Glavni junak naše današnje priče je Husein-kapetan Gradaščević, poznatiji kao Zmaj od Bosne.

Bio je vojskovođa u službi Osmanlijskog carstva, a kasnije kapetan koji se borio za bosansku autonomiju u Osmanlijskom carstvu. Rođen je 1802. godine u Gradačcu. Nakon što je Dželaludin-paša otrovao njegovog brata Murat-kapetana 1821, Gradaščević se našao na čelu Gradačačke vojne kapetanije. Tokom svog kapetanstva, stekao je ugled u narodu zbog mudrog vladanja i tolerancije te postao omiljena osoba u Bosni.

S Rusko-turskim ratom porasla je Gradaščevićeva važnost tako da mu je bosanski guverner dao zadatak da mobilizira vojsku između Drine i Vrbasa. Do 1830., Gradaščević je postao glasnogovornik svih osmanskih kapetana u Bosni te je organizirao odbranu u svjetlu moguće srpske invazije.

Godine 1831. izabran je za vođu pokreta za bosansku autonomiju, a preuzeo je i titulu vezira. Brzo je otjerao osmanlijskog vezira i ostale protivnike bosanske autonomije te tako postao vladar Bosanskog pašaluka. Taj ustanak trajao je tri godine i uključivao je zahtjev za ukidanje osmanskih lojala uglavnom u Hercegovini. Među zapaženim dostignućima je i to da je Gradaščević 18. jula iste godine predvodio bosansku vojsku, koja je savladala osmanlijsku vojsku pod zapovjedništom velikog vezira u blizini Štimlja na Kosovu. Odlučuje ne nastaviti pohod i vraća se u Bosnu, gdje su ga njegovi vojnici proglasili novim vezirom 12. septembra. Međutim, nakon tri godine borbi, ustanak nije uspio, dok su sve kapetanije ukinute do 1835.

Gradaščević je morao bježati u Habsburšku monarhiju 31. maja. Odatle je on pregovarao sa sultanom da se vrati u Osmanlijsko carstvo, koji njegovu želju odobrava, ali se nije mogao vratiti u Bosnu. Seli se u Beograd, a zatim u Istanbul, gdje je umro od kolere na današnji dan 1834. godine. Gradaščević je dobio počasnu titulu "Zmaj od Bosne", a i danas se smatra jednom od najuglednijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine.

„Slobodna Bosna“ donosi neke od njegovih najvažnijih citata i izjava:

- Ima Bosne, beglerbeže, i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i, ako Bog da, bit će i poslije vas!" – 1831. (u razgovoru s osmanskim beglerbegom, kada mu je osmanski beglerbeg rekao: "Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine... Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će.")

- Boga se bojim malo, sultana nimalo, a vezira - k'o dorata svoga.

- Otpušteni robe! Budi sretan da možeš jesti ono malo hrane što imaš pred sobom; ja sam svoje činije već izvrnuo i ne trebam tvoga posredstva kod velikoga vezira. Baš za toga cara neću da znam kod koga se ti želiš za me zauzeti. Da te dočekam, gotov sam u svako doba i na svakom mjestu; moja je sablja sjekla prije nego je tvoja kovana. Zmaj od Bosne - (odgovor na pismo turskom vazalu, novopečenom knezu mlade srpske kneževine Milošu Obrenoviću, gdje Husein pokušava skrenuti pažnju da su Bošnjaci u Bosni autohtoni narod.

- Pitaše tako velikoga kapetana: Svijetli Husein-beže, zašto gradiš katolicima tolike konake, tolike čardake po Bosni, tvrdom vilajetu? A odgovori im beg premudri: Efendi, oni su moja braća po krvi, jeziku i povijesti! - (Sadrazam Hadžirumeli, "Povijest carstva Osmanova", Istanbul 1904.)

- U Bosni zvono crkve nikad nije smetalo glasu mujezina.

Husein-kapetan Gradaščević postao je kapetan u 19. godini, a već sa 23 godine je, zajedno s fra Ilijom Starčevićem u selu Tolisa kod Orašja, izgradio najveći školski centar za kršćane, koji će kasnije izroditi u franjevački samostan. Na zamolbu pravoslavaca iz sela Obudovac kod Brčkog, pomogao je da naprave istu takvu bogomolju. Oba ta zdanja su bila fizički ista, samo što je na jednoj bio krst, a na drugoj križ. Kapetan je napravio i najljepšu džamiju, Husejniju, u Gradačcu. Zahvaljujući njegovim djelima, kršćani su ga obožavali.

(SB)