Pozivajući se na neimenovani izvor iz "Elektroprivrede Srbije", beogradska "Politika" piše da potpisani ugovor između Srbije i Republike Srpske o formiranju zajedničkog preduzeća za hidroelektrane na Drini, "na koji se čeka 40 godina", ne znači, kako se danima špekuliralo, preuzimanje "Elektroprivrede Republike Srpske" od "Elektroprivrede Srbije".

To su potvrdili i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, i Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, ističući da je riječ o novom projektu u vezi sa srednjim tokom Drine te da nema govora o prodaji, već je to investiranje.

Prvi čovjek Srbije rekao je da je Srbija zainteresovana za kupovinu drugih elektrodistribucija u regionu i dodao da Beograd nikada neće uraditi bilo šta što ne bi bilo u interesu Republike Srpske, dodavši da je regionu potrebno ukrupnjavanje.

Iako nema mnogo detalja o novom projektu, "Politika" saznaje da definitivno nema riječi ni o kakvom preuzimanju "Elektroprivrede Republike Srpske" (ERS) od EPS-a.

Naime, ERS je mješoviti holding – dioničko društvo, pri čemu nije 100 odsto u vlasništvu države, već je dio ERS-a u vlasništvu malih dioničara tako da i ukoliko bi postojala takva namjera (prodaja ERS-a EPS-u), to bi bilo objavljeno na "sva zvona".

To je, realno, i teško provesti tako da za sada ostaje samo u domenu praznih priča, potvrđuje izvor "Politike". Drugo, formiranje zajedničke firme odnosi se samo na nove hidroelektrane, čija će gradnja biti zajednički finansirana i koje će poslovati u sklopu tog novog zajedničkog preduzeća.

Postojeće hidroelektrane na Drini, kako EPS-a, tako i ERS-a, ostaju kao i do sada unutar svojih matičnih preduzeća, tako da je teza da će postojeće hidroelektrane izaći iz EPS-a, također, besmislena, ističe ovaj izvor.

Prije nešto više od 10 godina, Milorad Dodik potpisao je s nekim italijanskim partnerima ugovor o gradnji dvije hidroelektrane na srednjem toku Drine, ali kao što vidimo, od tog projekta nije bilo ništa niti će biti. Naime, taj dio rijeke Drine, dakle u svom srednjem toku, čini međudržavnu granicu Srbije i Bosne i Hercegovine i taj dio Drine ne pripada ni Republici Srpskoj ni Federaciji BiH nego Bosni i Hercegovini i Srbiji. U gornjem toku rijeka Drina pripada naizmjenično Crnoj Gori, zatim Republici Srpskoj, a kod Goražda i Federaciji BiH, zatim postaje međunarodna rijeka da bi u donjem toku postala rijeka Srbije. Po toj logici se mogu graditi i hidroelektrane na Drini. To, praktično, znači da u srednjem toku rijeke Drine hidroelektrane može graditi samo onaj kome koncesiju zajednički dodijele Srbija i BiH. Riječ je o vrloj značajnom energetskom potencijalu koji već decenijama stoji neiskorišen upravo zbog izostanka dogovora Srbije i Bosne i Hercegovine, odnosno zbog pretenzije Srbije da taj hidropotencijal prigrabi za sebe. Ugovor koji je Dodik sklopio s italijanskim investitorima, propao je istog trena kada su Italijani diplomatskim kanalima dobili poruku da im Dodik prodaje nešto što nije njegovo. Nakon toga, povukli su se iz projekta uz ogradu da su spremni ponovo investirati novac u gradnju hidroenergetskih objekata ako se precizira vlasnička struktura hidroelektrana na srednjem toku Drine.

Vučićev pokušaj da od BiH otme srednji tok Drine neće proći, kao što nije prošao ni njegov pokušaj da postojeću hidroelektranu na Drini Bajinu Baštu bez saglasnosti BiH upiše kao isključivo vlasništvo Srbije, iako je jednim dijelom napravljena na teritoriji BiH. Upravo zbog toga, Bosna i Hercegovina i Srbija jošnisu potpisale ugovor o državnoj granici.

Inače cijela državna granica Bosne sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom pripada državi BiH i nju, kao što je poznato, kontrolira državna Granična služba.

Treba se prisjetiti farsične činjenice da je Milorad Dodik svojevremeno, mimo državne Regulatorne agencije za komunikacije, htio dodijeliti i koncesiju za drugu GSM mrežu. Potencijalni investitor u novi telekom RS Filip Cepter već je bio uvezao i kompletnu opremu za novo telekom preduzeće da bi na kraju od svega odustao, jer je shvatio da je riječ o resusrsu Bosne i Hercegovine, a ne o resursu Republike Srpske, kako je to Dodik bio zamislio.

Riječ je o uobičajenoj Dodikovoj taktici, poznatoj pod nazivom „APP“: ako prođe, prođe. E, pa, neće proći!

A. M.