DW: Gospodine Bakiću, je li šesti dan demonstracija u nedjelju bi,, ujedno i misa zadušnica ovog vala prosvjeda?

Jovo Bakić: Najvjerojatnije je. Iako, bit će prosvjeda ispred Centralnog zatvora za ljude koji su privedeni, prebijeni, na brzinu osuđeni na 30 dana zatvora. Mora se dati do znanja da se to što režim radi, ne smije dopustiti. Prosvjedi mogu sada stati, ali vrlo brzo će se javiti slični zbog neke idiotarije vlasti.

DW: Kao da je za sada pušten pritisak iz ekspres-lonca.

Jovo Bakić: Nisam siguran da je ta metafora na mjestu. Mislim da bijes ključa i onda se, ako već govorimo u metaforama, lonac ponekad uspije pomjeriti s vatre, a onda se ponovo vrati na vatru i nastavi ključati. Sve veći broj ljudi shvaća u kakvom režimu živi.

Imate dva izlaza: ili emigrirati, što su mnogi učinili mada je sada zbog korone sve teže, ili, ako ne možete emigrirati, onda se morate boriti. Ne možete pobjeći od svega tako što ćete izbaciti televizor iz kuće i slušati ozbiljnu glazbu.

DW: Kažete sve više ljudi shvaća u kakvom režimu živi. Ali vijest bi mogla glasiti i ovako: 99 posto Beograđana ili Novosađana ili Nišlija - ostalo je kod kuće. Gdje su oni?

Jovo Bakić: Prvog dana je bilo dosta ljudi na ulici. Odmah je krenulo kompromitiranje prosvjeda jer je režim iskoristio narko-klanove, kriminalce i navijačke grupe u službi narko-klanova, da izazove sukobe s policijom koja će onda, zajedno s kriminalcima, nasumice prebijati demonstrante. Sigurno bi bilo i više ljudi da režim nije primijenio tu taktiku.

Doduše, poslije tri ili četiri dana sam promatrao i mladi frustrirani svijet koji nije u službi režima, već im, jednostavno, radi adrenalin, pa su mislili da je velika hrabrost tući se s policijom. Najveći dio ljudi kojima je dosta režima bio je u pozadini i s očajanjem gledao što se zbiva.

DW: Zanimljivo je da je linija podjele među demonstrantima bila manje ideološka, a više se radilo o metodi - mirno ili nasilno. Je li to lažna dilema?

Jovo Bakić: Ključno je, zapravo, privući dio državnog aparata na stranu naroda. U ovom trenutku policija misli da brani državu, a ustvari, dobar dio žandara nije svjestan da brani mafiju. Nadam se da će u jednom trenutku i žandari shvatiti da su u službi mafije, a ne u službi države. Ako to shvate, onda ćemo riješiti problem koji imamo. Ali, dok se to ne desi, ne može dati rezultat nasilje golorukih protiv teško naoružanih. 

DW: Vidjeli smo sasvim različite reakcije policije ovih dana. Snimke brutalnosti su obišle svijet. Može li biti slučajno kada svi do jednog iz kordona udare čovjeka koji se bespomoćno previja na ulici?

Jovo Bakić: To je bila jedna od najpotresnijih snimki koje kruže. To svakako nije slučajno. Jasno je da režim među žandarima ima ljude koji imaju ozbiljne sadističke porive, i toga moramo biti svjesni za neke naredne prosvjede. Važno je da za te prosvjede bude spremna organizacija koja sad već može znati kako će se režim ponašati.

DW: Veliki broj ljudi ne želi vidjeti nikoga iz oporbe, a prosvjedima ipak treba vodstvo. Kako se iz toga izlazi?

Jovo Bakić: Za neke ljude iz oporbe vjerujem da imaju časne motive, za druge sumnjam da su dio ovog režima na specifičan način. Ali oni jednostavno ne uživaju povjerenje građana, a nikako se ne žele povući. To stvara jako nezadovoljstvo i utječe na potpuno rasulo koje je bilo vidljivo za vrijeme prosvjeda.

Čim nemate organizirani nastup, nemate redarsku službu, i onda se prvog dana trideset ljudi moglo pojaviti, izazvati nered i sve pokvariti. Jasno je da su oni kriminalci u Vučićevoj službi. Tu imamo ozbiljan problem, jer svaki sljedeći prosvjed mora biti izvanredno organiziran s jakom redarskom službom koja će stati uz ljude i spriječiti ubacivanje režimskih kriminalaca.

DW: Vučić je prvo popustio, prebacujući to na premijerku Brnabić, te povukao odluku o policijskom satu. Onda je otišao u Pariz, odakle je citirao navodno istraživanje prema kojem 95 posto ljudi ne podržava ovo što se događa na ulicama. Mislite da je stvarno bio opušten?

Jovo Bakić: Mislim da on nikad nije opušten. To je takva psihička struktura, prenapeta. On je uvijek bio najveći vlastiti neprijatelj. U ovom trenutku ima apsolutni raskid sa stvarnošću, kao i inače kada autoritarni vođa vlada neprikosnoveno, kada ga nitko ne može izazvati, a kamoli ugroziti, on stječe dojam svemoći. Naravno, uvijek umišlja tajkune, strane službe koji rade protiv njega. On to prvo izmisli, onda uvjeri sebe da je to točno, a onda uvjerava sve ostale posredstvom Pinka, Informera i drugih idiotiziranih medija.

DW: Mnogi zapadni mediji su „kupili" priču da desničari preuzimaju prosvjede, jer kreće nova tura razgovora s Prištinom. Vučićeva vlast insinuira i da postoji rusko miješanje. Dakle, dio medija na Zapadu piše onako kako Vučiću odgovara.

Jovo Bakić: To je jer svatko ima svoje interese. Na Zapadu Vučića opažaju kao jedinog čovjeka koji može dovesti do srpsko-albanskog sporazuma. Kao nekada kada su Slobodana Miloševića poslije Daytona smatrali jamcem mira na Balkanu. Nikoga u opoziciji nema - a sami političari u EU-u i SAD-u su se potrudili da se ovdje ne pojavi nitko organiziran u oporbi i pokušavaju kosovski problem riješiti s Vučićem. On stalno izbjegava, oni stalno pritišću, i ta igra na diplomatskom planu traje godinama.

Istovremeno, ovdje je zaista dio biračkog tijela otišao udesno i misli da je Kosovo pitanje svih pitanja. Oni su, kako smo vidjeli, iskreno spremni boriti se za Kosovo, i to na ulicama Beograda.

DW: Što je epilog ovih dana?

Jovo Bakić: Vjerujem da će ovi prosvjedi polako utihnuti, ali da će bijes u narodu biti veoma prisutan i da će prva sljedeća glupost koju vlast napravi, dovesti ponovo do prosvjeda. Ova vlast je postala i providna i iritantna za ogroman broj ljudi.

Treba naglasiti ovo: u Beogradu vlast nema ni petinu podrške. Od preostalih ljudi, makar petina su izraziti neprijatelji režima, a vjerojatno ima još više protivnika koji bi bili spremni pridružiti se neprijateljima režima. Otuda i ova impresivna opremljenost policije koja ukazuje da je režim svjestan opasnosti. Jer, Aleksandar Vučić dobro zna da, kada siđe s vlasti, neće prijeći u oporbu. Za njega je ovo pitanje života i smrti.

(DW)