Krovokapić je medijima objasnio da se popuno slučajno našao u kući u Draču na dočeku Nikole Kavaje, kako je rekao, 1996. godine. "Ja ne pripadam ni četničkom, niti partizanskom pokretu...Znam da je Kavaja bio amerčki državljanin, simbol nekog borca protiv komunizma, ali ja niti jedan terorizam ne prihvatam, svaki mi je stran, nemam pištolj, niti pušku, ne volim oružje", kazao je Krivokapić u prvoj reakciji nakon objavljivanja kompromitirajućeg snimka.

No, nekoliko dana nakon toga on je potpuno promijenio priču i iznio drugačiji pogled na Nikolu Kavaju, na čijem se dočeku "slučajno" našao u Draču. "Gospodin Kavaja je simbol otpora na ovim prostorima prema jednom diktatoru", rekao je Krivokapić novinarima u Skupštini Crne Gore nakon imenovanja Alekse Bečiča za predsjednika, dan nakon roditeljskog sastanka bivših opozicionih lidera kod Amfilohija Radovića kada je postalo izvjesno da neće biti nikakvih smetnji njegovom izboru za premijera Crne Gore.

"Možete misliti kakav je on terorista ako je nekoga ubio. Kakav je on terorista, ako je američki građanin. On nije građanin Crne Gore", kazao je novinarima Krivokapić.

Naravno da je nemoguće da Krivokašpić, univerzitetski profesor i Visoki predstavnik Vasilija Ostroškog za Crnu Goru, ne zna ono što zna svako nacionalno osviješteno dijete iz viđenijih srpskih kuća širom planete: Nikola Kavaja je, po klasifikaciji vlasti SAD, jedan od sedam najozloglašenijih terorista na svijetu, kojeg je američko pravosuđe osudilo na 65 godina robije. Ovaj bivši pilot JNA koji je odselio u Ameriku zbog teške diverzije u Jugoslaviji, nakon niza napada na jugoslovenska diplomatska i privredna predstavništva u SAD i Kanadi, te neuspjelih pokušaja atentata na Josipa Broz Tita, izveo je 1978. spektakularnu otmicu putničkog aviona Boing 727 koji je iz New Yorka leti za Chicago. 

Namjera mu je bila da taoce iz aviona razmijeni za svog uhapšenog suradnika Stojiljka Kajevića, pa da njih dvojica zajedno tim otetim avionom napadnu zgradu Centralnog komiteta SK Jugoslavije u Beogradu. No, plan mu je propao, nakon što je avionom odletjeo u Irsku vraćen je nazad u SAD, gdje je osuđen na 65 godina robije. 

Pušten je na uslovnu slobodu 1997. godine kada je doputovao u Drač, gdje mu je napravljen svečani doček kojem je nazočio i budući premijer Crne Gore. Prekršio je uslovnu slobodu kada je stigao u Srbiju, gdje je uhapšen u sklopu akcije "Sablja" iz 2003. godine zbog sumnje da je umiješan u atentat na premijera Zorana Đinđića. Pet godina kasnije umro je u Beogradu, a sahranjen je na Cetinju.

Ako budući premijer Crne Gore, države članice NATO-a i izvjesne članice Evropske Unije jednog takvog notornog teroristu, hladnokrvnog kriminalca i potencijalnog masovnog ubojicu dočekuje i slavi kao "simbol otpora jednom diktatoru", to više ne može biti samo unutrašnje pitanje Crne Gore, nego povod za uznemirenje vlasti i javnosti u cijeloj regiji. I Dritan Abazović, koalicioni partner koji je Krivokapića preložio za premijersku funkciju, zna jako dobro da Nikola Kavaja nije bio simbol ničega drugog, osim brutalnog međunarodnog terorizma. Kavaja je po relevatnim analizama bio preteča terorista "Al Kaide", a njegova namjera da avionom napadne zgradu CKSKJ u Beogradu, bio je insipracija i uzor krvavog terorističkog napada na SAD 11. septembra 2001. Jesi li možda u pravu oni koji tvrde da je Vatikan sekularna država u odnosu na ono što Crnu Goru čeka od vlasti koja nijedan bitan potez neće povlačiti bez uticaja i podrške Srpske pravoslavne crkve?!

(SB)