Glavni junak naše današnje priče je Bogdan Bogdanović, čuveni arhitekt i bivši gradonačelnik Beograda.

Bogdan Bogdanović bio je arhitekt i umjetnik. Filozof grada i gradnje zadnje godine svoga života proživio je kao emigrant u Beču.

Autor Partizanskog groblja u Mostaru, memorijalnog spomenika Kameni cvijet u Jasenovcu te mnogih drugih spomenika antifašizmu sa područja bivše Jugoslavije; bivši gradonačelnik Beograda (1982-1986), profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, autor brojnih radova o arhitekturi grada, posebno o njezinim mitskim i simboličkim aspektima, posljednjih godina života pisao je i objavljivao na njemačkom jeziku.

Godine 2002. Bogdanović od austrijske vlade dobiva nagradu za životno djelo za nauku i umjetnost.

Zbog javnog i oštrog kritiziranja Miloševićeve politike prema drugim narodima bivše države, velikosrpskog nacionalizma i razaranja bh. i hrvatskih gradova, našao se na udaru kritike Miloševićevog političkog režima.

Nakon godina pretrpljenih provokacija, političkih tortura, maltretiranja, pa i javnih poziva na linč, Bogdanovići su krajem 1993. prisiljeni napustiti Beograd. Utočište su pronašli u Beču.

U jednom od rijetkih intervjua, 1997., osvrćući se na tadašnje stanje spomenika koji je izgradio, Bogdanović je zapisao: “Gradeći mostarski akronekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora i, u stvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim ‘novim prijateljima‘, čija su se imena - muslimanska, srpska, hrvatska - tek počela ređati na terasama nekropole."

Bogdanovićev mostarski spomenik danas je meta vandala i neofašista, na sramotu čelnih ljudi grada na Neretvi, grada koji je nekoć bio simobol otpora protiv fašističkih zlikovaca, a čija imena od devedesetih do danas nose nazivi ulica u tom gradu.

(SB)