On je u intervjuu govorio o odnosu Hrvatske prema BiH, nepoštovanju granica između dvije zemlje, miješanju u unutarnja pitanja BiH, te lažnoj socijaldemokratiji i antifašizmu Zorana Milanovića.

Kako komentirate odluku predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da odlikuje četiri gardijske brigade i vojnu policiju HVO-a za doprinos odbrani Hrvatske ako se radi o jedinicama koje su obuhvaćene dokumentima Haškog tribunala kao učesnici u izvršenju ratnih zločina i UZP-a na području BiH?

Vučetić: Zoran Milanović je predsjednik Republike Hrvatske, a Republika Hrvatska, kao što je gotovo svima - ali ne i svima – poznato, ima granice. S onu strane granice počinje neka druga država, a jedna od tih drugih država je i Bosna i Hercegovina. Predsjednik Milanović toga očito nije svjestan. Hrvatski suverenitet se brani na dvostruki način – na način priznavanja granica odnosno branjenja teritorijalne cjelovitosti i na način zaštite građana Republike Hrvatske, a građani Republike Hrvatske se brane tako da među njima ne mogu, posve neometano, zaštitu države i posebna priznanja uživati oni koji su optuženi da su počinili zločine. Njih treba procesuirati, najmanje zbog triju razloga: zbog pravde, zbog drugih i zbog njih samih. Građani su oni koje država štiti, građane koji poštuju zakon, država štiti od onih koji krše zakone, a one koji su osumnjičeni da su počinili neka kaznena djela, država ih štiti procesuiranjem, odnosno da se pravnim putem utvrdi njihova nevinost ili krivnja. Ratni zločin je najgori oblik zločina. U ratu dolazi do izražaja prava priroda čovjeka. Čovjek je po prirodi ono što čini kada misli da se nalazi izvan dohvata zakona. Ratni zločinci su, misleći da se nalaze izvan zakona, ubijali, iživljavali se i uništavali. Država koja ima sluha prema ratnim zločincima, nije država zakona, nego prazno mjesto u kojem ne vrijede nikakvi zakoni.

Među odlikovanima je i optuženi general HVO-a Zlatan Mijo Jelić, koji je od pravosuđa BiH pobjegao u Hrvatsku. Zna li Milanović ko je bio i šta je u Hercegovini radio Jelić ili se ovim potezom još jednom pokušava dodvoriti hrvatskoj desnici?

Vučetić: Milanović misli da zna sve, pa samim time misli da zna i ko je bio i šta je radio Mijo Jelić. Problem je što Milanović misli da njegova misao kreira stvarnost. No, misao koja prelazi preko zločina ili negira nečiju optužnicu za učinjeni zločin, a ovdje se upravo o tome radi, ujedno revitalizira poražene politike tzv. Herceg-Bosne. Ničim se ne može opravdati da odlikovanje preuzme čovjek koji je, kako je to rekao fra Ivan Šarčević, sudjelovao u izgradnji samoubilačkog projekta tzv. Herceg-Bosne. Herceg-Bosna ništa dobra nije donijela hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, baš kao što ništa dobra hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj neće donijeti preuzimanje odlikovanja od strane čovjeka koji je optužen da je počinio zločin. Ne razumijem potrebu da se čin oslobađanja zemlje, koji je u sebi veličanstven jer oslobađa, da se Dan pobjede i domovinske zahvalnosti na bilo koji način veže uz protagoniste poraženih politika u nekim drugim državama. To je, naprosto, suludo.  

Da li bi Milanović kao socijldemokrata i antifašista, kako se u javnosti predstavlja, trebao iskoristiti ulogu predsjednika da na neki način izvrši pritisak na pravosuđe Hrvatske da procesuira Jelića ili da ga izruči BiH umjesto što mu daje odlikovanje?

Vučetić: Hajdemo stvari ovako postaviti: da je Milanović socijaldemokrata i antifašist, nikada ne bi dozvolio da odlikovanje preuzme čovjek optužen za zločine. Ako Milanović to dozvoli, onda on nije socijaldemokrata i antifašist, on to tek mora postati, a kada to postane, onda će, u skladu sa zakonskim ovlastima, učiniti sve da u Republici Hrvatskoj vrijedi snaga zakona, a ta snaga podrazumijeva i izručenje i procesuiranje osoba osumnjičenih da su počinile zločin u ratu.

Građani BiH očekivali su da će dolaskom Milanovića na čelo Hrvatske doći do promjene Hrvatske politike prema BiH, te da će se prestati s miješanjem u unutrašnje stvari BiH, ali Milanović nastavlja desničarsku politiku HDZ-a. Zašto je to tako?

Vučetić: Predsjednik Milanović treba svoju moć pokazivati u Hrvatskoj, zato je izabran. On nema legitimitet da bi iskazivao nadmoć nad Bosnom i Hercegovinom. Bosni i Hercegovini ne treba protektorat, a Republici Hrvatskoj ne treba umišljaj da je kolonijalna velesila. Proces demokratizacije je ujedno i proces oslobađanja od kolonijalnih težnji. Milanović je, iz nekog razloga, podsvjesno fasciniran Tuđmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini. To je neki duboko iracionalni razlog na razini dječačke igre ratovanja. Bilo je lako ukloniti Tuđmanovu bistu s Pantovčaka, puno teže je ukloniti tuđmanovštinu iz sebe. Ako Milanović jednom uspješno okonča ovaj proces razračunavanja s vlastitom nutrinom, odmah će odlikovati fra Dragu Bojića i fra Ivana Šarčevića. Oni znaju šta je Tuđmanova, Praljkova ili Jelićeva politika činila Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Kakav bi po vama trebao biti stav Brisela s obzirom da jedna članica EU nagrađuje zločince kojima je presudu izreko Međunarodni sud pravde u Hagu?

Vučetić: Moramo biti svjesni da proces europeizacije na prostorima bivše Jugoslavije nije nešto što će se odvijati brzo. Tu je dominantan hajdučki mentalitet koji neprestano heroizira razbojnike. Hajdučki mentalitet snagu uma, poštivanje zakona i napore da se izgradi suživot promatra kao slabosti. Mi smo krenuli europskim putem, puno toga se i postiglo. Danas je u Hrvatskoj puno lakše biti pripadnik nacionalne manjine ili, recimo, homoseksualac. No, to što smo krenuli europskim putem, ne znači da smo se potpuno oslobodili hajdučkog mentaliteta. Na europskom putu se procesuiraju osobe optužene za počinjenje zločina u ratu, dok, naprotiv, hajdučki mentalitet takve osobe odlikuje. Brisel treba inzistirati da Hrvatska ostane na europskom putu.