DW: Gospođo Osmani, predsjednik Kosova Hashim Thacii je podnio ostavku nakon što je doznao da je na sudu u Haagu protiv njega podignuta optužnica za ratne zločine na Kosovu. Prijeti li time Kosovu institucionalna nestabilnost? Je li možda u opasnosti čak i funkcioniranje kosovske države?

Vjosa Osmani: Ostavka predsjednika i njegov sudski proces u Haagu su izvanredna situacija i ovo nije jednostavno vrijeme za Kosovo. Niti za naše građane, a ni za naše institucije. Usprkos tom razvoju mi ne smijemo oklijevati i moramo nastaviti ponavljati što se doista dogodilo u našoj zemlji: istina je da je Srbija na Kosovu počinila stravične zločine, od pokušaja genocida pa sve do zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Ti zločini su se događali u jednom dužem vremenskom periodu i počinjeni su od strane režima koji je nalikovao aparthejdu. Za te zločine Srbija nažalost još nije odgovarala pred sudom, s izuzetkom nekoliko slučajeva pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Za većinu zločina kazne i dalje nisu izrečene.

Postoje i mnogi glasovi na Kosovu koji kažu da je Specijalni tribunal jednostran i da se optuženike traži po etničkim kriterijima, obzirom da se radi samo o zločinima koje su počinili Kosovari?

Kada je kosovski parlament diskutirao o posebnom tribunalu, debatiralo se i o pitanju hoće li taj sud biti nadležan samo za jednu etničku skupinu. Tadašnja vlada, koju su činili LDK i PDK, koalicija stranaka Hašima Tačija i Ise Mustafe, inzistirali su na tome da se sud formira na taj način, jer bi alternativa, kako je tada rečeno nama zastupnicima, bila puno strašnija– dakle, formiranje posebnog tribunala od strane Ujedinjenih naroda koji se ne mora pridržavati kosovskih zakona. To bi značilo povratak u vremena UNMIK-a (u doba prije državne suverenosti Kosova, op. red.), UN bi na taj način preko tog posebnog suda dobio dodatne kompetencije na području jurisdikcije. Nakon proglašenja neovisnosti 2008., mi smo ipak dobili tu nadležnost. Bilo je rečeno da bi, ukoliko bi mi dozvolili formiranje jednog takvog UN-tribunala, to predstavljalo napad na državnost Kosova. Zbog toga je većina zastupnika, među njima sam bila i ja, podržala sadašnju opciju. Bila je to dakle volja i odluka Kosova, mi smo odlučili da taj posebni tribunal postane dio našeg Ustava i našeg pravnog sustava.

"Zajednička pozicija političkog spektra"

Vi ste trenutno vršiteljica dužnosti kosovske predsjednice. Novog predsjednika ili novu predsjednicu mora izabrati parlament. Da li biste htjeli obnašati tu dužnost i u idućih pet godina ukoliko Vam to parlament ponudi?

Ne vjerujem da sam ja jedna od osoba koja je dio političkih kalkulacija u trenutnom sazivu parlamenta.

Rekli ste da se Kosovo nalazi u teškoj situaciji. Kako bi se po Vašem mišljenju trebao nastaviti dijalog sa Srbijom?

Mislim da zbog trenutnog razvoja situacije nije primjereno nastavljati dijalog sa Srbijom. Kosovske institucije bi si trebale uzeti malo vremena da se konzultiraju i razviju jedinstven stav oko dijaloga. Potrebno je da svatko tko ovdje u ime Kosova pregovara o sudbini Kosova, zastupa zajednički stav cjelokupnog političkog spektra – umjesto da zastupa samo stavove vlastite koalicije koju zastupa. Ja ću u tom pogledu dati maksimalni doprinos kako bi sa svima razmotrila koje bi pozicije Kosovo trebalo zauzeti. Ali isto tako mislim da sada za Kosovo nije pravi trenutak da nastavi kao da se ništa nije dogodilo.

Na drugoj strani smo mi kao parlament Kosova, ovdje govorim kao predsjednice parlamenta, jasno poručili vladi gdje se nalaze crvene linije koje se tiču tema o kojima se ne bi trebalo diskutirati. One se ne tiču samo pitanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše zemlje, već i načina na koji su definirana interna pravila na Kosovu. Ne smijemo ponavljati greške iz ranijih pregovora.

Jedinstvo je nužno, ali u procesu dijaloga ne smijemo napraviti korak unatrag, pogotovo ne nakon nedavnog izvještaja posebnog izaslanika Europske unije za dijalog između Srbije i Kosova, Miroslava Lajčaka. On je zamolio Kosovo da nastavi s procesom ustavnih promjena po pitanju Zajednice srpskih općina. Politički i institucionalni lideri Kosova zato bi trebali sjesti zajedno i usuglasiti do detalja stav oko tih tema, umjesto da govore općenite stvari poput toga da je u tom procesu Ustav nit vodilja.

Ne smijemo stalno praviti ustupke u nadi da će nas Srbija navodno priznati, a onda se ona na końcu ponaša kao 2007., 2008. Kad pogledamo posljednje sporazume, mislim da je to pogrešan pristup. Srbiji se jednostavno ne može vjerovati.

Integralni intervju Vjose Osmani za DW možete pročitati OVDJE.