stažista u Kantonalnom tužilaštvu, a nakon trećeg pokušaja, izabran za kantonalnog tužioca”. Međutim, analiza portala “Istinomjer” pokazala je da je Džaferovićeva tvrdnja o “nekoliko godina” volontiranja Jasmina Džaferovića daleko pobjegla od istine. Ipak, aktuelnosti radi, Džaferović junior se ipak upustio u privatne vode i, prema dostupnim informacijama, sada radi kao advokat.

Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, nije,  ipak, morao preuzeti na sebe teret pohvala sposobnosti i kompetencija kao razloga za budžetsko zbrinjavanje potomka.

“Nije je zaposlio Fadil Novalić nego ja", rekao je Esad Mahmutović, direktor Finansijsko-informatičke agencije (FIA), objašnjavajući razloge zapošljavanja premijerove kćerke Ade Novalić u ovoj federalnoj instituciji. Kao i u prethodnim primjerima, ako je vjerovati Mahmutoviću, sposobnost kadra iz porodice Novalić bila je referenca koja je uvjetovala ovo zaposlenje.

"Meni treba probran kadar. Trebaju mi osobe ne samo od struke nego i od povjerenja", rekao je direktor Mahmutović, po struci farmaceut.

Pritisak javnosti rezultirao je otkazom koji je podnijela Ada Novalić. Navela je kako otkaz daje iz ličnih razloga i zbog negativnih i zlonamjernih interpretacija u javnosti, iako je, kako ističe, zaposlena u skladu sa zakonom, isključivo na osnovu referenci – diplome Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i MBA Univerziteta Texas iz SAD-a te više od osam godina radnog iskustva.

Naravno, ovo je samo mali dio širokog spektra primjera bezobraznog zapošljavanja srodnika i potomaka domaćih političara. Specifičnost navedenih primjera je u potrebi tih javnih funkcionera da se opravda nepotističko zapošljavanje navodnom izvanrednom kvalificiranošću i sposobnošću, koja državi može donijeti samo korist, a nikako štetu.

Toliko su uvjerljivi da se moramo prisjetiti svih izvanredno obrazovanih i uspješnih Bosanaca i Hercegovaca u svijetu, na čiju brojnost nas je i pandemija koronavirusa podsjetila, i reći – kakva šteta što nisu na budžetu!

(SB)