Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Naime, punih 12 godina čekam okončanje istrage kada su mene snimali službenim diktafonom MUP-a RS-e. Sa druge strane, možda je pitanju oprema zaostala iz istrage protiv doktora Aleksandra Miljuša, kada je Dodikovoj kćerki omogućio lopovluk na kom je zaradila "prvi milion". 

Eto doznali smo kako je šef prijedorske filijale Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO), Dalibor Pavlović, u svojoj kancelariji slučajno otkrio opremu za tajno snimanje. Obzirom da je u pitanju kandidat za gradonačelnika Prijedora na predstojećim izborima ovakve stvari svakako treba poimati kao prvorazrednu aferu. Možda i veću od afere prisluškivanja opozicije obzorom da ovoga puta meta dolazi iz vladajućeg SNSD-a. 

Kako ono Dodik reče? Prisluškivanje opozicije ne nešto potpuno "normalno i to rade svuda u svijetu". Potom su Dodik i Lukač saopštili kako je u pitanju bio "skupštinski performans", šta prevedeno na narodski jezik znači da neće biti istrage po tom pitanju. Podnijeli su opozicionari više prijava tužilaštvu, ali i sami svjesni da će im to slabe vajde donijeti. 

Dovoljno je podsjetiti da aman šest godina nema pomaka u istrazi tajnog snimanja tadašnje premijerke Željke Cvijanović, kada je govorila o kupovini "dva papka". Jedino je forenzički utvrđeno da je snimak originalan (nije montaža), no pomaka ka počiniocima nema. Skepricima, još ako su malo upućeni u te stvari, sumnjivo je to što su policija i tužilaštvo davno "digli ruke" od tog predmeta. Cinicima je priličnija sumnja da je i ta afera još jedno "policijsko maslo" i ništa više.

Kada već govorim o ovoj temi moram ukazati kako nekih 12 godina čekam procesuiranje odgovornih iz MUP-a za tajno snimanje mene kao policijskog inspektora. U jednom prijedorskom kafiću našao sam se sa likom dobro poznatim u krugovima automafije. Primijetim kod njega sumnjiv uređej, koji nekako refleksno dohvatim i pogledam. 

Prvo shvatim kako je u pitanju diktafon, a onda se zaprepastim kada na poleđini ugledam inventurnu naljepnicu MUP-a, sve sa brojem i kodom. Na to uslijede "objašnjena" da je diktafon dobijen od jednog banjalučkog inspektora za određene zadatke. Šuplja priča obzirom da mi je bilo odlično poznato kako je u pitanju službeni diktafon odjeljenja za droge tadašnjeg banjalučkog centra.

Znao sam kada je moj tadašnji načelnik sporni diktafon donio u Prijedor, te ga nezakonito koristio za tajno snimanje osumnjičenih za aktiviranje ekspoloziva nad njegovim vozilom. Vodio sam istragu te i više drugih ekspolizija dok nisam otkrio kako moje kolege nezakonito snimaju osumnjičene i zbog toga sam prekinuo sve službene aktivnosti. Poznato mi je šta su  iz tadašnjeg Specijalnog tužilaštva RS radili sa tim nezakonito pribavljenim snimkama, ali svako odgovara za svoje postupke.

Uglavnom, oko spornog tajnog snimanja dao sam izjavu policiji i to u okviru nezakonitosti počinjenih lažnim prijavljivanjima ubistava kao zadesne smrti, nešto slično kao u slučaju Davida Dragičevića. To što su mene tajno snimali zaista je nebitno spram skandaloznih krivičnih djela počinjenih povodom ubistava više naših sugrađanki, gdje čak možemo govoriti o serijskom ubici. Pisao sam o tim teškim zločinima nebrojeno puta, a za ovu temu nema potrebe da žrtve "prevrćem u grobovima".

Zato se nadalje moram referirati na dešavanja kakva se tiču osoba dobrog zdravlja i napretka. Jedna od njih je bivši šef prijedorske filijale FZO, doktor Aleksandr Miljuš. Možda je nađena oprema zaostala iz istrage milionskog kriminala na štetu FZO, od 2014. godine, kada su pojedine apotekarske ustanove korištenjem falsifikovanih recepata nekoliko godina pljačkale fond?! 

U procesnom smislu pripremio sam "teren" za zakonito prisluškivanje doktora Miljuša, a posebno zbog okolnosti da je apotekama refundirao lijekove kakvih uopšte nije bilo na tržištu Bosne i Hercegovine (fiktivno prometovanje). Međutim, uslijedilo je moje nezakonito preraspoređivanje na drugo radno mjesto, a samo kako bi me onemogućili u daljoj istrazi. 

Operativno sam identifikovao "Moju apoteku" kao firmu koja je prednjačila u ovom organizovanom kriminalu, samo tada nisam znao ko se bogati iza tog lanca apoteka. Pojma nisam imao da je Gorica Dodik, kćerka našeg Velikog Vođe, iz ove lopovije izvukla "prvo milionče". Znate onu tajkunsku izreku: "Ne pitaj me za prvi milion.". 

Kasnije sam shvatio na čiji i kako težak kriminal sam udario, pa i zašto sam onako brutalno zgažen kada nisam htio odlustati od tog krivičnog predmeta. No i sa današnjim znanjem sve bih isto uradio, jer zakon i pravila struke ne poznaju drugačije postupanje. Bilo kako bilo, danas me ne mogu spriječiti da se bar sprdam sa tim kako je nađena "oprema" iz 2014. godine, kada je postojao pravni osnov za snimanje kriminala rađenog u toj ustanovi. Milionskog kriminala.

Ukoliko moji navodi nisu dovoljni bilo bi dobro kontaktirati doktora Slobodana Stanića. Čovjek je u to vrijeme bio ministar zdravstva i smijenjen je samo zato što nije pristao valorizovati opisani kriminal. Ne samo da je doktor Stanić odbijao parafirati milionsku pljačku FZO, nego je zatražio istragu. I prošao je kao moja malenkost: smjena, progon, satanizacija... Znate već kako se Dodikov režim obračunava sa čestitim profesionalcima.

Znači, na potezu su policija i tužilaštvo, a na nama je da se referiramo po onome šta istraga otkrije ili "zataška". Ili će nas ministar Lukač opet ubjeđivati kako je sve ovo još jedan "performans" kakav javnost nije adekvatno shvatila.

(Prenosimo s autorovog bloga)