"Mislio sam da je to čudna šala, ali kliknuo sam na link i počeo da čitam o Sero Gordou. To je dio američke historije kao iz filma o Divljem zapadu: napušteni grad iz 19. stoljeća gdje se kopalo srebro, oko 300 kilometara od Los Angelesa. U njegovom najboljem dobu ovdje je živjelo oko 4.000 stanovnika, uglavnom rudara koji su svoje vrijeme provodili tražeći blago i opijajući se. Postojala je i historija borbi s oružjem, u jednom trenutku policiji je sedmično prijavljivano po jedno ubistvo. Pričalo se da se Buč Kesidi krio ovdje neko vrijeme", ispričao je Brent.

FOTO: YOUTUBE/GHOST TOWN LIVING

Kada su se rudnici zatvorili 1930-ih, gotovo svi su napustili grad, a on se nekoliko puta mijenjao. Kada je Brent došao, postojao je samo jedan čuvar Robert, koji je čuvao grad 21 godinu, štiteći ga od povremenih pokušaja pljačke, a cijeli grad bio je na prodaju.

"Odrastao sam na Floridi i smatram se pomalo preduzetnikom. Vlasnik sam hostela u Ostinu u Teksasu koji je izgrađen 1892. Uvijek sam volio taj spoj gostoljubivosti i istorije. Ali imao sam 30 godina, hostel mi je dobro radio i tražio sam izazovniji projekat. Kad sam vidio Sero Gordo, pomislio sam da bi bilo nevjerovatno da ljudi mogu da ga podsjećuju i ostaju tamo. Dakle, skupio sam životnu ušteđevinu i ubijedio nekoliko investitora da se uključe. U petak 13. jula 2018. zaključili smo ugovor", priča Brent.

FOTO: YOUTUBE/GHOST TOWN LIVING

Narednih godinu dana stvari su išle lagano, čekali su dozvole i pokušavali da započnu obnovu. Teško je dovesti ljude i materijal, pa sve traje duže nego što bi trebalo.

"Kada je počela pandemija korona virusa, nazvao sam Roberta. Njegova supruga živi u Arizoni i htio je da bude s njom prije nego što nastupi karantin, pa je pitao mogu li da pazim na grad kako bih ga sačuvao od pljačke. Prvobitno sam planirao da ostanem nedjelju ili dvije", kaže Brent. Postoje 22 zgrade, uključujući crkvu, hotel i prodavnicu. Andervud je smatrao da može sam da popravi još neke objekte kako bi mogao da ih iznajmljuje posjetiocima, ali priroda je imala drugačije planove.

"Snježna oluja pogodila je grad čim sam stigao. Moj kamion se zaglavio, okrećući se po snijegu 500 metara prije grada. Ostavio sam ga usred jednosmjernog puta i pješačio. Snijeg je padao skoro svakog dana tokom 10 dana. Došao sam do tačke kada sam jedva mogao da otvorim ulazna vrata. Put je sada bio potpuno neprohodan", kaže Brent.

Ono što je otežalo njegovu situaciju bilo je naređenje vlasti da, zbog korona virusa, ostane gdje se nalazi. Tako da sada postoje dva razloga zbog kojih Andervud ne može da ode kući.

"Grad ima struju, ali nema tekuću vodu. Sva hrana koju sam ponio sa sobom je nestala, ali je na sreću Robert ostavio prilično veliku zalihu konzervi. Pojeo sam dosta zastarjelog graha. Ovdje sam već više od mjesec dana. Imam signal na telefonu, ali internet nije dovoljno jak da bi mi radio Zum ili Netfliks. Da ubijem vrijeme, igrao sam se kustosa muzeja i pronalazio vremenske kapsule iz istorije grada. Prije nedjelju dana sam našao aktovku, a unutra su bili čekovi iz 1920-ih, papiri za razvod braka i ljubavna pisma: vrhunci i lomovi života jednog rudara", ističe Andervud.

FOTO: YOUTUBE/GHOST TOWN LIVING

Kako kaže, razmišljanje o smrti je uvijek tu negde. Dio atmosfere grada je njegova tmurna okolina. Groblje ima oko 1.300 grobova, u zidovima “Amerikanca”, lokalnog hotela stoje rupe od metaka, a u sobama čak i tragovi krvi.

"Pronašao sam ogromnu VHS kolekciju koju su ostavili prethodni vlasnici, uključujući kopiju “Isijavanja”. Ne mogu još da se natjeram da pogledam. Naučio sam i pratim životinje. Većinom su zečevi, ali ris svake večeri obilazi moj trijem ostavljajući velike otiske šapa", kazao je Andervud.

Jednom, kada se snijeg otopi volio bih da ostane u “gradu duhova”, jer bi tako Robert mogao više vremena da provodi sa porodicom, a slušajući vijesti ne želi da ide u veliki grad.

Kurir.rs/SB