NEZNANJE ILI EKONOMSKO PODRIVANJE BiH: Čović otkrio da Izetbegović nikad nije tražio Ministarstvo financija, njega je zanimalo samo ministarstvo za BISERU TURKOVIĆ!

Uglavnom, nakon što je Bakir Izetbegović propustio tražiti državno Ministarstvo financija, žrtvujući ga za Ministarstvo vanjskih poslova, a pogotovo nakon što je o tome propustio informirati stranački vrh, potpuno je izvjesno da su njegovi konfuzni zahtjevi da HDZ BiH ostavi bez čelne funkcije u Upravi za indirektno oporezivanje odavno osuđeni na propast. I u naredne četiri godine, taj "majdan novca", desetak milijardi maraka godišnje, bit će u rukama Bože Mišure, čije će zakonito i savjesno poslovanje i raspodjelu novca konrolirati njegovi stranački intimusi Jelka Milićević i Vjekoslav Bevanda te Zora Vidović, ministrica iz Dodikove "kvote".

  • Politika

  • 16. Jul. 2020  16. Jul. 2020

  • 1

Piše: SENAD AVDIĆ

"Uprava za indirektno oporezivanje je hrvatska i ni sa kim je nećemo dijeliti", poručio je ljutito lider HDZ-a BiH Dragan Čović prošle nedjelje u Lukavici nakon sastanka delegacija triju vladajućih stranaka na kojem su se trebali rasporediti čelni ljudi za najodgovornije funkcije u državnim institucijama. Ova srdžba lidera HDZ-a BiH bila je usmjerena prema Bakiru Izetbegoviću, koji je na sastanku tražio da mjesto direktora UIO-a pripadne Bošnjacima, odnosno Stranci demokratske akcije. Lider SNSD-a Milorad Dodik se nije želio miješati u razmjenu vatre između "federalnih partnera" budući da je on na tom sastanku dobio sve što je tražio. Sve svoje ljude imenovao je na čelna mjesta institucija koja su "pripala Srbima", prije svega u Agenciju za istragu i zaštitu (SIPA) i Regulatornu agenciju za komunikacije (RAK). 

Svađa Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića usporila je imenovanja čelnika u nekim insitucijama i agencijama, poput Selme Cikotića, predloženog novog ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, i, ono na čemu je lider SDA posebno insistirao, produljenje mandata Osmanu Mehmedagiću, direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA-e). Nije, također, riješena ni pozicija direktora UIO-a, gdje Čović planira po treći put imenovati Miru Džakulu.

IZETBEGOVIĆEVA KADROVSKA KATAR-STROFA

Način na koji čelni ljudi vladajućih nacionalističkih stranaka stavljaju stranačku šapu nad pojedinim državnim institucijama i resursima, u potpunosti odgovara definiciji za ono što je nekadašnji mađarski ministar Balint Magyar u istoimenoj knjizi nazvao "Postkomunistička mafijaška država". To je, kako on piše, "specifičan sistem u kome jedan čovjek raspoređuje novac i moć ostalim članovima klana". Magyar je pisao o Orbanovoj Mađarskoj, ali sve što važi za nju, važi i za druge postkomunističke "mafijaške države", pri čemu je specifičnost BiH tek u tome što je vlasništvo tri mafijaška kuma, umjesto jednog.

Obrazlažući tokom prošlonedjeljnog sastanka "kumova" u Lukavici svoj zahtjev da Bošnjaci, odnosno SDA, to jest on osobno, imenuju direktora UIO-a, Bakir Izetbegović iznio je argument prema kome nije prihvatljivo da dvije ključne financijske institucije u državi, Ministarstvo financija i trezora i direktora UIO-a, pripadnu predstavnicima istog, hrvatskog naroda. Takvo stanje traje više od deceniju, koliko je prošlo otako su Vjekoslav Bevanda i Miro Džakula prvi put preuzeli funkcije u Vijeću ministara BiH, odnosno UIO-u. Čović se načelno suglasio s Izetbegovićevom primjedbom o narušenom nacionalnom balansu (u korist Hrvata), ali ga je upitao zašto tokom višemjesečnih pregovora o novom sazivu Vijeća ministara BiH nikada nije tražio da na čelu Ministarstva financija i trezora bude Bošnjak. "Umjesto Ministarstva financija, ti si za Bošnjake tražio Ministarstvo vanjskih poslova, koje si na kraju i dobio", kazao je Čović.

Ove riječi lidera HDZ-a zbunile su i ostavile bez teksta druge članove delegacije SDA, Izetbegovićeve najbliže suradnike Halida Genjca i Denisa Zvizdića, koji su očekivali da njihov predsjednik opovrgne Čovićeve navode. Ali, Izetbegović to nije učinio. Sjećali su se živo i precizno, Genjac i Zvizdić, nije to bilo davno, prije sedam mjeseci, u decembru prošle godine, kako su se u kabinetu Šefika Džaferovića u Predsjedništvu BiH nervozno šetkali čekajući Bakira Izetbegovića da stigne s najnovijim informacijama sa završnih pregovora koje je imao sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem o formiranju buduće državne Vlade. "Čović je insistirao, pa i molio da HDZ-u pripadne čelno mjesto u Ministarstvu financija i trezora, i ja sam pristao", kazao je Izetbegović pred najmanje pet-šest najbližih stranačkih suradnika. Uz to je objašnjavao sve benefite činjenice da je preostala dva ministarstva koja je uspio izboriti za Bošnjake, sigurnost i odbranu, prepustio SBB-u i Demokratskoj fronti. Neki od aktera tog događaja su sedam mjeseci kasnije, u Lukavici, saznali punu, odnosno pravu istinu: nije lider HDZ-a tokom pregovora uopće insistirao na financijama nego je Izetbegović insistirao na Ministarstvu vanjskih poslova. 

Zašto je to (bilo) baš tako? Zato što su dva najveća autoriteta do čijeg mišljenja drži i kojima nipošto ne smije izaći iz "hatora" predsjednik SDA, dakle njegova supruga Sebija Izetbegović, sa porodične, i globalni lider Muslimanskog bratstva, šejh Yusuf al-Qaradawi za mjesto šefice diplomacije predlagali Biseru Turković. Nezajažljivu, posesivnu doktoricu Izetbegović s ambasadoricom Turković vežu zajednički "stradalničko-izbjeglički dani" koje su provele u Hrvatskoj, prva kao ambasadorica, druga kao student - specijalizant. Njih su se dvije družile i u Kataru, gdje je ambasadoricu Turković begenisao i Yusuf al-Qaradawi, koji je u tu zemlju pobjegao nakon progona iz Egipta 2013. godine.

PE-DE-VE, PEDERU!

U ljeto 2018. godine, uoči općih izbora, unutar bošnjačkih, stručnih, političkih krugova, ne samo okupljenih oko Stranke demokratske akcije nego i nešto šire plaforme, vođena je ozbiljna rasprava vezi sa potpunom marginalizacijom Bošnjaka i njihovom isključenošću iz procesa raspodjele novca i kontrole financijskih tokova. Fokus je stavljen na funkcioniranje Uprave za indirektno oporezivanje, unutar koje se godišnje "provrti" 10-ak milijardi maraka.

Analize koje su radili nezavisni financijski eksperti i angažirane revizorske kuće, a koje su uzimale u obzir ekonomsko stanje u entitetima, demografske pokazatelje... govorile su da kriteriji raspodjele novca od PDV-a nisu odgovarajući, i to na štetu Federacije BiH. Prema Odluci o koeficijentima koju je usvojio Upravni odbor UIO-a 2017. godine, novac prikupljen od indirektnih poreza raspoređuje se prema procentu da se Federaciji BiH raspoređuje 64,26 posto, Republici Srpskoj 32,19 i Brčko distriktu 3,55 posto. Bilo je planirano da se ti koeficijenti usklađuju četiri puta godišnje, ali se to nije desilo.

Prema nalazima te interne analize, Federacija BiH je na godišnjoj razini takvom raspodjelom zakinuta za 300-400 miliona KM, što bi značilo da se od 2005. godine, kada je profunkcionirala Uprava za indirektno oprezivanje, do 2018. u Republiku Srpsku prelilo 3-4 milijarde novca koji joj ne pripada po osnovu prikupljenog PDV-a. Čak se moglo čuti iz stranačkih krugova da ne bi bilo pametno tokom predizborne kampanje objavljivati rezultate te analize, jer bi narod mogao pitati lidere SDA šta su radili tokom 15-ak godina da to spriječe.

A, realno, politički predstavnici Bošnjaka, zahvaljujući katastrofalnoj, diletantskoj politici svojih lidera, imaju vrlo malo prostora i mogućnosti da utječu na raspodjelu novca prikupljenog u sistemu PDV-a. Upravom za indirektno oporezivanje rukovodi Upravni odbor koji broji šest članova. Na njegovom čelu je ministar financija i trezora (u posljednjih desetak godina riječ je o istom čovjeku - Vjekoslavu Bevandi), koji ima pravo veta. Pored njega, još dvojica članova imaju pravo veta, a to su ministri financija Federacije BiH i Republike Srpske. Od usvajanja Zakona o Upravi za indrektno opoezivanje 2005. pa do danas (a tako će biti i u narednom periodu) nikada se među članovima Upravnog odbora UIO-a sa pravom veta nije nalazio niko od Bošnjaka. Oni su zauzimali dvije tzv. ekspertske pozicije u Upravnom odboru, koje ne omogućavaju sprečavanje donošenja bilo koje odluke.

Stranka demokratske akcije imala je "čast i privilegiju" da kandidira prvog direktora Uprave za indirektno oporezivanje Kemala Čauševića. Tokom 7 godina, koliko je on obnašao direktorsku funkciju, počinjeni su kriminal, zloupotreba i reket tolikih razmjera (spominjalo se 2-3 milijarde KM štete po budžet) da je tim ozbiljno dovedeno u pitanje moralno pravo i politički kredibilitet SDA da ikada više dođe u priliku da odlučuje o direktoru UIO-a. Da je Uprava za indirektno oporezivanje za vrijeme Čauševićevog mandata bila "hrvatska" i da je ni tada Čović "ni s kim nije želio dijeliti", zorno potvrđuje iskaz koji je svojedobno Čaušević (kojem se još sudi pred Sudom BiH) dao istražiteljima nakon što je uhapšen. 

Na nagovor i pritisak Dragana Čovića, direktor Čaušević pristaje da za potrebe UIO-a kupi zgradu u Mostaru, bivšu halu uništenog "Sokola", koju su očerupali Čović i njegovi prijatelji. Iako je vrijednost zgrade procijenjena na 900 hiljada KM, direktor UIO-a Čaušević prihvata Čovićevu cijenu od 1.500.000 KM. "Međutim, kada je pitanje kupovine zgrade Uprave bilo na Upravnom odboru, pojavio se novi iznos po kojem je trebalo kupiti ovu zgradu, a to je bilo oko 2,1 milion maraka." U iskazu je Čaušević priznao da je nakon toga sjedio s Čovićem, Vjekoslavom Bevandom i pokojnim Draganom Vrankićem u jednoj sarajevskoj kafani, gdje su dogovorili "matematiku" u koju je "Čović stavio i mene... što sam ja razumio da je njegov plan da me nagradi ako budem surađivao." Nakon izvjesnog vremena, Čaušević je potpisao ugovor (kod mostarske notarke Bernardice Čović, supruge lidera HDZ-a) kojim je bivšu zgradu "Sokola", koju je privatizirao izvjesni Čovićev partner Ante Vidačak, platio 2,1 milion KM. 

DRŽAVOTVORNA STRANKA, BEZ NOVCA, PRAVOSUĐA...

Kemal Čaušević nije rekao kakvu je nagradu za njega predvidio Dragan Čović u "svojoj matematici", ali njemu nije trebao nikakav drugi revanš od podrške Čovićeva dva čovjeka (državnog i federalnog ministra financija) u Upravom odboru UIO-a. Istovremeno je obavio nekoliko korisnih uvoznih kriminalnih poslića, teških desetine miliona maraka za potrebe Nikole Špirića (odnosno njegovog sponzora Ilije Studena, vlasnika firme "Bimal" iz Brčkog) čime je na duži rok Čaušević oročio svoju direktorsku funkciju. Pripazio je, priznao je Čaušević, i tadašnjeg stranačkog šefa Sulejmana Tihića, tako što mu je najprije sina zaposlio u UIO-u, a potom sinčini omogućio legalan kriminal s uvozom oraha.  

Dakle, to je direktorski opus i opis Kemala Čauševića, provjerenog kadra Stranke demokratske akcije, postavljenog od ove "probosanske stranke" za direktora UIO-a kako bi, u skladu sa zakonom i procedurama, štitio interese države i svih njenih građana. Ko može garantirati da će ta stranka, koja je postavila i 6-7 godina tolerirala i štitila Čauševića i njegovu "matematiku" (na kojoj je zaradio oko 1,5 miliona KM po tvrdnjama Tužiteljstva BiH), danas posupiti odgovornije i zakonitije?! Ako bi SDA obećala i garantirala da bi njen novi kandidat bio kontinuitet u odnosu na Čauševića, možda bi se to čak i uklapalo u "računicu" Dragana Čovića i možda bi on udijelio Izetbegoviću direktorsku poziciju u UIO-u!?

Dakle, u razgovorima koji su uoči posljednjih izbora vođeni unutar bošnjačkih političkih i vjerskih krugova kao jedan od prioriteta odgovorne nacionalne politike, izdvojena je potreba efikasnijeg kontroliranja financijskih tokova, prije svega kroz aktivno prisustvo u Upravnom odboru UIO-a, onom njegovog segmentu koji raspolaže pravom veta. Jedan od zaključaka i preporuka vrhu SDA bio je da nakon izbora osigura za predstavnika Bošnjaka funkciju ministra financija i trezora. Kao najozbiljniji kandidat spominjao se Kemal Kozarić, bivši direktor Centralne banke BiH, aktuelni ambasador Bosne i Hercegovine u Austriji. Nisu loše stajale ni akcije Gorana Miraščića, ekonomskog savjetnika federalnog premijera Fadila Novalića, kojem je kao ozbiljna "eliminatorna okolnost" uzeto to što se izjašnjava kao "ostali".

Uglavnom, nakon što je Bakir Izetbegović propustio tražiti državno Ministarstvo financija, žrtvujući ga za Ministarstvo vanjskih poslova, a pogotovo nakon što je o tome propustio informirati stranački vrh, potpuno je izvjesno da su njegovi konfuzni zahtjevi da HDZ BiH ostavi bez čelne funkcije u Upravi za indirektno oporezivanje odavno osuđeni na propast. I u naredne četiri godine, taj "majdan novca", desetak milijardi maraka godišnje, bit će u rukama Bože Mišure, čije će zakonito i savjesno poslovanje i raspodjelu novca konrolirati njegovi stranački intimusi Jelka Milićević i Vjekoslav Bevanda te Zora Vidović, ministrica iz Dodikove "kvote".

Za razliku od vremena kada je na čelu UIO-a bio Kemal Čaušević i kada je pravosuđe u aferi "Pandora" razbilo ogromni lanac korupcije u toj instituciji, uhapsilo Čauševića i podiglo optužnicu, danas, kada je, opet ne bez zasluge Izetbegovića i SDA, pravosuđe, VSTV, Tužiteljstvo BiH, također pod kontrolom Dodik-Ćović osovine, Miro Džakula neće morati strepiti da bi mogao doživjeti sudbinu svoga prethodnika...     

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...