Uprkos odličnom zdravlju i mladosti, Dragosavljević je četiri dana bio priključen na respirator i samo zahvaljujući sreći, ljekarima i psihičkoj snazi izborio se s ovom bolesti, prenosi Derventacafe.

S obzirom na to da je, kako sam kaže, osoba koja vodi aktivan društveni život, nije siguran na koji se način zarazio novim koronavirusom. Prvi simptom bila je temperatura, koja se pojavljivala i nestajala tokom prva dva-tri dana, a potom i blagi kašalj, prisjeća se mladić koji je odlučio podijeliti svoje iskustvo s javnosti.

- Sve u svemu, nije se moglo ni naslutiti da nešto strašno dolazi. Poslije tih par dana, uslijedio je skok temeperature preko 38 stepeni, koju sam spuštao paracetamolom i alterativnom domaćom medicinom do oko 37 stepeni, nakon čega je opet rasla. Zatim je uslijedio jaki i suhi kašalj te ogromna bol u mišićima i umor. To je trajalo još dva dana, tako da šestog dana dolazi do velikog pogoršanja stanja, zbog čega me iz Dervente šalju u Doboj, gdje brzi korona-test pokazuje da sam negativan. Ljekari odlučuju da me vrate kući, dobijam jake antibiotike, čini se sve uredu dok nije došao novi dan, kada se ponavljaju iste scene i odlazak u Doboj, gdje me zadržavaju na liječenju, kada mi je i PCR testom potvrđena infekcija virusom korona – kaže Aleksandar.

Idućeg, osmog dana, Aleksandra smještaju na intenzivnu njegu, gdje ostaje dan i po, ali njegovo zdravstveno stanje je bivalo isto ili gore.

- Devetog dana me hitno odvoze u UKC Banja Luka, sprovode me u šok-sobu, jer više nisam mogao disati, pluća više nisu imala dovoljno kiseonika da sama rade i tada me spajaju na respirator puna četiri dana. Tih par dana svašta mi je prolazilo kroz glavu, razmišljao sam o životu, da li je došao kraj ili nije. Mislio sam samo na porodicu, prijatelje… Ja sam bio, po rječima najiskusnijih ljekara UKC-a, u jako teškom stanju i samo je moja psiha, uz njihovo liječenje, to stanje prevazišla i omogućila da sve dobro prođe – kaže Aleksandar.

Dok je agonija trajala, bilo je više kriznih situacija, a u nekim momentima dominirali su strah i panika, zbog čega su mu doktori davali jake lijekove za spavanje i smirenje.

- Kada su me ljekari pitali da li sada vjerujem u koronu, iskreno sam im rekao da nisam vjerovao, ali da sada surovo vjerujem u ovo. Trenutno se još nalazim u bolnici, jer se poslije 10 dana borbe rade završne pretrage, moje stanje da se stabilizuje dodatno i poslije toga očekujem da idem kući – pojašnjava Aleksandar.

- Doktore u Derventi i Doboju ne želim da komentarišem, ali zato želim da zahvalim cijelom ljekarskom timu UKC-a RS-a, koji preuzima najteže slučajeve Covida-19, kao i njihovim tehničarima, koju su bili 24 sata na raspolaganju, kako moralno, tako i u svakom drugom smislu podrške.

Na kraju želim da poručim svima da treba da budete svjesni da je korona respiratorni virus koji zahvata pluća i da sve zavisi od toga koga će više da zahvati, a koga manje. Ja sam imao nesreću da sam bio najteže zahvaćen i da sam prošao kroz pravi pakao ove bolesti. Budi savjestan, nemoj misliti da virus ne postoji, jer možda ćete baš vi završiti ovako kao ja, na najteži način, a onda poslije toga ćete cijeniti više neke druge stvari. Držite distancu sa poznatim i nepoznatim, iako je to teško, naročito s poznatima, ali bar s onim s kojima niste svaki dan nastojte da ne budete u prisnom odnosu. Iako neki pričaju “da to ne postoji”, mogli bi se uvjeriti u nešto sasvim drugo.