Glavni izazov za zemlju je kako osigurati da, s jedne strane, oni migranti koji prolaze kroz njenu teritoriju, imaju pristup humanitarnoj pomoći i zaštiti svojih osnovnih ljudskih prava u skladu s nacionalnim i međunarodnim zakonima, a s druge strane, da mali broj onih koji traže međunarodnu zaštitu u BiH, kao izbjeglice imaju pristup učinkovitom i efikasnom procesu traženja azila u skladu sa međunarodnim izbjegličkim pravom, kazao je Van Der Auweraert.

"Gdje će migranti biti smješteni dok su na teritoriji BiH, odluka je koju donosi državno Vijeće ministara, koje, u skladu sa zakonima u BiH, za to ima isključivu nadležnost.

Uloga IOM-a je da, zajedno sa partnerima, pruža podršku uspostavljanju i upravljanju takvim smještajem na lokacijama koje odrede vlasti. Trenutno se ti smještajni kapaciteti uglavnom nalaze u dva kantona, Sarajevskom i Unsko-sanskom. Ovaj drugi je privlačan velikom broju migranata zbog svog geografskog položaja, tj. zbog toga što je blizu Slovenije, prve zemlje Šengena do koje migranti mogu doći iz BiH", podsjetio je Van Der Auweraert.

IOM podržava nastojanja da se migracijskoj situaciji pristupi kao pitanju koje pogađa zemlju u cjelini, a ne samo nekoliko kantona. Ovako druge zemlje, poput Srbije, postupaju u sličnim situacijama i BiH bi mogla lako primijeniti sličan pristup u tom pogledu.

"Zatvaranje granica je u praksi rijetko potpuno uspješno i u svakom slučaju je to potrebno učiniti uz poštivanje prava na pristup procesu azila. U protekle dvije godine napori Granične policije BiH su se pojačali, ali migranti su nastavili pristizati, uglavnom iz Srbije, a u manjoj mjeri i iz Crne Gore. Slično tome, deportacija migranata je u rijetkim slučajevima onako jednostavna kakvom se čini", poručio je šef Misije Međunarodne organizacije za migracije u Bosni i Hercegovini, te dodao:

"Kao prvo, to se može raditi samo u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom, posebno međunarodnim pravom koje se tiče izbjeglica. U osnovi, svi zahtjevi migranata za međunarodnom zaštitom u BiH trebali bi biti razmotreni i o njima bi trebala da se donese odluka i tek nakon konačne negativne odluke, oni mogu biti vraćeni u zemlju porijekla.

Pored toga, BiH, također, mora poštivati ​​ono što se u međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima koje je zemlja potpisala, naziva 'principom nevraćanja'. To znači da čak i oni pojedinci koji nisu kvalifikovani za status izbjeglice, ne mogu biti vraćeni u svoju zemlju porijekla ako bi tamo bili u opasnosti.

Drugo, čak i ako su ti uvjeti ispunjeni, prisilni povratak nije uvijek jednostavan u praksi, posebno u slučajevima kada migranti nemaju identifikacione dokumente s obzirom na to da je prvi korak pri vraćanju utvrđivanje državljanstva osobe. IOM pruža podršku dobrovoljnom povratku, što znači da pomaže onim migrantima koji se žele vratiti u procesu dobijanja potrebnih putnih dokumenata i povratne avionske karte. Prije nego što se pojavio Covid, IOM je vratio više od 415 migranata tokom 12 mjeseci i IOM nastavlja osiguravati da svi migranti u BiH budu svjesni ove opcije".

Podsjećamo, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je u nedjelju da migranti postaju ozbiljan problem te traži od Vlade RS-a da najkasnije do petka sačini plan aktivnosti i mjera koje su neophodne kako bi se reagovalo na sve veću prisutnost migranata na putevima i naseljnim mjestima u ovom bh. entitetu, u kojoj i dalje ne žele migrante.

"Tražimo da se obezbijedi potpuna sterilizacija od migranata na našim prostorima i da se obezbijedi potpuna sigurnost naših ljudi", rekao je Dodik.