S Thomasom Kutschatyjem je za DW razgovarao Srećko Matić.

Gospodine Kutschaty, od masakra u Srebrenici je prošlo već 25 godina. Kako ste Vi saznali za tu tragediju? Svi se mogu sjetiti gdje su bili 11. rujna 2001. Možete li se Vi sjetiti gdje ste bili 11.7.1995.?

Kutschaty: Situacija na Balkanu je tada bila naravno tema o kojoj se moglo čuti i u Njemačkoj. U to vrijeme sam se nalazio na usavršavanju nakon što sam diplomirao pravo. I mi smo se tada pitali što to sad znači u kontekstu međunarodnog prava, diskutirali smo o Srebrenici, pričali puno o tome, bavili smo se puno tom temom i mi mladi, ali i općenito ljudi u Njemačkoj.

BiH zajednica iz Njemačke već godinama u Dortmundu održava skup kojim podsjeća na genocid i pokušava senzibilizirati njemačku javnost za najveći zločin u Europi nakon kraja Drugog svjetskog rata.Istovremeno se od politike zahtijeva da Srebrenicu uvrsti u školski program, kako bi njemačku učenici o tome učili i u školi. Podržavate li Vi tu ideju?

Kutschaty: Mi Nijemci vrlo dobro znamo koliko je važno učiti iz prošlosti i to znanje prenijeti mlađim generacijama. Odlučujuće je da se tako nešto nikada više ne smije ponoviti. Ono što se tada dogodilo je bio najveći genocid od kraja Drugog svjetskog rata. Mnoge mlade generacije to uopće ne znaju jer o tome tada nisu ništa čule. Zato moramo poduzeti sve moguće napore da se tako nešto ne zaboravi.

Mislite na pogubne posljedice nacionalističke politike? Vidimo da u nekim zemljama nacionalizam opet jača?

Kutschaty: Ako ne pripazimo i svi zajedno ne budemo dovoljno budni, Srebrenica se može ponoviti. Nacionalizam se doista širi u mnogim europskim zemljama. Bojim se da se mnogi vise ne libe ni nasilnih obračuna. Zbog toga je vrlo važno da podsjećamo na tu tragediju, na taj masakr, da se prisjećamo tog genocida i da to prenesemo pogotovo mladim ljudima.

Kako Njemačka može pomoći da o tome nešto više saznaju i mladi na Balkanu? Tamo se osuđene zločince veliča u javnosti, Prije nekoliko tjedana „navijačiCrvene zvezde pozdravili su puštanje iz zatvora ratnog zločinca Kapetana Dragana. Haškim optuženicima se odavalo počast i na tribinama nogometnih stadiona u Hrvatskoj i BiH, predstavnici hrvatskog državnog vrha su osporavali haške presude Hrvatima. Što bi se u Njemačkoj dogodilo navijačima nekog bundesligaškog kluba kad bi recimo odavali počast osuđenim ratnim zločincima? Ili negirali Holokaust?

Kutschaty: U Njemačkoj je negiranje Holokausta kažnjivo. I dobro da je to tako. Radi se o presudnom događaju iz prošlosti koji se urezao u njemačku povijest. Kada se u prošlosti jedne nacije dogodi nešto takvo, onda je jako važno iz toga izvući prave zaključke. Tu ne smije biti nikakve diskusije o tome je li to bilo kažnjivo djelo, je li to bio zločin ili ne. To je bio zločin, to je bio genocid, to se ne smije stavljati pod znak pitanja. Jer kad bi to napravili, onda žrtve stradaju po drugi put. I za članove njihovih obitelji je to nevjerojatno tragično kad moraju čuti da neki sumnjaju u ono što se dogodilo. Mi ne smijemo dozvoliti da tadašnje žrtve postanu žrtve i po drugi put.

Koliko su u Njemačkoj visoke kazne za ljude koji negiraju Holokaust?

Kutschaty: Za negiranje Holokausta u Njemačkoj se može izreći višegodišnja kazna zatvora (maksimalno pet godina, nap. red.) ili novčana kazna. I dan-danas se pred njemačkim sudovima održavaju redovito sudski procesi tijekom kojih se kažnjava one koji negiraju taj zločin.

Negiranje genocida u Srebrenici, koji su brojnim presudama potvrdili međunarodni sudovi poput onog u Haagu, nije karakteristično samo za ekstremiste na tribinama. U jednom intervjuu za DW čak je i premijerka Srbije Ana Brnabić negirala genocid u Srebrenici. Srbija je važan partner Njemačke na Balkanu. A šefica vlade negira genocid. Kakvo je to partnerstvo? Što Vaša stranka, što ustvari njemačka vlada može poduzeti kako bi potaknula iskreno suočavanje s prošlošću, odnosno proces pomirenja među narodima na tu bivše Jugoslavije?

Kutschaty: Različite institucije i međunarodni sudovi su zločin u Srebrenici okarakterizirali kao genocid. I to ne bi trebalo stavljati pod znak pitanja. Svi naši partneri u regiji, svi oni koji u regiji razgovaraju s njemačkim političarkama i političarima moraju biti spremni na to da ćemo mi naglašavati kako to vidimo drugačije. Za nas je to bio genocid.

U Njemačkoj danas živi jako puno ljudi koji potječu s Balkana, među njima je i mnogo bivših ratnih izbjeglica. Posljednjih godina stiže sve više ekonomskih migranata iz Hrvatske, BiH, Srbije i drugih zemalja regije. Jesu li se ti ljudi dobro integrirali u Njemačkoj, često se može čuti da su Balkanci najbolje integrirani došljaci, je li to istina?

Kutschaty: Ljudi koji su u 90-im godinama došli u Njemačku iz ratnih područja na tlu bivše Jugoslavije izvanredno su se integrirali. Ne mogu se spontano sjetiti nijednog slučaja gdje nešto možda nije tako dobro funkcioniralo. I u Bundesligi smo imali nekoliko izvanrednih igrača koji su ovamo došli kao izbjeglice. Zahvalni smo im na tome, oni obogaćuju i njemačku kulturu i sretni smo da je to tako.