Alen Islamović, poznati pjevač kultnog "Bijelog dugmeta", još donedavno svoju je budućnost i skoru penziju koncipirao uz ranč s plantažama lješnjaka u rodnom Bihaću, ali je onda iznenada došlo do promjene plana.

Ne, nije se odrekao poljoprivrede, nego je objavio da ulazi, zapravo se vraća, u političke vode. Cilj mu je na lokalnim izborima, koji bi se u Bosni i Hercegovini trebali održati na jesen ove godine, ući u Gradsko vijeće Bihaća.

Izabrao je Novu inicijativu, koju vodi bivši gradonačelnik Emdžad Galijašević, s kojim je već i blisko sarađivao.

A što mu bi, prvo je što smo pitali.

– Ha, ha, ha... – prvo se glasno nasmijao, a onda pojasnio:

"Nije to meni o glavu da moram, ali kada pogledam situaciju i kako se moj rodni grad pati u posljednje tri i pol godine, jednostavno sam trebao", priča Alen Islamović za Slobodnu Dalmaciju.

"Tamo živi veći dio moje, kao i suprugine porodice; imamo kuću, plantaže, a i dosta sam vezan uz Bihać. U biti, što je najgore, ništa nije učinjeno kroz ovo vrijeme da se cijela situacija s migrantima, kako bismo rekli mi Bosanci, razgalami. Situacija nije teška, ona je katastrofalna".

Ti ljudi kojima je grad pomogao srcem, omogućio te prve kampove, pa čak i u samom centru, oni su ga vandalski uništili, počupali i potrgali sve što se moglo.

Od industrijskog centra Bira ostao je samo krš i lom, a nova lokacija, kamp Lipa, smješten je uz granicu s Hrvatskom. Uložena su najminimalnija sredstva, struja i voda, kako bi se ljude samo odvuklo tamo.

Bihać kao grad je koliko-toliko pomogao. Problem je i oko Bihaća, gdje su migranti uništavali kuće, poljoprivredna dobra, lovački dom...

Premlaćivanje u haustoru

Kap koja je prelila tačku bio je napad na vašeg bubnjara Igora Pečenkovića.

"Da. Dečko je u svom haustoru uhvatio migrante dok su provaljivali u stan njegovog komšije. Reagirao je, zagalamio i rekao da će pozvati policiju, ali su oni skočili na njega.

Tukli su ga od drugog sprata sve dolje do ulaza u zgradu. Ostao je ležati bez svijesti, raskrvavljen. Nakon toga sam odlučio pokušati promijeniti smjer gradske politike i da bi se okupili jaki, agresivni ljudi.

Ne, naravno, da bi se tukli, već u jednom političkom smislu, sposobni na čvršće rezove oko odluka koje donosi Sarajevo.
Sinoć sam razgovarao sa svojim dobrim prijateljem koji je nekada radio u policiji i sada je u mirovini. On meni kaže da se migrante skoro ne može vidjeti u glavnom gradu.

Naravno kada se usmjeravaju prema Bihaću, Velikoj Kladuši, Unsko-sanskom kantonu, znači kompletnom graničnom području prema Republici Hrvatskoj.

Cjelokupan tekst možete pročitati na ovom linku.