NIJEMCIMA JE SVE JASNO: Nema više nikoga ko bi mu proturiječio, Srpska pravoslavna crkva je pod kontrolom i predsjednik konačno može riješiti pitanje Kosova...

Vodostaj moći je rastao sve dok nije podavio konkurenciju. Prošle su duge godine otkad je Vučić došao na vlast. Danas je sam iznad nivoa vode. Nema više opozicije, komentira Norbert Mappes-Niediek.

  • Regija

  • 23. Jun. 2020  23. Jun. 2020

  • 0

Ako je svijet i poludio, u srcu Balkana, očito, vladaju mir i zadovoljstvo. Decenijama se govorilo da će države ove turbulentne regije ući u mirne vode tek ako zauzmu kurs prema Europi, razviju demokratiju i pravnu državu. To je bila zabluda.

Čini se da je Srbija došla sebi tek s autokratom Aleksandrom Vučićem na čelu. Umjesto da se vuče za tromim tankerom Europske unije, predsjednik Srbije čvrstom rukom kormilari državnim brodom kroz hridi.

I pokazuje u koju luku bi rado želio uploviti. Već u subotu će Vučić otputovati u Bijelu kuću kako bi slavio „pomirenje" ili makar „novo poglavlje" u odnosima s Kosovom. Sigurnost i red, dakle, ne jamče Europa i Angela Merkel nego Aleksandar Vučić i - teško je povjerovati - Donald Trump.

Kada se to ima na umu, jedino je prirodno osjećati nevjericu.

Norbert-Mappes-Niediek

Norbert-Mappes-Niediek

Uvjerljiv rezultat izbora je pogrešno tumačiti kao izraz velikog povjerenja koje građani imaju u predsjednika. Njegova Srpska napredna stranka (SNS) nije jedna od snaga u pluralističkom sistemu, gdje se stranke idejama i argumentima nadmeću za naklonost birača. SNS nije jedna nego jedina stranka - aparatura moći kao nekada Komunistička partija.

Kada neko traži radno mjesto, kada biznismen želi neki posao, kada lokalni političar želi porezni novac za svoju općinu - mora se dogovoriti sa sveprisutnom Strankom. Sa 730.000 članova, SNS je najveća stranka u Europi - ne relativno nego u apsolutnim brojkama, i to u zemlji koja ima stanovnika koliko i njemačka pokrajina Hessen.

Preporuka uredništva

Demokratija je dovedena u pitanje, kažu sagovornici DW-a, ali izlaznost ne dopušta da se zagovornici bojkota osjećaju trijumfalno. U Srbiji je SNS na općim izborima osvojio dvotrećinsku većinu, opozicije više nema. (22. juni 2020)

Onome ko stranci zahvaljuje za radno mjesto ili funkciju, a u Srbiji su to manje-više svi, pametno je glasati za SNS, jer, ako ona izgubi moć, čovjek može ostati bez posla. To je zatvoren sistem. A tokom izbornih kampanja on se dodatno izolira. Aktivisti pozivaju sve članove i simpatizere koji nešto duguju Stranci i, tobože neobavezno, pitaju za koga će glasati. Teško je tu očekivati protest.

Stranka je postavljena kao glavni štab. Vodostaj moći je rastao dok nije podavio svu konkurenciju. Prošle su duge godine otkad je Vučić, nekadašnji Miloševićev ministar, došao na vlast. Danas je sam iznad nivoa vode. Nema više opozicije. Socijalisti su samo saigrač.

Sistem je stabilan, baš kao nekada komunistički. To znači da može funkcionirati samo dok ima nešto da podijeli. To se do sada radilo spretno: novac iz EU-a ili investicije iz Kine su, do korona-krize, donijele Srbiji drugi najveći rast u regiji, iza Rumunije. Prema prognozama, pad zbog krize bit će manji nego u nekim drugim zemljama.

Investitori cijene Srbiju, jer je moćna Stranka za njih „One stop shop" - jedini šalter, na kojem se lako dobijaju dozvole i koji rješava sve probleme.

Protiv korone je Srbija reagirala žešće nego bilo koja druga europska zemlja, sa policijskim satom i potpunom zabranom izlaska za starije, uz drakonske kazne. No, za razliku od ljudi, virus ne može zastrašiti željezna ruka vlasti, on živi od očajnih socijalnih uvijeta. Nakon prvobitnih uspjeha, ponovo raste broj zaraženih. Do izbornog dana se to guralo pod tepih. Kao da je termin idealno odabran.

Iste je vrste i nova stabilnost u regiji, kojoj Vučić stremi. Nema više nikoga ko bi mu proturiječio, Srpska pravoslavna crkva je pod kontrolom i predsjednik konačno može riješiti pitanje Kosova - na svoj način.

Već dvije godine se Vučić i njegov albanski alter ego Hashim Thaci zalažu za razmjenu teritorije između Srbije i Kosova. Tu nema ni govora o pravom pomirenju, od suočavanja sa prošlošću, od smanjenja svakodnevnih napetosti, od susreta dvaju društava.

Efekt bi bio upravo suprotan: dvojica vođa bi, ako se ostvari njihov scenarij, bili gospodari u svojoj kući koji više nemaju obavezu osvrtati se na dosadne manjine.

Tu odlično pristaje što baš Donald Trump sada glumi mirotvorca. Jer, upravo je njegova politika rješavanja međunarodnih pitanja bilateralnim „dilovima" moćnika. Ako se pritom još može naljutiti Europljane, tim bolje.

Gotovo 63 posto glasova je odličan rezultat. Ali, stabilnost je, znamo, varljiva stvar. „Everything was forever, until it was no more" - napisao je rusko-američki autor Aleksej Jurčak o iskustvu svoje generacije. I vječne stabilokracije imaju kraj.

(DW)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...